Svijet je preplavljen zlom.
Ratovi, prijevare, nepravde, bolesti, razaranja i boli ispunjavaju našu svakodnevicu.
Ponekad, dok gledamo vijesti ili osobno proživljavamo nepravdu, spontano nam se rađa pitanje:
Ako je Bog dobar i svemoguć, zašto jednostavno ne uništi Sotonu?
Zašto ne okonča zlo jednom zauvijek?
To nije pitanje nevjere, već iskrene čežnje za razumijevanjem.
I Biblija ne izbjegava ovo pitanje – ona nas vodi kroz njega, korak po korak, otkrivajući Božju mudrost i strpljivost.
Biblija jasno otkriva da zlo u svijetu nije slučajnost, već posljedica Sotonina utjecaja. Apostol Pavao u 2. Korinćanima 4,4 naziva ga „bogom ovoga svijeta“. Sotona aktivno radi kako bi zavodio ljude, širio laž i odvraćao srca od Boga.
No važno je zapamtiti: Sotona nije Božji jednak, nego Božje stvorenje.
On nije izvan kontrole, nego pod Božjim nadzorom. Može djelovati samo onoliko koliko mu Bog dopusti.
Baš kao što je prikazano u Knjizi o Jobu, Sotona mora tražiti dopuštenje prije nego što išta učini (Job 1:12; 2:6).
On je poput psa na lancu – može lajati, ali ne i ugristi izvan granica koje Bog postavlja.
Koliko god bio zao, Bog je suveren, jači i uvijek na prijestolju.
Ali pitanje ostaje: Zašto Bog uopće dopušta da zlo postoji?
Ako zna koliko patnje ono uzrokuje, zašto jednostavno ne povuče crtu?
Odgovor se krije u Božjem karakteru – On je pravedan, mudar i strpljiv. Bog ne djeluje iz impulsa, nego iz svrhe. Njegovo djelovanje uvijek ide dublje od našeg pogleda, jer ne oblikuje samo događaje, nego i srca.
Ako te muči pitanje zla, nisi sam.
Čak je i prorok Habakuk, Božji čovjek, gledao svijet pun nasilja i ponekad osjećao kao da Bog šuti. Vapio je:
„Dokle ću, Gospodine, vapiti, a Ti nećeš čuti? Zašto mi pokazuješ bezakonje i daješ mi vidjeti nevolju?“
(Habakuk 1:2-3)
Habakuk je promatrao vlastiti narod – narod koji je trebao biti svjetlo narodima – kako tone u nepravdu, nasilje i grijeh. Nije razumio zašto Bog dopušta takvu izopačenost.
Ali umjesto da Boga optuži, stao je na stražu i čekao Njegov odgovor (Habakuk 2:1). Postavljao je pitanja u poniznosti, ne u oholosti. I Bog mu je odgovorio – ne objašnjenjem koje bi zadovoljilo razum, nego pozivom na vjeru:
„Pravednik će živjeti od svoje vjere.“
(Habakuk 2:4)
Ne bismo se trebali bojati postavljati teška pitanja ako dolaze iz iskrene želje za razumijevanjem, ali moramo biti spremni prihvatiti odgovore koje Bog daje.
Bog ne prekorava one koji iskreno traže.
On nas poziva da Mu vjerujemo čak i kad ne razumijemo sve Njegove puteve.
Da bismo razumjeli sadašnjost, moramo se vratiti na početak.
Bog nije stvorio zlog Sotonu. Stvorio je savršenog anđela – Lucifera, „pomazanog keruba koji zaklanja“ (Ezekiel 28:14), „pečat savršenstva, pun mudrosti i savršen u ljepoti“ (Ezekiel 28:12).
Ali u njegovom se srcu rodio ponos. Želio je uzvisiti sebe, biti poput Boga (Izaija 14:13-14).
U slobodi izbora koju mu je Bog dao, Lucifer se odlučio za pobunu – i pao.
Bog nije stvorio robote. Dao je anđelima i ljudima slobodu – slobodu da izaberu ljubav, ili da je odbace. Ljubav bez slobode nije ljubav.
Zato Bog dopušta izbor, i dopušta da posljedice izbora budu stvarne.
Kada su Adam i Eva u Edenskom vrtu povjerovali Sotoninoj laži umjesto Božjoj istini, grijeh je ušao u svijet (Postanak 3).
Od tada, svi ljudi, osim Isusa Krista, nasljeđuju tu grešnu prirodu (Rimljanima 3:23).
Zato je Sotona nazvan „vladarom ovoga svijeta“ (Ivan 14:30).
Sotona i danas zavodi ljude, laže i odvraća ih od Boga. On zasljepljuje srca i umove da ne vide svjetlo evanđelja (2. Korinćanima 4:4). Ljudi ga često nesvjesno slijede, živeći prema svojim željama, a ne Božjoj volji.
Ali Biblija jasno upozorava da je neposluh Bogu grijeh i da plaća za grijeh jest smrt (Rimljanima 6:23).
Zbog grijeha prvog čovjeka, koji je prešao na sve ljude, cijelo je čovječanstvo pod osudom.
No, Bog u svojoj milosti nudi rješenje: spasenje po vjeri u Isusa Krista, koji je umro za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje.
Samo oni koji vjeruju u Krista primaju oprost, novi život i izbavljenje od vječne osude.
Onima koji svjesno odbace Božji dar spasenja kroz vjeru u Isusa Krista i ostanu u svom grijehu, sudbina je vječna odvojenost od Boga – pakao koji je pripremljen za đavla i njegove anđele (Matej 25,41).
To nije Božja želja, već posljedica ljudske odluke da živi bez Njega. Bog je ponudio put spasenja svima, ali spasenje postaje tvoje samo ako ga primiš vjerom.
Taj naslov „vladar svijeta“ nije vječan. To je privremeno dopuštenje u svrhu pouke.
Bog bi mogao odmah obuzdati Sotonu.
Mogao bi izbrisati zlo s lica zemlje.
Ali tada bismo izgubili priliku da naučimo što je grijeh i zašto Božji put donosi život.
Bog je poput mudrog Oca.
Zna da jednostavno uklanjanje svake prepreke ne gradi karakter.
Zato dopušta da osjetimo posljedice naših izbora. Ne da bi nas uništio, nego da bismo shvatili istinu: Sotonin put vodi u smrt (Rimljanima 6:23), a Božji put vodi u život (Ivan 14:6).
Bog želi da Njegova djeca odaberu Njega. Da odaberu pravednost. Ali On nam dopušta da napravimo izbor.
Bog dopušta svijetu da vidi kamo vodi neposluh Bogu, jer neposluh Bogu je grijeh – svjesno odbacivanje Njegove istine i ljubavi.
A svaki grijeh, koliko god privlačan izgledao u trenutku, na kraju vodi u smrt – duhovnu odvojenost od Boga za one koji odbiju Njegovu ponudu spasenja. Ali za one koji vjeruju u Krista, postoji oprost i novi život, jer „dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu“ (Rimljanima 6:23).
Da bi cijelo čovječanstvo jednog dana moglo reći: „Isprobali smo Sotonin put – i on ne funkcionira.“
Bog ima plan, i kraj tog plana je pobjeda dobra.
U Otkrivenju 20:1–3 čitamo da će Sotona biti bačen u bezdan i zapečaćen na tisuću godina. Nakon toga bit će „bačen u ognjeno jezero“ (Otkrivenje 20:10) i više nikada neće zavesti narode.
Zlo kao sila i djelovanje imat će svoj kraj.
Bog će jednom zauvijek ukloniti svaku nepravdu, grijeh i prijevaru iz svojeg stvorenja.
Ali kazna za zlo i njegovog začetnika trajat će vječno – Sotona i svi koji odbace Božju milost bit će zauvijek odvojeni od Njega (Matej 25:46).
Zlo ima početak – i imat će kraj.
No Božja pravednost i pobjeda dobra traju zauvijek.
Ali prije nego što Bog zatvori to poglavlje, On želi da ljudi izaberu Njega slobodno.
Bog ne želi robove – On traži srce koje razumije, pokajanje koje proizlazi iz spoznaje, i vjeru koja traje u kušnji.
Kao i Habakuk, i mi danas stojimo između pitanja i obećanja.
Vidimo zlo, ali vjerujemo u Boga koji vlada.
Vidimo Sotonu kako djeluje, ali vjerujemo da će njegov kraj sigurno doći.
Vidimo nepravdu, ali znamo da Bog priprema pravedan sud.
I zato je poziv jasan:
„Pravednik će živjeti od svoje vjere.“
(Habakuk 2:4)
To znači: vjeruj i kad ne vidiš sve odgovore.
Drži se Boga i kad ne razumiješ sve razloge.
Nadaj se čak i u svijetu koji se urušava.
Jer Bog ne kasni – On djeluje u savršeno vrijeme.
Zlo će proći. Sotona će biti poražen.
A Bog će stvoriti novo nebo i novu zemlju – mjesto gdje „više neće biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli“ (Otkrivenje 21:4).
Do tada, Bog poziva tebe da budeš svjedok vjere usred tame.
Da izabereš Njega, a ne put koji vodi u propast.
Da vjeruješ da i kroz patnju, On oblikuje tvoje srce.
Zato, ne boj se pitati – ali kad pitaš, čekaj kao Habakuk: s vjerom.
Ne boj se boriti – ali bori se s pouzdanjem u Krista koji je već pobijedio.
Ne boj se čekati – jer On dolazi.
Sotona ima svoje vrijeme, ali ne i posljednju riječ.
Bog ima plan, i On će ga dovršiti.
Do tada, živi vjerom, čvrsto drži nadu i budi svjetlo u svijetu koji još čeka Spasitelja.
Ako gledaš svijet i pitaš se gdje je Bog – sjeti se: On je ovdje. On vidi, zna i vlada.
Iako zlo još traje, njegov kraj je siguran, jer Krist je već pobijedio.
Ako još nisi predao svoj život Njemu, učini to danas. Vjeruj u Isusa Krista, primi oprost grijeha i novi život koji On daruje.
Bog te ne poziva u strah, nego u vjeru. Ne u osudu, nego u milost.
Zato izaberi život – izaberi Krista.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
