„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitoga Boga, i onoga kojega si poslao – Isusa Krista.” (Ivan 17:3)
Ovaj stih nalazi se u takozvanoj Velikosvećeničkoj molitvi u Evanđelju po Ivanu, u 17. poglavlju. To je trenutak neposredno prije Isusova uhićenja, suđenja i raspeća. U ovoj dubokoj i dirljivoj molitvi, Isus se obraća Ocu moleći najprije za sebe, zatim za svoje učenike koji su tada s Njim, i naposljetku za sve koji će u budućnosti povjerovati kroz njihovu riječ. Ove riječi otkrivaju dubinu Njegove ljubavi i brige za sve vjernike u svim vremenima. Upravo u tom kontekstu Isus jasno naglašava da vječni život nije samo buduće obećanje koje će se ostvariti nakon smrti, nego sadašnja stvarnost koja započinje u trenutku kada osoba vjerom stupi u odnos s Njim i s Ocem. Vječni život nije samo trajanje bez kraja, nego kvaliteta života koja proizlazi iz živog i osobnog zajedništva s Bogom.
Grčki izraz „zoē aiōnios”, koji prevodimo kao „život vječni”, ne označava samo neograničeno trajanje života, nego božansku kvalitetu života koja proizlazi iz zajedništva s Ocem. Riječ „ginōskō”, koja se prevodi kao „upoznati”, ukazuje na duboko, iskustveno i osobno poznavanje Boga. To nije samo intelektualno razumijevanje, nego blizak odnos koji uključuje povjerenje, ljubav i poslušnost.
Biblija odvaja Boga od politeizma, filozofskog naturalizma i mističnog panteizma. Bog Biblije zauzima isključivo mjesto „jedinog pravog Boga“ (Ponovljeni zakon 6:4; 1. Korinćanima 8:6). Postoji jedan pravi Bog i On ima samo jednog Posrednika postavljenog od vječnosti. Ne možemo odvojiti znanje o Bogu od znanja o Isusu Kristu. Bilo koja doktrina ili filozofija, izvan poznavanja Njega koji je istinit, jest idolopoklonstvo (1. Ivanova 5:20-21).
Bog je stvorio spasenje tako da ono bude isključivo kroz Njegovog Sina (1. Ivanova 5:11-12). Poslao je Sina s tom posebnom svrhom. Dakle, jedini način da se ima osobno iskustvo s Bogom jest kroz vjeru u Isusa Krista. Nije snaga ili intenzitet naše vjere ono što spašava našu dušu, nego predmet naše vjere – Isus Krist. Spasenje nije rezultat naše sposobnosti da vjerujemo, već toga u koga vjerujemo. Vječni život ne proizlazi iz same vjere kao čina, nego iz Krista, u kojega je ta vjera usmjerena. Povjerenje u Njega, u Njegovu savršenu i dovršenu žrtvu na križu za naše grijehe, jest ono što nas spašava i stavlja pečat vječnog života na naše duše. Možemo imati i iskrenu, ali pogrešno usmjerenu vjeru – no takva vjera ne spašava. Samo vjera u Isusa Krista, jedinog Posrednika između Boga i ljudi (1. Timoteju 2:5), daje život vječni. Svi drugi putovi koji ne vode k Isusu Kristu završavaju u propasti. Odbacivanje Krista ne donosi samo gubitak života vječnog, nego vječno odvojenje od Boga, što Pismo jasno naziva paklom – mjestom tame, boli, vječnog suda i vječne osude (Matej 25:41; Otkrivenje 20:15 “I tko se ne nađe zapisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno”).
Zato Pismo upozorava: „Pazite da vas tko ne odvuče filozofijom i ispraznom prijevarom, po ljudskoj predaji, po počelima svijeta, a ne po Kristu” (Kološanima 2:8). Svi ljudski sustavi, religije i filozofije koji zanemaruju Krista ili ga pokušavaju zamijeniti, vode u duhovnu obmanu i konačnu propast.
Ivanovo evanđelje dosljedno i jasno povezuje vječni život s vjerom u osobu i djelo Isusa Krista. Vjera nije samo slaganje s određenim istinama, nego osobno povjerenje u Krista kao Gospodina i Spasitelja. Vječni život proizlazi iz prihvaćanja Njegove riječi i poslušnosti toj riječi u svakodnevnom životu. Osim toga, Ivan naglašava potrebu da vjernici prebivaju u Kristu – da ostanu povezani s Njim, kao što loza ostaje povezana s trsom (Ivan 15:4-5), jer samo u tom zajedništvu život donosi plod. Neizostavno je i djelovanje Duha Svetoga, koji prebiva u vjerniku, vodi ga u svu istinu (Ivan 16:13) i osposobljava za sveti i pobjedonosan život. Stoga, vječni život u Ivanovu razumijevanju nije puka informacija ili znanje koje usvajamo, nego duboka, unutarnja preobrazba srca, misli i cijeloga života. On mijenja način na koji razmišljamo, živimo, donosimo odluke i gledamo na ovaj svijet, jer nas iznutra preobražava Božja prisutnost i snaga, po djelovanju Duha Svetoga. On nas poučava, posvećuje i osposobljava za život poslušnosti i svetosti (Ezekiel 36,26-27; Ivan 14:26; Galaćanima 5:22-23).
Starozavjetni tekstovi jasno otkrivaju Božju vječnu namjeru da živi u zajedništvu sa svojim narodom. Od samog početka, u Edenskom vrtu, vidimo uzorak savršenog zajedništva između Boga i čovjeka, gdje su Adam i Eva hodali u Božjoj prisutnosti. Taj odnos je prekinut grijehom, ali Božji plan spasenja nije promijenjen. Već u Postanku 3:15 Bog obećava Spasitelja, čime pokazuje da će se otkupljenje ostvariti kroz Krista. To znači da su i starozavjetni vjernici spašavani po vjeri u obećanog Mesiju, iako nisu poznavali Njegovo ime kao mi danas. Spasenje nikada nije bilo po Zakonu, djelima ili obredima, nego isključivo po Božjoj milosti i vjeri (Postanak 15:6; Hebrejima 11:13).
Proroci su najavljivali dolazak Mesije i novi savez u kojem će Bog imati osoban odnos sa svojim narodom. Jeremija 31:33 izjavljuje: „Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod”, naglašavajući Božju želju za intimnim zajedništvom. Psalam 36:9 svjedoči da je u Bogu izvor života, a Mudre izreke 9:10 podsjećaju da je strah Gospodnji početak mudrosti i pravoga života. Sve ove slike, obećanja i proročanstva ukazuju na Božju dosljednu namjeru da čovjeku pruži život kroz zajedništvo s Njim – zajedništvo koje se u punini otkriva i ostvaruje u Isusu Kristu.
Poznavanje Boga u Kristu zahtijeva svakodnevno i svjesno njegovanje osobnog odnosa s Njim. Taj odnos raste kroz redovitu molitvu, iskren razgovor s Bogom u kojem Mu predajemo svoje brige, radosti i planove. Također se produbljuje kroz proučavanje Pisma, jer Božja riječ oblikuje naše misli, stavove i odluke, učeći nas kako hodati u poslušnosti. Osim toga, nužna je poslušnost Duhu Svetome, koji nas iznutra preobražava, usmjerava i osposobljava za život svetosti i ljubavi.
Vječni život možemo početi živjeti već sada kada svjesno prepoznajemo Božju prisutnost u svakodnevnim situacijama — u obitelji, na poslu, u zajednici i u služenju drugima. To znači tražiti Božje vodstvo u odlukama, iskazivati zahvalnost za Njegove male i velike darove te biti spreman služiti bližnjima kroz djela ljubavi i suosjećanja.
U trenucima kušnje, patnje ili Božje šutnje, duboko poznavanje Božjeg karaktera donosi nam sigurnost i mir. Znanje da je Bog vjeran i da uvijek djeluje na dobro onih koji Ga ljube daje nam snagu da ustrajemo. Kada dođu nevolje, svijest da vječni život nije samo buduće obećanje nego sadašnja, živa stvarnost, pomaže nam da ostanemo postojani, puni nade i nepokolebljivi u vjeri, znajući da je Krist s nama u svakoj situaciji.
Vječni život, prema Ivanu 17:3, nije samo obećanje za budućnost nakon smrti, nego sadašnja stvarnost odnosa s Ocem kroz Sina Isusa Krista. On započinje u trenutku kada čovjek vjerom prihvati Krista kao Gospodina i Spasitelja i nastavlja se razvijati tijekom čitavog života. Takav život uključuje stalno produbljivanje odnosa s Bogom kroz molitvu, proučavanje Njegove riječi, poslušnost Njegovim zapovijedima i vođenje Duhom Svetim. Starozavjetne slike i novozavjetno učenje zajedno jasno svjedoče o Božjoj vječnoj želji da prebiva u zajedništvu sa svojim narodom — od Edenskog vrta, preko saveza sa Abrahamom i Izraelom, pa sve do punine objave u Kristu. Vječni život započinje vjerom u Krista, raste kroz poslušnost i ljubav, oblikuje naš karakter i misli, a svoju puninu i savršenstvo doseže u vječnosti, kada ćemo biti u potpunom zajedništvu i neprekinutoj prisutnosti Božjoj. To je stvarnost koja nas već sada osnažuje, mijenja i daje nam sigurnost nade koja ne postiđuje.
Gospodine, hvala Ti što si nam otkrio što je vječni život – poznavati Tebe i Tvoga Sina Isusa Krista. Nauči nas da Te tražimo svim srcem, da u Tvojoj Riječi nalazimo život, i da nas Duh Sveti vodi u dublje zajedništvo s Tobom. Pomozi nam da živimo vječnost već sada, u poslušnosti, ljubavi i zahvalnosti. Učvrsti nas u vjeri kada dođu kušnje i podsjeti nas da ništa ne može odvojiti Tvoju djecu od Tvoje ljubavi. U Isusovo ime, amen.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
