Zamisli da si na nogometnoj utakmici. Tribine su pune ljudi – navijaju, komentiraju, dijele svoje “stručne” analize. Svaka akcija na terenu izaziva reakcije. Svi znaju što je trebalo učiniti, tko je pogriješio i kako bi oni to bolje izveli.
No postoji jedan veliki problem: oni nisu u igri.
Oni su samo promatrači.
Promatrači imaju mnogo mišljenja, ali malo odgovornosti. Brzo komentiraju, kritiziraju i raspravljaju, ali ne nose teret stvarnog djelovanja.
Zapitaj se:
U duhovnom kontekstu, ovo nas može podsjetiti na riječi iz Jakovljeve poslanice:
“Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.”
(Jakovljeva 1:22)
Vjera bez djelovanja je poput gledanja utakmice bez sudjelovanja – promašena prilika za stvarnu promjenu.
Igrači na terenu se znoje, padaju, ustaju i nastavljaju dalje. Njihov pogled, osjećaji i pristup potpuno su drukčiji od onih koji ih samo promatraju. Oni žive stvarnost igre.
Zapitaj se:
U evanđeljima Isus nije pozivao ljude da ga samo promatraju – pozivao ih je da ga slijede, da budu njegovi učenici. To nije poziv na udobnost, nego na život na terenu:
“Tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!”
(Matej 16:24)
Bog nas ne poziva da budemo publika u životu. On nas poziva da budemo učesnici, službenici, nasljedovatelji Krista. To znači uključiti se: molitvom, ljubavlju, služenjem, svjedočenjem. U Kristu nije dovoljno znati – potrebno je i živjeti.
“Trkači svi trče na utrci, ali samo jedan prima nagradu. Tako trčite da je osvojite!”
(1. Korinćanima 9:24)
Nažalost, danas mnogi vjernici odustaju od aktivnog služenja. Umorni su, razočarani, obeshrabreni ili jednostavno previše zauzeti. No Crkva nije zamišljena kao kazališna dvorana u kojoj nekoliko izvođača nastupa, a ostali samo gledaju. Crkva je tijelo – i svako ud ima svoju ulogu.
“Svaki neka služi drugima darom koji je primio, kao dobri upravitelji mnogovrsne Božje milosti.”
(1. Petrova 4:10)
Pasivnost nije opcija. Tvoje mjesto nije na tribinama, nego na terenu.
Mnogi vjernici osjećaju da bi trebali biti aktivniji, ali ih nešto zadržava. Evo nekoliko čestih prepreka:
Bog nije pozvao svakoga da radi sve – ali je svakome dao nešto. Tvoj duhovni dar je odgovor na neku konkretnu potrebu u crkvi ili društvu. Evo nekoliko koraka kako to možeš prepoznati:
“A očitovanje Duha dano je svakome za opću korist.”
(1. Korinćanima 12:7)
Tvoj dar nije samo za tebe – dan ti je da izgradiš druge.
Na prvi pogled, čini se bezopasno „samo biti promatrač”. Ali iz biblijske perspektive, duhovna pasivnost nije neutralna – ona je opasna. Evo nekoliko ključnih razloga zašto:
Kad vjernik prestane služiti i uključivati se, srce mu polako postaje mlako, a duhovni fokus slabi.
“Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak… izbacit ću te iz svojih usta.”
(Otkrivenje 3:15–16)
Bog traži srce koje gori – ne pasivnost, rutinu i izgovore. Mlakost nije samo duhovna slabost – ona je znak da je odnos s Bogom postao površan.
Bog svakome daje duhovne darove s namjerom da ih koristiš. Kad ih zakopaš, to nije skromnost – to je neposlušnost.
“A slugu koji je znao volju svojega gospodara, ali nije pripravio niti učinio po volji njegovoj, bit će mnogo bijen.”
(Luka 12:47)
“Zli i lijeni slugo!” – rekao je gospodar u Isusovoj prispodobi onome koji je zakopao svoj talent umjesto da ga iskoristi.
(Matej 25:26)
Taj sluga nije izgubio dar – ali ga nije koristio. I to je Bog osudio. Zašto? Jer dar koji se ne koristi nikome ne koristi.
Pasivnost u vjeri nije neutralna – to je propuštanje Božjeg poziva i darova koje nam je povjerio. Bog nas ne poziva da sjedimo sa strane, nego da vjerno služimo i donosimo plod.
Propuštena prilika da doneseš plod
Isus jasno kaže: “Po plodovima ćete ih prepoznati.” (Matej 7:16)
Ako naš život ne donosi plod – ako ne služimo, ne gradimo druge, ne dajemo što smo primili – tada nešto ozbiljno nedostaje. Bog ne traži savršenstvo, ali traži plod.
“Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe.”
(Ivan 15:2)
To ne znači da ćeš biti izbačen iz Božje milosti čim pogriješiš – ali pokazuje koliko je donositi rod ozbiljan poziv za svakog Kristovog učenika.
Bog nije strog šef koji traži rezultat – On je Otac koji ljubi, ali ozbiljno poziva na vjernost.
“Traži se od upravitelja da budu vjerni.”
(1. Korinćanima 4:2)
Bog gleda s radošću kad se uključuješ, pa makar to bilo u malim stvarima. On vidi iskreno srce koje želi služiti, i On to nagrađuje.
Ne radi se samo o aktivnostima u crkvi – radi se o odnosu s Bogom i načinu života. Biti promatrač ne znači samo “ne raditi ništa” – to znači propuštati Božju svrhu za tvoj život.
Zato…
Pasivnost je opasna.
Uključenost je poslušnost.
Služenje je slavljenje Boga.
Dosta je bilo stajanja sa strane. Dosta pasivnog promatranja, kritiziranja i izbjegavanja odgovornosti. Bog te poziva – ne kao komentatora, nego kao igrača.
Uključi se. Djeluj. Idi naprijed – s vjerom, pouzdanjem i spremnošću na promjene koje donosi poslušnost Bogu.
“Gospodaru moj, evo deset mina tvojih – deset sam zaradio.”
A on mu reče: ‘Valjaš, dobri slugo! Jer si u najmanjem bio vjeran, imaj vlast nad deset gradova!'”
(Luka 19:16–17)
Bog govori o konceptu upravljanja i korištenja resursa i prilika koje nam je Bog dao za svoju slavu i napredak njegova kraljevstva. Ovo predstavlja značajan podsjetnik da su vjernici pozvani aktivno ulagati svoje živote i darove u svrhe Kraljevstva. Na kraju, Isus naglašava da vjernost vodi obilju u Kraljevstvu, dok zanemarivanje dovodi do gubitka. Ova važna lekcija sažima budući sud gdje se nagrade za služenje temelje na našim djelima tijekom naših zemaljskih života, služeći i kao ohrabrenje i kao poziv na buđenje za sve današnje vjernike. Vjernici u Krista pozvani su koristiti svoje Bogom dane darove i resurse za promicanje Božjeg kraljevstva dok čekaju Isusov povratak. Nagrada vlasti nad deset gradova označava značajnu razinu odgovornosti i vodstva u kraljevstvu. Služi kao podsjetnik da naši postupci i izbori u ovom životu imaju vječni značaj i da će Bog one koji su bili vjerni u ovom životu nagraditi većim odgovornostima i blagoslovima u sljedećem. Ova je prispodoba također povezana sa širim biblijskim učenjem o važnosti poslušnosti i vjernog služenja. U cijeloj Bibliji vidimo brojne primjere kako Bog nagrađuje one koji su mu vjerni i koji koriste svoje talente i darove kako bi služili drugima i unaprijedili Božje naume na zemlji. Božja riječ nas izaziva da ispitamo svoja srca i živote i razmotrimo kako koristimo ono što nam je Bog povjerio za svoju slavu i za dobrobit drugih.
Vrijeme je da izađeš na teren.
Crkva te treba. Gospodin te zove.
Jesi li igrač – ili samo promatrač?
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
