Uvod: Stvoren za više – ne za slavu, nego za svrhu
U svijetu koji slavi uspjeh, performanse i vidljivost, lako je pomisliti da „živjeti punim plućima“ znači biti najbolji, najveći, najuspješniji. No Božji poziv nije natjecanje, nego povratak svrsi. Neki su pozvani na tihe staze vjernosti, drugi na istaknuta mjesta služenja – ali svi smo pozvani biti ono što Bog želi, a ne ono što svijet slavi.
Jedan je farmer sa sinom planinario kroz šume i brda. Na visokom planinskom vrhu, iznad linije drveća, ugledali su orla kako leti. Pronašli su gnijezdo i uzeli jedno jaje koje su stavili pod kvočku.
S vremenom su se izlegli pilići – kokoši, osim jednog ptića: orlića. Odrastao je među kokošima, nikada ne znajući da je stvoren za visine.
Jednog dana, prirodoslovac je ugledao orla među kokošima. Bio je šokiran. “To nije kokoš. To je orao!” Farmer se nije slagao. I tako je prirodoslovac pokušao dokazati – prvo s tla, zatim s krova – ali orao se uvijek vraćao kljucanju.
No treći pokušaj, visoko u planinama, dok je svitalo, donio je promjenu. Prirodoslovac je rekao: „Ti si orao – leti.“ I orao je napokon prepoznao tko je. Poletio je. I više se nije vratio.
„Jer ja znam svoje naume koje imam za vas – riječ je Gospodnja – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.“
(Jeremija 29:11)
Ovo nije obećanje da ćemo imati lagan ili uspješan život po ljudskim mjerilima, već da ćemo imati život ispunjen Božjom svrhom, nadom i mirom – čak i u patnji.
Orlić je prihvatio kokošje navike jer nije znao drugačije. Tako i mi zaboravimo tko smo u Kristu ako ne živimo u istini Božje Riječi.
„Ne prilagođujte se ovome svijetu, nego se preobrazite obnovom svoga uma.“
(Rimljanima 12:2)
„…ali koji se u Gospoda uzdaju, snagu obnavljaju, krila dižu kao orlovi; trče i ne sustaju, hode i ne malakšu.“
(Izaija 40:31)
Ne letimo zato što smo sposobni, pametni ili posebni – nego zato što Bog u svojoj milosti daje snagu onima koji se u Njega pouzdaju. Neki lete tiho i neprimjetno, ali i dalje po Božjoj milosti.
„Dobro, slugo dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svoga!“
(Matej 25:21)
Bog ne traži spektakularne letove, već vjernost u onome što nam je povjerio. Neki su dobili 5 talenata, neki 2, a neki 1 – ali nagrada ide onima koji su vjerni, ne onima koji su „najveći“.
„Gospodin reče Mojsiju: ‘Dobro sam vidio jade svoga naroda u Egiptu… I siđoh da ga izbavim.’“
(Izlazak 3:7–8)
Božji narod može živjeti u ropstvu i zaboraviti poziv. Bog nas poziva ne da budemo uspješni u Egiptu, nego da Mu pripadamo. Izlazak iz kokošinjca znači oslobođenje za život s Bogom.
„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’, uzevši lik sluge… ponizi sam sebe…“
(Filipljanima 2:6–8)
Ako je Isus, pravi Orao, došao da služi i ponizi se, i mi letimo najviše kad idemo Njegovim putem: ponizno, vjerno, u ljubavi i istini.
„Trske zgnječene neće slomiti, stijenja što tek tinja neće ugasiti.“
(Izaija 42:3)
Možda se osjećaš kao da nisi ni blizu tog “leta”. Bog zna. I On te ne gura, nego nježno poziva. Let počinje povjerenjem, ne savršenošću.
U Božjim očima veličina nije mjerena uspjehom, nego vjernošću. Netko će letjeti visoko u javnoj službi, drugi u skrivenosti molitve. Oboje su orlovi ako su tamo gdje ih je Bog postavio.
Ako si u Kristu, tvoj identitet nije ono što radiš, nego čiji si. Slobodan si letjeti – ne prema ambiciji, nego prema pozivu.
Za nekoga let znači napustiti grijeh. Za drugoga oprostiti. Za nekoga to znači služiti u tišini. Let nije uvijek spektakl – često je tiho hodanje u poslušnosti.
Nisi stvoren da kljucaš prašinu tuđih očekivanja, nego da letiš u svrsi koju ti je Bog dao. Bilo na igralištu ili u životu, pravo uzdizanje ne dolazi iz uspjeha, nego iz vjernosti Onome koji te zove: „Ti si moj… poleti.“
Sport može biti više od igre – on može postati škola karaktera, poniznosti i povjerenja u Boga. Kao što orao nije stvoren da kljuca s kokošima, tako ni ti nisi stvoren da mjeriš svoj život površnim uspjesima, već da hodaš – i letiš – u svrsi koju ti je Bog dao.
Igralište, dvorana ili teren – to može biti tvoj „planinski vrh“ gdje Bog nježno šapće:
„Ti si moj… poleti.“
U svijetu sporta često se mjeri vrijednost rezultatima – golovima, medaljama, slavom. No Bog gleda drugačije.
„Čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda na srce.“
(1. Samuelova 16:7)
Možda nećeš biti najbolji na terenu, ali možeš biti vjerniji – onaj koji igra pošteno, gradi druge i ostaje miran u porazu. Kao u prispodobi o talentima – Bogu nije važno koliko si postigao, nego koliko si bio vjeran s onim što ti je dao (Matej 25,21).
Svijet će ti često govoriti: „Vrijediš koliko si uspješan.“ No Bog ti kaže:
„Ti si moj ljubljeni sin/kći, u tebi mi sva milina.“ (usp. Marko 1:11)
Sport ne određuje tvoj identitet. Tvoj status u Božjim očima ne ovisi o tvojoj brzini, snazi ili rezultatu, već o tome čiji si. Kada znaš da si Božje dijete, možeš igrati slobodno, ne da se dokažeš, nego da proslaviš Njega.
Izaija 40:31 kaže:
„Ali koji se u Gospoda uzdaju, snagu obnavljaju, krila dižu kao orlovi…“
Snagu za sport, za život, za borbu – ne nalazimo u mišićima, nego u duhu. Sport postaje prostor gdje se uči ovisiti o Bogu, ne samo o vlastitoj snazi.
Kad te trener ne izabere, kad si ozlijeđen, kad izgubiš – i tada možeš letjeti, jer tvoja vrijednost ne dolazi iz pobjede, nego iz povjerenja u Gospodina.
Sport često uči da nisi sam. U timskoj igri, svatko ima ulogu. Tako i u Božjem narodu – jedno Tijelo, mnogo udova (1. Korinćanima 12). Nisi pozvan da budeš najbolji igrač, nego vjeran suigrač. Kad gradiš druge, kad dodaješ loptu, kad se žrtvuješ za ekipu – tada si slika Kristove ljubavi.
Možda tvoj najveći „let“ nije sportski uspjeh, nego to što si oprostio suigraču, ostao miran na nepravdu, ili rekao „ne“ iskušenju. Možda te nitko neće primijetiti – ali Bog vidi.
„Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“
(Matej 6:6)
Sport nije samo put prema medalji, nego put prema svetosti. Može biti prostor gdje učiš kako se leti – u poniznosti, vjernosti i povjerenju u Boga.
Ne moraš se dokazivati – već jednostavno živjeti kao orao koji zna kome pripada.
Ne težiš visinama da bi se dokazao, nego zato što ti je Bog dao krila. Nisi stvoren da kljucaš prašinu lažnih identiteta, već da hodaš u istini Njegove volje. To ne znači da će tvoj život biti vidljiv ili lak – ali bit će smislen, svet i Njegov.
Nisi stvoren da kljucaš prašinu lažnih identiteta, nego da hodaš u istini Onoga koji te je stvorio za više. Bog te nije stvorio za prilagođavanje svijetu, nego za svrhu u Njemu.
Kad Mu otvoriš srce i odgovoriš na Njegov poziv povjerenja u Njega, otkrivaš tko si – i čuješ: ‘Ti si moj… poleti.’
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
