Božić je vrijeme u kojem ljudi traže mir. Traže smisao, toplinu i sigurnost. Pale se svjetla, izmjenjuju darovi, pjevaju se pjesme. No unatoč svemu tome, mnogi i dalje osjećaju prazninu. Kao da nešto nedostaje.
Razlog tome nije nedostatak blagdanskog ugođaja, nego dublje pitanje: što Božić zapravo znači i kome je namijenjen?
Živimo u vremenu u kojem se ponavljaju određene poruke toliko često da ih rijetko propitujemo. Postale su „normalne“. No Božić je pravo vrijeme da ih zaustavimo i pogledamo iskreno.
Govori nam se da je život slučajan. Da nema dubljeg smisla ni pravca, nego da se sve događa bez reda. Ako je život samo niz slučajnosti, tada ni Božić nema stvarnu težinu – ostaje samo još jedan običaj u godini.
Govori nam se da je istina relativna. Da svatko ima svoju istinu i da se ona mijenja prema potrebi. Ali bez istine koja vrijedi za sve, gubimo orijentir. Bez istine nema smjera, a bez smjera nema nade.
Govori nam se da je čovjek u osnovi dobar i da su njegovi problemi uvijek posljedica vanjskih okolnosti. No iskustvo pokazuje da problem često nije oko nas, nego u nama — u našim odlukama, stavovima i srcu.
Govori nam se da je tolerancija najviša vrijednost. Da se mir postiže izbjegavanjem istine. Ali mir koji se temelji na šutnji ne traje dugo.
Uči nas se da vrijedimo onoliko koliko imamo ili postižemo. Da smo netko ako smo uspješni, priznati i viđeni. No ni jedno postignuće ne može ispuniti prazninu srca.
Poručuje nam se da je cilj života osobno zadovoljstvo. Da je važno kako se osjećamo. Ali osjećaji se mijenjaju, a smisao ne može počivati na nečemu tako nestalnom.
Čujemo i poruku da možemo postati što god želimo ako se dovoljno potrudimo. No stvarnost nas često nauči da se ne možemo promijeniti sami – barem ne ondje gdje je promjena najpotrebnija.
I naposljetku, govori se da smrt nije nešto ozbiljno. Da je to tek miran prijelaz. No čovjek u dubini zna da smrt traži odgovor.
Upravo u takav svijet dolazi poruka Božića.
Božić ne govori o ideji, nego o osobi. Ne govori o osjećaju, nego o dolasku. Govori o Isusu Kristu.
Isus dolazi jer je čovjek izgubljen, slomljen i nesposoban sam pronaći put natrag.
Dolazi potražiti i spasiti ono što je izgubljeno.
On dolazi jer život ima smisao. Dolazi jer istina postoji. Dolazi jer se srce ne može ispuniti stvarima, uspjehom ili prolaznim zadovoljstvom, nego samo odnosom koji vraća smisao i smjer.
Isus sam kaže:
„Ja sam put, istina i život.“
Ne nudi filozofiju, nego put.
Ne nudi relativnu istinu, nego stvarnost.
Ne nudi prolazno zadovoljstvo, nego život koji ima težinu i budućnost.
Božić bez Isusa ostaje samo tradicija. Lijepa, prazna iluzija.
Božić s Isusom postaje početak – početak nade, oproštenja i novog smisla.
Zato je poruka Božića jednostavna, ali duboko osobna.
Ne govori o tome da čovjek mora postati savršen, nego da mora biti iskren – priznati svoju potrebu, slabost i izgubljenost. Božić započinje ondje gdje čovjek prestane glumiti da može sam.
Ne govori o pripadanju nekoj religiji ili održavanju običaja, nego o povjerenju. O povjerenju u Isusa Krista kao Onoga koji jedini može vratiti smisao, oproštenje i novi početak.
Ne govori o jednom danu u godini ili vanjskom slavlju, nego o srcu. O mjestu u kojem se donose odluke, gdje se prihvaća istina i gdje započinje promjena.
Ako Isus ostane izvan srca, Božić se svodi na običaj bez dubine i stvarnog značenja. Može biti lijep i emotivan, ali ostaje prolazan i površan.
Ali kada Isus dobije mjesto u srcu, Božić prestaje biti samo uspomena na prošlost. Tada postaje početak novog života – života s jasnim smjerom, oproštenjem koje oslobađa i nadom koja ne prestaje.
Božić nas zato na kraju dovodi do osobne odluke.
Ne do pitanja koliko znamo, nego kome vjerujemo.
Ne do pitanja jesmo li dovoljno dobri, nego jesmo li spremni priznati da trebamo Spasitelja.
Ne do pitanja kakav je naš život izvana, nego kakav je naš odnos s Bogom.
Isus Krist nije došao da popravi blagdane, nego da spasi ljude.
Nije došao ponuditi savjete, nego oproštenje.
Nije došao zato što smo Ga tražili, nego zato što smo bili izgubljeni.
Božić nas podsjeća da Bog nije ostao daleko, nego je došao blizu. Došao je potražiti čovjeka i ponuditi mu novi početak.
Poziv je jednostavan, ali ozbiljan:
prihvatiti Isusa Krista, vjerovati Mu, povjeriti Mu svoj život.
Spasenje ne dolazi kroz običaje, trud ili vlastitu pravednost, nego kroz vjeru u Isusa Krista – Onoga koji je došao, koji je dao svoj život na križu za svakoga od nas, uskrsnuo i koji danas poziva.
Ako Mu otvoriš svoje srce, Božić više neće biti samo datum u kalendaru.
Postat će početak novog života – života oproštenja, pomirenja s Bogom, vječnoga života i istinske nade.
Zato je ovo pravo vrijeme da se u tišini srca zapitaš:
Jesam li prihvatio Krista? Ima li On mjesto u mom životu?
Jer onima koji Ga prime, On daje novi život.
A to je najdublji i najljepši dar Božića.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
