Vaš tim nije tim – ispravite to

U poslovnom svijetu često se podrazumijeva da su „tim“ svi koji rade zajedno. No postavite si ovo pitanje: Imate li zaista tim – ili samo skup pojedinaca koji dijele isti prostor, ali ne i zajednički cilj? Ako vaš vodstveni tim djeluje izolirano, ako se odluke razvlače, a članovi više štite vlastiti utjecaj nego zajedničku misiju, tada nemate tim. Imate skup usamljenih igrača. A to će vjerojatno i uništiti svaki pokušaj rasta.

Bez međusobne podrške, zajedničke vizije i odgovornosti, tim – ma koliko talentiran bio i imao darova – nije funkcionalan. Biblijski gledano, to nije „tijelo Kristovo“, već odvojeni udovi. Pavao: „Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?“ (1. Korinćanima 12:17).

Kultura je slomljena – i vođa (e) je odgovoran

Jedan tim, premda stručan, bio je jako podijeljen. Neki su donosili odluke bez ostalih, neki su pasivno čekali, a neki čak ogovarali. Na takvu situacija vođa (e) nije ništa poduzeo, odgovorio je: „ Mislim da će se samo od sebe riješiti.“

Koliko puta i mi na poslu, u crkvi, obitelji, službi, čekamo da se problemi „sami riješe“? Isus nije tako vodio. Kad su učenici raspravljali tko je najveći, On ih je pozvao k sebi i jasno poučio o poniznosti i služenju (Marko 9:33–35). Vođa (e) koji ne oblikuje kulturu svog tima – već je prepušta slučaju – zapravo gradi temelje za razdor.

Ključni koraci za izgradnju istinskog vodstvenog tima

1. Jasno postavljanje standarda
Kao što je Isus jasno postavio standarde za svoje učenike („Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“, Ivan 13:35), tako i svaki vođa mora jasno reći: „Ovo nije skup pojedinaca – ovo je tim. Pobjede i porazi su zajednički. Ako jedan pati, svi patimo. Ako jedan uspijeva, svi se radujemo.“ (usp. 1. Korinćanima 12:26).

2. Rušenje silosa i klika
Učenički tim imao je svoje izazove. Ivan i Jakov tražili su prva mjesta. Petar je pokušavao dominirati. Juda je djelovao iza leđa. No Isus nije dopuštao da se formiraju zatvorene grupice – uvijek je pozivao na jedinstvo u ljubavi i svrsi. Pavao upozorava Korinćane protiv stranaštva („Ja sam Pavlov, ja Apolonov…“) i poziva ih na jedinstvo u Kristu (1. Korinćanima 1:10–13).

3. Tjedni susreti za usklađenje i odgovornost
Gledajući crkveni princip rana crkva se redovito sastajala „svaki bi dan jednodušno u Hramu i po kućama“ (usp. Djela 2:46). Ti susreti nisu bili samo za molitvu, nego i za usklađivanje srca i službi. U duhu toga, preporučuje se tzv. „ratna soba“ – tjedni susret gdje svaki vođa iznosi izazove, ciljeve i traži pomoć. To je kršćanski princip: „Nosite bremena jedni drugima i tako ćete ispuniti Kristov zakon.“ (Galaćanima 6:2)

4. Zahtijevanje odgovornosti i zrelosti
U prvoj crkvi, kada je došlo do problema s raspodjelom hrane (Djela 6), apostoli nisu čekali. Odmah su uveli strukturu, pozvali zajednicu na izbor odgovornih ljudi i podijelili odgovornosti. Vođe nisu oni koji nadziru sve – nego oni koji potiču druge da rastu i preuzmu upravljanje nad problemima. Isus je svojim učenicima davao zadatke i poslao ih da sami propovijedaju, iscjeljuju, izgone zloduhe (Luka 9:1–6).

Unutarnja promjena: postanite vođa koji oblikuje

Vođa ne mijenja tim samo riječima, već i vlastitim primjerom. Mora postaviti visoke standarde, pozivati na odgovornost, imati povjerenje prije nego ga drugi zasluže i, kad je potrebno, znati se oprostiti od onih koji ne žele rasti. U konačnici, vođa je ogledalo timske kulture – ako ekipa ne funkcionira, promjena počinje od glave.

Popraviti tim ne znači samo ispraviti druge – nego postati vođa kakav Bog poziva da budete.

• • Postavite visoke standarde – Isus je rekao: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“ (Matej 5:48).

• • Pozivajte na odgovornost – Isus je ispravljao učenike kad su griješili.

• • Povjerite ljudima zadatke prije nego što se dokažu – Isus je Petru povjerio važne zadatke iako je znao da će ga zatajiti.

• • Pustite one koji ne žele ići dalje

Ako vaš tim ne funkcionira, pitajte se: Jesam li ja izgradio kulturu odgovornosti, povjerenja i suradnje?

Tim koji doista vodi

Velike zajednice – bilo crkvene, poslovne ili obiteljske – ne rastu na temelju talenta pojedinaca, nego na temelju zajedništva tima. Tim koji se voli, izaziva, nosi jedni druge i hodi u istini.

Ako takav tim još nemate – vaš je poziv da ga stvorite.

Jer Krist nije izgradio Crkvu na superjunacima, nego na slabim, običnim ljudima koji su postali snažni zajedno – zahvaljujući Duhu Svetomu i međusobnoj ljubavi.

„On ih posla dvojicu po dvojicu…“ (Marko 6:7)
„U jednom tijelu mnogi smo udovi, ali svi smo jedno u Kristu“ (Rimljanima 12:4–5)
„Savršena veza svega jest ljubav“ (Kološanima 3:14)

Bog ne traži savršenstvo, nego poniznost: vodstvo po mjeri Kraljevstva

U kršćanskim zajednicama često se postavlja pitanje tko je sposoban voditi. Mnogi se osjećaju nedovoljno spremnima jer ne znaju dovoljno, nisu dovoljno iskusni ili su svjesni vlastitih pogrešaka. No, jedno od najdirljivijih i najmoćnijih biblijskih svjedočanstava dolazi iz odnosa između Isusa i Petra. Isus, znajući da će ga Petar zatajiti tri puta, ipak mu povjerava zadatke za Crkvu (usp. Matej 16:18; Ivan 21:15–19). Zašto?

Zato što Bog ne traži savršenstvo – nego ponizno srce koje se može poučiti i oblikovati. Petar je pao, ali se pokajao. Bio je slab, ali nije ostao u slabosti. Isus ga nije odbacio, nego obnovio. U Božjem kraljevstvu, vodstvo ne proizlazi iz osobne nepogrešivosti, nego iz vjerodostojne vjere, vjerne poslušnosti i hrabrosti da se ide dalje nakon pada.

To, naravno, ne znači da vodstvo ne zahtijeva odgovornost. Upravo suprotno – voditelj u Crkvi mora imati zreo karakter. Pavao u 1. Timoteju 3 navodi da starješine trebaju biti trijezni, razboriti, uzorni, gostoljubivi, sposobni poučavati, nenasilni i neovisni o materijalnim stvarima. Međutim, ni u jednom retku ne stoji da moraju znati sve ili imati odgovor na svako pitanje. Znanje je važno, ali nije odlučujuće. Karakter dolazi prije kompetencije, a poniznost prije pozicije.

U Božjoj ekonomiji, vodstvo je služenje, a ne dominacija. Isus je svojim učenicima oprao noge i rekao: „Primjer sam vam dao: što ja učinih vama, činite i vi“ (Ivan 13:15). Potom je dodao: „Tko želi biti prvi među vama, neka vam bude sluga“ (Matej 20:27). U tom duhu, voditelj nije onaj koji ima sve pod kontrolom, već onaj koji hodi u prisutnosti Gospodina, traži mudrost, ljubi istinu i pokazuje drugima vlastitim primjerom.

Zato kada kažemo: „Isus je Petru povjerio zadatke za Crkvu, iako je znao da će ga zatajiti“, ne govorimo da je neznanje prihvatljivo ili da nije važno kako se vodi. Govorimo da nitko ne vodi u Kraljevstvu Božjem vlastitom snagom, već kroz milost, obnovu i poslušnost Duhu Svetome.

Petar je vodio s ožiljcima, ali i s obnovljenim srcem. Njegova snaga nije bila u vlastitoj mudrosti, nego u pouzdanju u Gospodina koji ga je pozvao.

Isto vrijedi i danas: Bog ne traži da sve znaš – nego da Mu vjeruješ, da hodiš ponizno i da služiš vjerno. Vodstvo je poziv da voliš, slušaš, gradiš i ostaneš vjeran, čak i kada padaš. Jer Božja snaga se očituje u našoj slabosti (2. Korinćanima 12:9).

Postavite mjerila. Odbacite laži. Zahtijevajte odgovornost. Vodite kao što Krist vodi: s istinom, ljubavlju i hrabrošću. Jer ako ne stvorite tim koji može rasti bez vas, vaša misija nikada neće nadživjeti vas.

„Gdje nema vodstva, narod propada; a spasenje je u mnogim savjetnicima.“ (Izreke 11:14)
„Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist.“ (1. Korinćanima 12:12)

Ako ne učiniš nešto, ljudi će dolaziti, odraditi minimum i čekati da ti riješiš sve.
To nije tim – to je opterećenje.
A rezultat? Iscrpljen lider. Spor napredak. Misija na leđima jednog čovjeka.