PSALAM 10 – Bog vidi sve 

Psalam 10

• 1 Zašto, GOSPODE, stojiš daleko, zašto se kriješ u vremenima nevolje?
• 2 U obijesti opaki progoni uboga; neka se uhvate u zamke koje sami smišljahu.
• 3 Jer opaki se diči žudnjom duše svoje i blagoslivlja lakomca od kojega GOSPOD zazire.
• 4 U oholosti lica svojega opaki Gospoda ne traži; Boga nema ni u jednoj misli njegovoj.
• 5 Puti su mu za sve vrijeme uspješni, sudovi tvoji odveć daleko od njega, na sve neprijatelje svoje odmahuje.
• 6 On u srcu svojem veli: »Neću se pokolebati! Od koljena do koljena bit ću bez nesreće.«
• 7 Usta mu puna kletve i prijevare i obmane, pod jezikom mu pakost i bezakonje.
• 8 Sjedi u seoskim skrovištima, iz potaje ubija nedužnoga, oči njegove uhode nesretnika.
• 9 U potaji vreba kao lav u svojoj jazbini, vreba da uhvati uboga; a uboga uhvati kad ga uvuče u mrežu svoju.
• 10 Tad se pritaji, čuči, od snage njegove padaju nesretnici.
• 11 U srcu svojem veli: »Bog je zaboravio, lice svoje skrio – nikada neće vidjeti!«
• 12 Ustani, GOSPODE! Bože, digni ruku svoju, ne zaboravi ponizne!
• 13 Zašto opaki prezire Boga? On u srcu svojemu kaže: »Ti nećeš tražiti račun.«
• 14 Ti si to vidio; jer promatraš muku i žalost da ih uzmeš u ruku svoju. Nesretnik se tebi predaje, sirotomu ti si pomoćnik.
• 15 Satri mišicu opakomu i zlomu, pretraži mu zloću da se ništa ne nađe.
• 16 GOSPOD je kralj uvijek i dovijeka, nestaju pogani iz zemlje njegove.
• 17 Čuo si, GOSPODE, čežnju poniženih, učvrstit ćeš im srce, uho svoje prikloniti,
• 18 da pribaviš pravo sirotu i potlačenu, da straha više ne zadaje čovjek zemljani.

Psalam 10 govori o teškom pitanju: gdje je Bog kad nasilje raste?

Bezbožnici se ponašaju kao da Bog ne vidi i da ih nikada neće pozvati na odgovornost. Njihova oholost i pohlepa stvaraju dojam da su sigurni i nedodirljivi. Posebno napadaju slabe – potajno, riječima, prijevarom i iskorištavanjem.

Zlo ne dolazi uvijek otvoreno, nego često skriveno i kukavički, ali psalam donosi preokret: Bog vidi sve. On nije daleko niti ravnodušan. On postaje zaštitnik siročadi i potlačenih, a vjernik svoj teret predaje Njemu. Na kraju se proglašava istina: Bog je vječni Kralj. On čuje ponizne, daje snagu slomljenima i zaustavlja nasilnika koji je samo “čovjek od zemlje”.

Pitanja za refleksiju:

1. Živim li kao da je Bog blizu i da vidi sve, ili ponekad živim kao da ga nema?
2. Kako u obitelji i zajednici stvaramo kulturu stvarne odgovornosti, a ne skrivanja i opravdavanja?
3. Na koje konkretne načine mogu pomoći onima koji su slabi, ranjivi ili zaboravljeni?
4. Što me ovaj psalam uči o tome kako zlo djeluje potajno – i kako mogu biti budan i mudar u obrani?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.