Teološki osvrt na vodstvo, povjerenje i unutarnju slobodu
Koliko često čovjek, čak i vjernik, postane najveća prepreka Božjem djelovanju u vlastitom životu?
Govore da žele služiti Bogu, da žele biti korisni u Njegovom kraljevstvu. Mole da ih Bog upotrijebi, da blagoslovi njihovo djelovanje, obitelj, službu. Ipak, kada Bog počne djelovati na način koji izmiče njihovoj kontroli – dolazi strah. Dolazi otpor. Jer otpustiti znači vjerovati. A vjerovati znači odreći se potpune kontrole.
I tu dolazimo do duboke duhovne istine: Strah i potreba za kontrolom guše vjeru.
U Pismu Bog stalno poziva narod da Mu vjeruje, da Ga slijedi, da se osloni na Njegovu silu – ne na svoju snagu.
Ali kako ljudi odgovaraju?
Bog ih izvede iz Egipta i kaže:
„Gospodin će se boriti za vas, a vi budite mirni!“ (Izlazak 14:14)
Ali oni gunđaju. Boje se. Žele se vratiti u ropstvo jer tamo barem znaju “što ih čeka”.
Slično i mi – možda više volimo iluziju sigurnosti koju nam daje kontrola nego slobodu vjere koju donosi Božja prisutnost.
Isus kaže:
„Ne budite zabrinuti za svoj život… tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu.“ (Matej 6:25.33)
Ali srce nam ipak često govori: “Samo da ja sve držim pod nadzorom…”
Bog ne traži savršenstvo, niti očekuje da sve znamo ili možemo.
On traži povjerenje.
On traži poslušnost.
On traži predanje.
U Izrekama čitamo:
„Uzdaj se u Gospodina svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Na svim svojim putovima njega priznavaj i on će ti ravnati staze.“ (Izreke 3:5–6)
Bog ne kaže “razradi svaki korak”, nego “priznaj mene – i ja ću ti ravnati stazu”.
Pravi vođa – Božji sluga – nije onaj koji kontrolira sve oko sebe, nego onaj koji zna kome je predao kontrolu.
Kada ne otpuštamo, kada ne vjerujemo Bogu, posljedice su ozbiljne:
Ako čekaš da se osjećaš “spremno” da otpustiš, da predaš, da vjeruješ – nikada nećeš biti spreman.
Petar je zakoračio po vodi ne zato što je osjećao sigurnost, nego zato što je gledao u Isusa.
„Dođi!“ – reče Isus. I Petar siđe s lađe i pođe po vodi k Isusu. (Matej 14:29)
Kad je gledao u Gospodina – hodao je. Kad je gledao u valove – tonuo je.
I mi ćemo tonuti ako gledamo u okolnosti. Ali ako gledamo u Krista – i ako po vjeri “zakoračimo” – Božja milost nas nosi.
Želiš li biti onaj koji surađuje s Bogom u širenju Njegova kraljevstva?
Ili onaj koji sve pokušava sam – dok polako iznutra sagorijeva?
Isus je rekao:
„Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ (Luka 9:24)
To ne znači fizičku smrt – nego duhovno predanje. Otpustiti svoj “život pod kontrolom” i primiti život u slobodi Duha.
Budi spreman otpustiti prije nego što se osjećaš spremnim.
Budi onaj koji vjeruje – i vidi Božju slavu. (Ivan 11:40)
Tvoj izbor!
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
