Gospodin je rekao u Otkrivenju 2:25-26: „Ali ono što imate, čvrsto držite dok ne dođem. I onome tko pobijedi i tko do kraja drži Moja djela, njemu ću dati vlast nad narodima.“
Ovi stihovi dio su pisma crkvi u Tijatiri. Lažna učiteljica po imenu Jezebela zavodila je neke od vjernika. Poziv da se čvrsto drži dolazi u kontekstu opasnosti od zavođenja od strane lažnih učitelja.
Vjernici koji su sada u zajedništvu s Bogom trebaju čvrsto držati ono što imaju. Pobjednički, nadvladavajući kršćani vladat će s Kristom u budućem životu. No, da bi to postigli, moraju ostati pobjednici – držeći se čvrsto.
Što znači čvrsto držite dok ne dođem?
Čvrsto držite – ne puštajte iz ruku, koliko god lažni učitelji pokušavali to istrgnuti iz vašeg stiska. Čvrsto protiv svake krive, lažne doktrine i svake opasne prakse.
Držati – znači ostati utemeljen u zdravom nauku: Božjoj Riječi, evanđelju Isusa Krista, učenju apostola, svetosti života, vjernosti u ljubavi, pokajanju, vjeri, služenju i nadi u Njegov povratak. To uključuje i odbacivanje svega što iskrivljuje Pismo – bilo kroz liberalne teološke ideje, bilo kroz sektaška tumačenja. Drugim riječima, držati se onoga što su prvi kršćani primili i živjeli: jednostavna, ali snažna vjera u Krista, utemeljena u istini, prožeta poslušnošću i ljubavlju. U tom duhu, Pismo nas potiče: „Sve provjeravajte, dobro zadržite“ (1. Solunjanima 5:21). Ne prihvaćajmo ništa samo zato što zvuči moderno, tradiconlano, emocionalno ili popularno – već sve mjerimo prema Božjoj Riječi. Ona je jedino mjerilo istine.
Dok ne dođem – kad će vaš sukob sa zlom završiti. Grčki izraz implicira neizvjesnost kada će On doći. Kristov poziv „dok ne dođem“ podsjeća nas da nije bitno znati kad će On doći, nego da nas On zatekne vjernima kad dođe. Kao što su mudre djevice imale ulje u svjetiljkama (Matej 25), tako i mi moramo živjeti u pripravnosti i postojanosti.
Trebamo se čvrsto držati zdrave doktrine i zdravih praksi koje iz nje proizlaze. To je bilo istinito u prvom stoljeću. Još je više istinito danas. Zapravo, danas je možda čak i važnije da se držimo čvrsto, zbog širenja lažnih učenja koja su sveprisutna.
U današnjem svijetu, mnoge crkve (pojedinci) suočene su s izazovom: ostati vjerne istini ili prilagoditi se kako bi bile prihvaćenije u javnosti. Ova dilema nije nova, ali danas je izraženija jer društvo sve više cijeni relativizam, emocionalnu udobnost i „inkluzivnost“ koja često isključuje istinu. Zašto neke crkve popuštaju?
Crkve osjećaju pritisak da ne budu “na rubu” društva, već da sudjeluju u javnom diskursu. Da bi to postigle, neke pokušavaju “omekšati” biblijsku poruku.
Jedna poznata protestantska zajednica na Zapadu promijenila je svoj stav o braku i spolu kako bi ostala “relevantna”. No, umjesto duhovne obnove, uslijedio je odljev članova i unutarnji raspad. Ljudi ne traže crkvu koja odražava svijet, već onu koja donosi svjetlo.
Mnogi misle da biti “ljubazan” znači ne govoriti o grijehu, pokajanju ili Božjoj svetosti. No prava ljubav ne skriva istinu – ona je govorenje istine u ljubavi (Efežanima 4:15). Prava inkluzivnost ne znači brisanje granica između istine i laži, svetosti i grijeha – već otvaranje vrata svima da dođu Kristu, ali da se mijenjaju po Njegovoj riječi, a ne po mjerilima svijeta.
Liječnik koji zna da pacijent ima rak, ali mu kaže “sve je u redu” da ga ne uzruja – nije ljubazan, nego neodgovoran. Slično tome, crkva koja skriva istinu da bi bila prihvaćena zapravo propušta pokazati istinsku ljubav.
Crkva – to jest svi vjernici – pozvana je ostati vjerna Kristovoj istini i držati se Njegove Riječi bez kompromisa, unatoč pritiscima kulture i svijeta. Prava pobjeda dolazi onima koji ustraju do kraja, držeći se onoga što su primili od Gospodina.
3. Želja za intelektualnim i kulturnim priznanjem
Neke crkve žele biti prihvaćene u akademskim i filozofskim krugovima, pa prilagođavaju teologiju da izgleda “razumna” i “znanstveno prihvatljiva”. No time često negiraju čudesnoj, nadnaravnoj i jedinstvenoj poruci evanđelja.
Liberalna teologija u 21. stoljeću odbaciva čak i autoritet Pisma – u nadi da će kršćanstvo postati prihvatljivije modernom čovjeku. Rezultat? Te su crkve postepeno ostale prazne. Ljudi ne dolaze u crkvu po filozofiju, već po istinu koja spašava.
Crkva nije pozvana da bude “prihvaćena” od svijeta, nego da mu služi kao sol i svjetlo. Kad se previše suobliči svijetu, gubi svoju posebnost i snagu. Kad crkva izgubi svoju sol, više nije dobra ni za što, ne liječi i ne začinjava svijet – postaje beskorisna (usp. Matej 5:13). Duhovna razvodnjenost nije znak poniznosti, već često kukavičluka i zaborava identiteta.
Kao brod koji plovi morem, ali kad voda uđe u brod – on tone. Crkva može biti u svijetu, ali svijet ne smije biti u crkvi. Kad postanemo preslični kulturi, gubimo ono što nas čini drugačijima – Krista i Njegovu istinu.
Povijest nas uči: kad god se Crkva previše prilagodila društvu, izgubila je duhovnu jasnoću. Obnove su dolazile kada su se vjernici vratili Božjoj Riječi, često pod cijenu društvenog odbacivanja.
Ne treba tražiti potvrdu svijeta, nego imati vjernost Bogu.
Kad govorimo o „crkvi“, ne misli se samo na institucije, vođe – već na sve vjernike. Svatko tko pripada Kristu pozvan je biti vjeran, bez obzira na svoj položaj. Crkva nije „oni“, nego „mi“. Autentičnost crkve ne leži u njenom prilagođavanju svijetu, nego u njenoj odanosti Kristu, čak i kada je to nepopularno. Crkva je pozvana biti vjernik, a ne ulizica. Nije naša zadaća da budemo popularni, već da budemo vjerni svjedoci istine. Isus nije rekao da će nas svijet voljeti – rekao je suprotno: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas.“ (Ivan 15:18)
Istina ne treba aplauz da bi bila istinita.
Bog ne traži našu prilagodbu svijetu, nego vjernost Njegovoj Riječi.
U kontekstu duhovne borbe, Gospodin ne obećava lagodan život, već pobjedu onima koji ostanu vjerni – i to pobjedu s vječnom nagradom. Riječ „pobijedi“ u grčkom jeziku označava kontinuiranu borbu, ne jednokratnu pobjedu – stoga se ne radi o pasivnom čekanju, nego o aktivnom, svakodnevnom držanju Kristove riječi.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
