Vince Lombardi, legendarni trener Green Bay Packersa, ostao je upamćen kao jedan od najvećih trenera u povijesti američkog nogometa.
Njegova filozofija bila je usredotočena na:
Poznat je po rečenici: „Pobjeda nije sve; to je jedina stvar.“
Kasnije je požalio što je dao tu izjavu jer se može izvući kriva misao iz konteksta. Jednom je novinaru rekao da je mislio na pokazivanje truda i postojanje cilja, a ne na namjeru uništavanja ljudskih vrijednosti i morala. Nije želio stvoriti kult pobjede pod svaku cijenu, nego je govorio o posvećenosti trudu i cilju.
Shvatio je da bi, ako se rečenica shvati pogrešno, ona mogla donijeti očaj onima koji izgube, iako su dali sve od sebe. Svima nam je potrebna ta perspektiva jer nitko ne pobjeđuje cijelo vrijeme – niti na terenu, niti u životu, niti u duhovnom hodu.
Ljudi često misle da će im sreća doći kad stalno pobjeđuju, ali realnost je drukčija.
Ako sreću temeljimo na rezultatima, postajemo robovi onoga što se događa oko nas. Kad pobijedimo – zadovoljni smo; kad izgubimo – obeshrabreni smo.
Vjernik bi trebao imati drugačiju perspektivu. Naša radost ne ovisi o onome što se mijenja, nego o Onome koji je nepromjenjiv. „Svaki dobri i savršeni dar dolazi odozgo, od Oca svjetala nebeskih, koji se ne mijenja poput sjene koja se mijenja.“(Jakovljeva 1:17)
„Najbolje radimo kada živimo s dovoljno fleksibilnosti da se prilagodimo različitim okolnostima bez panike.“
To znači:
Na jednom sveučilišnom prvenstvu u atletici, favorit utrke na 5000 metara posrnuo je i pao u zadnjem krugu. Drugi trkač, koji je bio nekoliko metara iza njega, mogao je samo projuriti pored njega i osvojiti zlato.
No, stao je, podigao kolegu i zajedno su prešli ciljnu liniju. Publika je bila oduševljena, ali ni jedan od njih nije završio kao pobjednik.
Kasnije su pitali tog trkača: „Zašto nisi samo nastavio i pobijedio?“
A on je odgovorio: „U tom trenutku sam znao da je pomaganje važnije od pobjede.“
Taj trenutak pokazuje da vrijednosti i karakter traju dulje od prolaznih pobjeda. Isto vrijedi i za nas kao kršćane – naši postupci, ljubav i služenje drugima govore više od svih rezultata i priznanja.
Isus je u Luki 10:25–37 ispričao priču o čovjeku koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon, a razbojnici su ga napali i ostavili polumrtvog. Svećenik i levit su prošli pokraj njega – imali su svoje planove, možda i „pobjede“ kojima su težili – ali nisu stali.
Došao je Samarijanac, prezren od mnogih, i zaustavio se. Obvezao je njegove rane, poveo ga u svratište i platio za njegovu skrb.
Isus je na kraju pitao: „Tko je bio bližnji onome koji je upao među razbojnike?“ Odgovor je bio jasan:„Onaj koji mu je iskazao milosrđe.“
Kao što je trkač u priči odlučio pomoći umjesto da se fokusira na pobjedu, tako nas i Isus poziva da vidimo ljude, a ne samo ciljeve.
Svijet nas često uči da vrijedimo samo kad smo prvi. Sjetite se popularne pjesme grupe Colonia koja kaže: „Kada si prvi, svega si vrijedan, na tronu može biti samo jedan…“ Takav način razmišljanja oblikuje društvo oko nas – ako si prvi, vrijedan si; ako nisi, onda „ne vrijediš“. Božja Riječ nas uči nešto sasvim drugačije. Naša vrijednost ne dolazi iz pobjeda, priznanja ili statusa. Naša vrijednost dolazi iz činjenice da smo stvoreni na Božju sliku i otkupljeni Kristovom krvlju „Vi ste kupljeni otkupninom; ne budite robovi ljudi.“ (1. Korinćanima 7:23) „Bog pokazuje svoju ljubav prema nama po tome što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.“ (Rimljanima 5:8)
Kad Pavao kaže „ne budite robovi ljudi“, on upozorava na opasnost:
Drugim riječima: nemoj dopustiti da ti ljudi diktiraju tvoju vrijednost, svrhu ili pravac života, jer tvoja pripadnost je Gospodinu. Bog poziva vjernike u slobodu, bez obzira na okolnosti u kojima se nalaze. Duhovna sloboda čini svaku osobu neovisnom o njezinim okolnostima. Važna je perspektiva; naše vanjsko stanje manje je važno u usporedbi s našim duhovnim statusom. Biblijska perspektiva nas stavlja iznad okolnosti. To znači da, iako možda živimo u različitim okolnostima, neki čak i u doslovnom ropstvu u Pavlovo vrijeme, ništa izvana ne može ukrasti unutarnju slobodu koju nam daje Krist.
Naš identitet nije određen time gdje smo ili što radimo, nego onim Tko nas je otkupio. Mi ne postajemo vrijedni kada postignemo nešto. Mi smo vrijedni jer smo Njegova djeca. „Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“ (Ivan 8:36) Drugim riječima: Nitko nam ne može oduzeti radost i mir koje nam daje Duh Sveti.
Vjernik može prevladati teške okolnosti prihvaćanjem Božjeg suvereniteta u situaciji. Okolnosti nisu presudno pitanje, već naša usmjerenost prema Božjoj volji. Vaša okolnost može biti težak brak koji se trenutačno ne može promijeniti, ali kada tu situaciju prihvatite kao dio Božjeg plana i priliku za rast u vjeri, dobit ćete unutarnju snagu i mir da kroz nju hodate s Kristom. Nije važna veličina psa u borbi, već veličina borbe u psu. Dinamičan kršćanin nije rob, a grešna osoba nikada nije slobodna. Gdje god nas Bog postavi, tamo možemo slaviti Boga.
6. Radost u zahvalnosti
„Ako naučimo prestati temeljiti svoju sreću na onome što se događa, možemo više uživati u životu i ugoditi Gospodinu gledajući svaki dan kao dar od Njega.“
Radost dolazi kada se sjetimo da je Isus s nama i kada brojimo blagoslove, a ne probleme.
„Radujte se uvijek, neprestano molite, u svemu zahvaljujte!“(1. Solunjanima 5:16-18)
„Ako hodamo s Isusom kroz Duha Svetoga, učimo se slaviti svaki trenutak; kršćanin svakodnevno okusi malo Raja jer je Isus s nama i oprao je naše grijehe svojom krvlju.“
Zato, čak i kada izgubimo, znamo da nismo izgubljeni. Krist nam daje identitet pobjednika jer je On već pobijedio grijeh i smrt.
„Smatram da se naše sadašnje patnje ne mogu usporediti sa slavom koja će se očitovati u nama.“ (Rimljanima 8:18)
Naše patnje, porazi i borbe nisu kraj priče. Krist nas čeka s nebeskom slavom koja nadmašuje sve prolazne pobjede i poraze
„Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ (Filipljanima 4:4)
9. Trud i cilj – ali s pravom motivacijom
Rad, trud i davanje najboljeg od sebe plemeniti su i biblijski utemeljeni.
„Sve što god činite, činite od srca kao Gospodinu, a ne ljudima.“ (Kološanima 3:23)
Naša vrijednost i identitet ne proizlaze iz pobjeda ili uspjeha, nego iz činjenice da pripadamo Kristu. Zato možemo raditi s radošću i predanošću, mirni u spoznaji da su konačni rezultati u Božjim rukama.
Gospodine, hvala Ti što nas učiš da pobjeda nije sve. Hvala Ti što si nas kroz Krista učinio pobjednicima, ne zbog naših uspjeha, nego zbog Tvoje žrtve i ljubavi. Nauči nas gledati na ljude oko sebe, pomagati im kao milosrdni Samarijanac, i živjeti s radošću i zahvalnošću u svakom trenutku. U ime Isusa Krista, amen.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
