Ne pokušavajte impresionirati druge vjernike

Levitski zakonik 10:1–3

“A Nadab i Abihu, sinovi Aronovi, uzeše svaki svoju kadionicu, staviše u njih ognja i metnuše u njih kâda; i prinesoše pred Gospodinom tuđ oganj, kojega im on nije zapovjedio. Tada iziđe oganj ispred Gospodina i proždre ih, te pomriješe pred Gospodinom. Tada Mojsije reče Aronu: To je ono što je Gospodin rekao govoreći: U onima koji mi se približuju bit ću posvećen, i pred svim pukom bit ću proslavljen. A Aron osta šutjeti.”

Uvod
Biblija nam ne skriva ni uspone ni padove Božjih ljudi. Proučavamo jedan od najsnažnijih i najozbiljnijih događaja u povijesti izraelskog svećeništva – trenutak kada su Nadab i Abihu, sinovi Arona, bili pogođeni Božjom osudom zbog pokušaja da služe Bogu na svoj način. Ovaj događaj je više od povijesne epizode. On je ozbiljno upozorenje svakome od nas: Ne pokušavajte impresionirati druge vjernike. Bog je svet i On jedini treba biti slavljen.

1. Povijesni i biblijski kontekst (Levitski zakonik 9–10)

Nakon što su Mojsije i Aron završili sa žrtvenim obredima, Bog je na dramatičan način potvrdio svoju prisutnost – vatra je sišla s neba i spalila žrtvu (Levitski zakonik 9:22–24). Narod je pao ničice pred Gospodinom, zadivljen Njegovom slavom.

U tom ozračju svetog strahopoštovanja, Nadab i Abihu odlučili su „priložiti tuđi oganj“ – tamjan koji Gospodin nije zapovjedio (Levitski zakonik 10:1). Umjesto ponizne poslušnosti, pokazali su samovolju. Bog je odmah reagirao: vatra je izišla od Njega i proždrla ih (Levitski zakonik 10:2).

Mojsije tada izgovara ključne riječi:
„To je ono što je rekao Gospodin: Među onima koji mi se približavaju pokazat ću svoju svetost i pred svim narodom pokazat ću svoju slavu.“ (Levitski zakonik 10:3)

2. Pojašnjenje teksta

• „Svaki uze svoju kadionicu“ – oni djeluju samoinicijativno, bez Božjeg naloga. Pobožna služba ne počiva na ljudskoj kreativnosti, nego na poslušnosti Božjoj riječi.
• „Prinesoše tuđi oganj“ – izraz ukazuje na nešto što Bog nije zapovjedio. „Tuđi“ ne znači samo drugačiji, nego i protivan Božjem redu.
• „Vatra iziđe od Gospodina i proždre ih“ – ista sila koja je prije nekoliko trenutaka potvrdila Božju prisutnost sada izvršava Njegov sud. To pokazuje dvostruku narav Božje svetosti: ona donosi blagoslov poslušnima i sud neposlušnima.
• Mojsijeva izjava (r. 3) – ključno teološko načelo: Bog je svet i On ne dopušta da Njegova slava bude pomućena ljudskim ambicijama.

3. Zašto su Nadab i Abihu pogriješili?

Tekst ne daje izričito objašnjenje, ali kontekst i paralele ukazuju:

• Željeli su impresionirati narod. Vidjeli su kako je narod bio zadivljen Božjom vatrom i htjeli su proizvesti sličan efekt.
• Ponos i samovolja. Njihov svećenički položaj učinio ih je važnima u očima ljudi. To su iskoristili za samopromociju.
• Zamjena Božje inicijative ljudskim pokušajem. Umjesto poslušnosti, oni improviziraju i time potkopavaju svetost službe.

4. Je li danas drugačije u Novom savezu?

Netko bi mogao reći: „Bog je tako djelovao u Starom savezu, danas je drugačije.“
Ali Božja riječ jasno pokazuje da se Njegova svetost nije promijenila.

• „Ja, Jahve, ne mijenjam se.“ (Malahija 3:6)
• „Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke.“ (Hebrejima 13:8)

Primjeri iz Novog zavjeta:

• Ananija i Safira (Djela 5:1–11): pokušali su impresionirati crkvu lažnim prikazom velikodušnosti. Bog ih je odmah kaznio smrću – gotovo ista slika kao s Nadabom i Abihuom.
• Korintska crkva (1. Korinćanima 11:29–30): neki su olako pristupali Gospodnjoj večeri i zato su, piše Pavao, „mnogi bolesni i iznemogli, a podosta ih i umire“.

Dakle, i u Novom savezu postoji ozbiljna Božja disciplina. Razlika je u tome što danas imamo savršenu žrtvu u Kristu i pristup Bogu po milosti, a ne po starozavjetnim obredima. No Božji karakter ostaje isti – On ne dopušta da Njegova svetost bude pogažena.

5. Jesu li oni bili vjernici?

Ovo pitanje se prirodno nameće.

• Nadab i Abihu: Bili su sinovi velikog svećenika Arona, posvećeni za službu (Levitski zakonik 8). Sve ukazuje da su bili vjernici, ali neposlušni i ponosni vjernici.
• Ananija i Safira: Bili su dio prve crkve. Nigdje ih tekst ne opisuje kao nevjernike, već kao one koji su lagali Duhu Svetom. Njihova kazna je primjer Božje svetosti u crkvi.
• Korinćani koji su umirali: Pavao jasno kaže da su to braća i sestre u Kristu (1. Korinćanima 1:2). Njihova smrt nije bila gubitak spasenja, nego izraz stroge Božje discipline (1. Korinćanima 11:32).

Dakle, radi se o vjernicima koji su griješili u službi i bogoslužju. Bog je intervenirao, ne da ih osudi sa svijetom, nego da pokaže svoju svetost i očuva crkvu čistom.

6. Paralela sa Šimunom vračarom (Djela 8:9–24)

Šimun, iako novi vjernik, poželio je kupiti apostolsku moć da bi mogao zadiviti ljude. I Nadab i Abihu, i Ananija i Safira, i korintski vjernici, i Šimun pokazuju isti problem: želju da Božje darove koriste za osobnu slavu.

Petar ga upozorava: „Neka propadne s tobom srebro tvoje jer si pomislio da se dar Božji može steći za novac!“ (Djela 8:20).

7. Teološke pouke

1. Bog je svet i ne dopušta manipulaciju Njegovom slavom.
   Ne možemo Mu služiti na svoj način – već samo kako je On odredio.
2. Ponos je opasnost i za vjernike.
   Nadab, Abihu, Šimun, Ananija i Safira, pa čak i Korinćani – svi su vjernici koji su pali u zamku oholosti, samovolje ili nepoštovanja.
3. Crkva pripada Kristu, a ne nama.
   „Tko je Apolon, a tko Pavao? Sluge po kojima ste povjerovali i to svatko kako mu Gospodin dade…“ (1. Korinćanima 3:5–7). Sva slava pripada Bogu, ne ljudima.

8. Praktična primjena za Crkvu danas

• Služba nije pozornica. Pjevanje, propovijedanje, vođenje – sve to je služenje Bogu, a ne predstava za ljude.
• Darovi su dani za izgradnju tijela, a ne za samopromociju.
• Budimo zadovoljni uloga­ma koje nam je Bog povjerio. Nije važno tko prima pljesak, nego tko prima slavu.
• Upozorenje protiv samovolje. Kad improviziramo u Božjoj službi radi sebe, to može imati ozbiljne posljedice.

9. Zaključak

Nadab i Abihu, Ananija i Safira, korintski kršćani – svi oni pokazuju da Bog i svoje vjernike ozbiljno odgaja. On ne tolerira ponos niti službu koja traži ljudsku slavu.

Naše pitanje ne bi trebalo biti: „Kako ću impresionirati druge?“
Nego: „Kako ću biti vjeran Bogu?“

Krist je taj koji donosi pravi oganj s neba – oganj Duha Svetoga. On jedini zaslužuje da se Njegovo ime uzvisi među narodom.

Poziv:
Neka naša služba i život uvijek usmjeravaju ljude prema Gospodinu, a ne prema nama. Jer „Njega trebaju vidjeti, a mi trebamo služiti.“

Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!