Ne za jajima i šunkom, nego za Živim Kristom!
Uskršnji paradoksi
Uskrsno jutro razotkriva duboku napetost između onoga što vidimo i onoga u što vjerujemo. Uskrs je u mnogim obiteljima postao šareno slavlje proljeća. Čokoladna jaja, plišani zečevi, ukrašeni stolovi i obiteljski ručkovi zauzimaju središnje mjesto. Djeca tragaju za jajima skrivenima po dvorištu, a odrasli uživaju u tradiciji. Na uskrsno jutro, dvije drevne tradicije sudaraju se jedna s drugom. U mnogim kršćanskim obiteljima s malom djecom vodi se generacijska rasprava: što dolazi prvo – slavljenje Kristova uskrsnuća na ranoj „zornici“ ili potraga za gnijezdima od lažne trave punim šarenih jaja i slatkiša?
Ako se osvrnemo, vidjet ćemo koliko su „svjetovne“ uskršnje tradicije neobične. Uzmimo, primjerice, Uskrsnog Zeku – velikog mužjaka koji nosi gnijezda s jajima. Da, zečevi su simbol plodnosti, a jaja su savršen simbol novog života. Ali… zečevi ne nose jaja, a posebno ne mužjaci, zec ne oprašta grijehe, zec nije umro i uskrsnuo, zec ne daruje vječni život. U svoj toj šarolikosti običaja često se zaboravi što se zapravo slavi.
Uskrs nije bajka.
Nije ni simbolika prirode koja se budi.
Nije čak ni samo sjećanje.
Uskrs je povijesna činjenica – i vječna istina.
Sociologinja Cindy Dell Clark istražila je tzv. „trojstvo“ dječjih ritualnih figura – Djeda Božićnjaka, Uskrsnog Zeku i Zubić Vilu. Zaključila je da je Uskrsni Zeko jedini u potpunosti usmjeren i kontroliran od strane djece. Djeca ga obožavaju – možda zato što ne vodi popis „dobrih i zločestih“, ne priča, ne straši, nego tiho i nježno donosi poklone.
Za razliku od Djeda Božićnjaka koji pripada odraslom svijetu nagrada i kazni, Uskrsni Zeko dolazi bez pravila. Njegovi darovi su dostupni svakome – i najsporijem tragaču, i onima koji „ne zaslužuju“. Neobjašnjiv, nelogičan – ali drag. Uskrs je danas mnogima zbunjujući. U trgovinama – jaja, čokoladni zečevi, šarena plastika, košare s bombonima. Na društvenim mrežama – sretni Uskrsi, proljetni doručci, “pozitiva”, ali rijetko spomen Krista. Ljudi traže nešto. Ali traže na krivim mjestima.
Danas se ljudi često izgube u simbolima:
Zec nikada nije položio nijedno jaje, a šareno jaje nikada nikome nije donijelo život.
Ali Kristov prazan grob je donio život svijetu.
Ne tražimo ove nedjelje šunku, jaja i čokoladne zečeve – nego Živoga Krista.
Jer prazan grob nije simbol proljeća, nego dokaz pobjede nad smrću i poziv na osobni susret s uskrsnulim Gospodinom.
Uskrs nije samo trenutak kada se slavi da „ima nade“.
Uskrs je središnja točka cijele kršćanske vjere.
„Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je, doista, vjera naša.“ (1. Korinćanima 15:17)
Na križu je Isus umro za grijehe svijeta. U grob je položen kao mrtav čovjek.
Ali na treći dan – grob je bio prazan.
Isus nije ostao mrtav. On je uskrsnuo u stvarnom tijelu – ne kao duh, ne kao ideja – nego kao pobjednik nad smrću.
Uskrs znači:
U Ivanovu evanđelju (Ivan 20), Marija Magdalena dolazi na grob dok je još mrak. Ne dolazi s radošću, nego s tugom. Isus je mrtav – tako misli. No kad vidi da je grob prazan, počinje potraga.
Trči do Petra i Ivana. Trče i oni.
Nitko ne sjedi i razmatra – svi traže.
I mi smo pozvani tražiti.
„Ne tražite Živoga među mrtvima.“ (Luka 24:5)
Pravi Uskrs počinje kada prestanemo tražiti u praznim religijskim formama i običajima, i krenemo tražiti stvarnog Krista koji je živ.
Kršćanska vjera ne stoji na osjećaju, nego na temeljima:
Uskrs nije samo slavlje nečijeg povratka iz mrtvih. To je poziv tebi i meni – da ga tražimo i susretnemo.
„Tko traži, nalazi.“ (Matej 7:8)
„Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ (Ivan 11:25)
Možda tražiš smisao.
Možda nosiš grijeh.
Možda te boli gubitak.
Možda si samo ravnodušan.
Gdje god bio – počni tražiti.
Ali ne traži jaja.
Traži Živoga Krista.
On je uskrsnuo.
On je živ.
On te zove po imenu – baš kao što je Mariju.
I šalje te u svijet s porukom:
„Vidio sam Gospodina!“ (Ivan 20:18)
Gospodine Isuse,
na ovaj Uskrs dolazim k Tebi sa srcem koje traži.
Umoran sam od površnosti, od praznih običaja, od jurnjave za stvarima koje ne ispunjavaju.
Danas ne želim tražiti jaja, ni simbole –
želim Tebe.
Vjerujem da si umro na križu za moje grijehe.
Vjerujem da si uskrsnuo – stvarno, živo, zauvijek.
I vjerujem da me zoveš – po imenu, baš kao što si zvao Mariju.
Gospodine, oprosti mi moje grijehe.
Očisti moje srce.
Uđi u moj život.
Učini me novim čovjekom.
Od danas Te želim tražiti.
U Tvom Pismu. U molitvi. U zajedništvu.
U svakom danu koji mi daš.
Ti si uskrsnuće i život –
i ja želim živjeti u Tebi,
i s Tobom.
Zauvijek.
U Tvoje sveto ime molim,
Amen.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
