Primjenjivati biblijsku poruku u svakodnevni život nije dodatak, već obveza. Božja Riječ poziva nas da njezine istine prenesemo i na situacije koje ne opisuje izravno. Vjernici su potaknuti da razmišljaju izvan samog teksta – da iz njega izvode smjernice za život u svijetu punom izazova.
Međutim, uz taj poziv dolazi i jedno važno upozorenje: primjena može biti i pogrešna. Ponekad, u želji da biblijsku poruku učinimo što primjenjivijom, možemo prijeći granicu i početi izobličavati izvorno značenje teksta. Čak i kad su te proširene primjene logične i dobronamjerne, postoji opasnost da zasjene ono što tekst doista govori. Ako se poruka ne izvodi iz stvarnog konteksta odlomka, može postati iskrivljena i umjesto da vjerno prenosi Božju namjeru, može odvesti slušatelja na pogrešan put.
To je slično kao s prometnim znakovima. Ako ih pogrešno protumačimo, iako s najboljom namjerom, mogli bismo učiniti upravo suprotno od onoga što nam signal poručuje. Tako i biblijski tekst ima točno određenu svrhu, a naša je odgovornost da ju jasno razumijemo prije nego što krenemo s primjenom.
Zamislimo prometni znak koji upozorava na opasnu krivinu. Njegova je svrha jasna: uspori i pazi. Ako netko pogrešno zaključi da to znači „zaustavi vozilo i izađi van“, možda misli da čini ispravnu stvar – ali zapravo promašuje poruku i može doći u još veću opasnost. Tako i s Biblijom: kad primjena ne proizlazi iz točnog značenja teksta, vodi nas izvan Božje volje – iako to možda ne primijetimo odmah.
Upravo zato važno je naglasiti: da, trebamo primjenjivati Bibliju – ali to moramo činiti na temelju točnog razumijevanja onoga što je Bog rekao.
U ovom članku se ističe suprotna strana medalje: opasnost pogrešne ili prekomjerne primjene biblijskog teksta.
Biblijski tesktovi i zdravi biblijski učitelji upozoravaju na „herezu primjene“ – kada dobra namjera da tekst učinimo primjenjivim vodi u iskrivljavanje značenja.
Kroz primjer iz Izaije 55 vidjet ćemo kako i najčešće korišteni biblijski stihovi mogu biti krivo tumačeni i primijenjeni, ako zanemarimo kontekst.
Ove poznate riječi često se koriste kako bi se istaknula nedokučivost Božjeg uma – poruka da ne možemo razumjeti Božje planove u potpunosti. I dok to jest biblijska istina, ali to nije primarna poanta ovoga odlomka. Biblijski redak često se tumači kao podsjetnik da ne možemo u potpunosti razumjeti Božje planove. To je, općenito, istina. No je li to ono što prorok Izaija ovdje želi reći?
Ne. Ovaj redak dolazi nakon Božjeg poziva na pokajanje (r. 7):
„Neka bezbožnik ostavi svoj put, a nepravednik svoje misli; neka se vrati GOSPODINU, i on će mu se smilovati.“
Zatim slijedi razlog zašto bi to trebalo učiniti:
„Jer moje misli nisu vaše misli…“
Izraz „jer“ povezuje Božje misli i putove s pozivom grešnicima da ostave svoje zle puteve. Dakle, Bog ne govori o svojoj tajnovitosti, nego o svojoj milosti. Poruka je:
„Vi mislite da oprost nije moguć. No Ja nisam kao vi. Ja opraštam.“
Ili: „Vaš način razmišljanja i života vodi u grijeh i smrt. Moj vodi u obnovu i život.“
Izaija koristi izraze „put“ i „misli“ u oba retka – prvo u pozivu na pokajanje, zatim u Božjem odgovoru. Razlika između Božjih i ljudskih misli/putova nije intelektualna, već moralna i duhovna. Božji način je svet, milostiv i životodavan.
Kada Bog u Izaiji 55:8–9 kaže: „Moje misli nisu vaše misli, i vaši putovi nisu moji putovi“, on ne govori prvenstveno o intelektualnoj razlici – kao da Bog samo zna više ili razmišlja kompleksnije od nas. Iako je to istina, poanta u ovom tekstu nije Božja sveznajuća pamet, nego njegova svetost i milosrđe.
Razlika između Božjih i ljudskih misli i putova je moralna i duhovna.
Ljudski putovi su često sebični, grešni, usmjereni na vlastiti interes i nevjeru. Božji putovi su sveti – uvijek ispravni, pravedni i čisti. Njegove misli su milosrdne – spremne oprostiti grešniku i obnoviti one koji se kaju. Njegov način je životodavan – vodi prema pomirenju, nadi i unutarnjem ispunjenju.
Zato Bog poziva čovjeka da napusti svoje misli i putove, i prihvati Njegove. Jer Njegov put nije samo drugačiji – on je bolji, savršen i jedini koji vodi u istinski život.
To potvrđuje:
„Naši su putevi i misli iskrivljeni grijehom, i samo ako se od njih okrenemo Bogu i njegovom milosrđu, možemo imati mir s Njim i živjeti plodonosne živote.“
Ovaj redak često se koristi kao općenito ohrabrenje za propovjednike: Božja riječ neće biti bez ploda. I to jest točno. Ali u ovom poglavlju Izaije – nije to glavna poruka. Bog ne govori općenito o učinkovitosti svoje riječi, nego o konkretnoj vjernosti svojim obećanjima pokajnicima. Kao što kiša i snijeg donose plod, tako će i Božja riječ o oprostu uroditi plodom kod onih koji mu se vrate. Božja riječ nije samo učinkovita – ona je vjerodostojna i jamči obnovu onima koji se pokaju.
Bog ovdje i dalje govori onima koji se kaju. Slika kiše i snijega koji natapaju zemlju služi kao ohrabrenje pokajnicima:
„Moja riječ oprosta i obnove nije prazna. Ja ispunjavam ono što obećam.“
Dakle, poruka nije samo: “Božja riječ ima moć.” Poruka je:
“Ako se iskreno pokaješ, Bog će ti oprostiti i obnoviti te – jer On ispunjava svoju riječ.”
Da bismo pravilno primijenili ovaj tekst, moramo ga postaviti unutar šire cjeline:
Izaija 55 dolazi nakon opisa Sluginog poslanja (pogl. 53) i govori o rezultatima tog poslanja: duhovnoj obnovi. Ova obnova se ne odnosi samo na povratak iz babilonskog ropstva, nego na sveobuhvatno otkupljenje. Božji plan obuhvaća i pogane, kako jasno pokazuju stihovi 4–5 i poglavlja poput 49 i 60. Ovo je u skladu s Božjim obećanjem Abrahamu da će blagosloviti sve narode (Postanak 12:3).
Bog ne obnavlja samo Izrael, već sve narode (Izaija 49:6; 55:4–5; 60:1–3).
Božje spasenje ima međunarodni domet, u skladu s obećanjem Abrahamu:
„U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi“ (Postanak 12:3).
Novi zavjet potvrđuje ovu primjenu
Pavao u Djelima apostolskim 13:34–39 povezuje Izaiju 55 s uskrsnućem Krista i oproštenjem grijeha. Kada Židovi odbacuju ovu poruku, Pavao se obraća poganima, navodeći Izaiju 49:6. Time potvrđuje da poziv na pokajanje i obećanja oprosta vrijede i za današnje grešnike – bilo Židove ili pogane.
Ovo nam daje biblijsko jamstvo da poziv na pokajanje i obećanja iz Izaije 55 vrijede i danas – i za Židove i za pogane – jer je u Isusu ostvareno sve što je prorokovao.
Primjena mora biti utemeljena na stvarnom značenju teksta, a ne na osobnim dojmovima ili proizvoljnim zaključcima. Proširenja i logične poveznice koja izlaze izvan glavne poruke teksta mogu biti korisna, ali ih treba jasno razlikovati od izvorne namjere pisma. Primjena treba služiti tekstu – a ne tekst primjeni, ili korištenje teksta kao polazišta za vlastite misli. Tek tada biblijska poruka zadržava svoju snagu, jasnoću i autoritet.
Biblijsku poruku treba primjenjivati, ali isključivo na temelju njezina stvarnog značenja u kontekstu. Ako primjena zasjeni ili zaobiđe glavnu poruku teksta, promašujemo Božju namjeru – a takva primjena nema Njegov blagoslov.
Da, primjenjujmo Božju riječ!
Primjena Svetoga pisma ostaje središnja zadaća svakog propovjednika, učitelja i vjernika. Neka ono što primjenjujemo – bude sama Riječ, onakva kakvu nam je Bog dao. Pogotovo u propovijedanju, gdje je cilj iznijeti poruku teksta, a ne vlastite zaključke.
Prava primjena ne skriva poruku, nego je pojačava.
Ispravna primjena vodi slušatelja do Krista, pokajanja, oprosta i nove obnove u Bogu.
Ne smijemo primjenu stavljati ispred značenja. Ekspozitorno propovijedanje i odgovorno teološko tumačenje moraju paziti da se poruka Božje riječi ne izgubi u logičkim proširenjima.
Bog je rekao ono što je rekao – i to je ono što trebamo primjenjivati.
Nejasna ili pogrešna primjena može zamagliti biblijsku poantu.
Kontekst određuje značenje, a značenje određuje ispravnu primjenu.
Upozorenje: logična proširenja trebaju biti označena kao dodatna, a ne glavna aplikacija.
Da, trebamo primjenjivati Božju riječ. No neka ono što primjenjujemo bude poruka koju je Bog zaista izrekao, a ne poruka koju smo mi sami odabrali izvan konteksta.
Ispravna primjena nije kreativno nadograđivanje Božje riječi, nego vjerno prenošenje Božje misli u stvarnost života.
Bog ne obećava blagosloviti ono što je temeljeno na pogrešnom razumijevanju Njegove riječi.
On blagoslivlja istinu, ne grešku – makar bila dobrohotna. Kriva primjena, čak i ako izgleda korisno ili duhovno, nema Božje jamstvo, a može imati dugoročne štetne posljedice u životima onih koji slušaju.
Zato: primjenjujmo tekst – ali neka tekst određuje primjenu. Tako ćemo ostati vjerni Bogu, Njegovoj Riječi i Njegovoj namjeri.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
