Psalam 18
Psalam 18 jedna je od najsnažnijih pjesama zahvale u cijeloj Bibliji. To je svjedočanstvo čovjeka koji je doživio Božje izbavljenje u trenutku kada više nije imao vlastite snage. David, okružen neprijateljima i pritiscima života, ne slavi vlastitu sposobnost preživljavanja. On slavi Boga koji spašava onda kada čovjek više ne može učiniti ništa.
Ovaj psalam podsjeća nas na važnu istinu: kada čovjek dođe do kraja svojih mogućnosti, Bog tek počinje djelovati.
David opisuje Boga nizom snažnih slika: stijena, utvrda, izbavitelj, štit i tvrđava. Sve te riječi govore o sigurnosti i zaštiti. Kada se sve oko njega rušilo, David je znao gdje je njegovo utočište.
Psalam započinje riječima koje otkrivaju srce vjernika:
“Ljubit ću te, GOSPODE, jakosti moja, GOSPODE, hridino moja i utvrdo moja i izbavitelju moj! Bože moj, stijeno moja kojoj se utječem! Štite moj i rože spasenja mojega! Tvrđavo moja! Zazvat ću GOSPODA, hvale dostojna, i bit ću spašen od neprijatelja svojih.” (Ps 18,1–3)
David zna jednu jednostavnu, ali duboku istinu: kada pritisak dođe, ne oslanjaj se na sebe – zazovi Gospodina.
David opisuje svoje stanje riječima koje zvuče gotovo beznadno:
“Obujmiše me konopci smrtni, i bujice me bezbožnosti uplašiše. Konopci Šeola okružili me, smrtonosne mi se zamke ispriječile.” (Ps 18,4–5)
To nisu male poteškoće. To su situacije koje čovjeka potpuno preplave. To su trenuci kada se čini da nema izlaza.
Ipak, upravo tada David čini ono što mijenja sve:
“U nevolji svojoj zazvah GOSPODA i Bogu svojemu zavapih.” (Ps 18,6)
Psalam nas podsjeća na veliku privilegiju vjere: Bog čuje vapaj svoga naroda. Ono što je za čovjeka posljednji izlaz, za Boga je početak djelovanja.
Sljedeći stihovi prikazuju Božje djelovanje kroz dramatične slike. Kao da se cijeli svemir pokreće kada Bog odluči izbaviti svoga slugu.
„Tad se potrese zemlja i uzdrma; uzdrhtaše i temelji gora i potresoše se, jer on gnjevom planu.” (Ps 18,7)
David opisuje Boga koji dolazi u silini:
Ove slike nisu opis Božjeg izgleda nego Božje moći. Kada Bog ustane, ništa ga ne može zaustaviti. On djeluje u povijesti, u prirodi i u životima ljudi kako bi spasio svoje.
David jasno govori da njegovo izbavljenje nije došlo zato što je on bio veliki junak.
“On se pruži s visine i prihvati me, izvuče me iz mnogih voda. Izbavi me od mog moćnog neprijatelja i od onih koji me mrze, jer su jači od mene. Navališe na me u dan nesreće moje, ali mi GOSPOD bȋ oslonac. I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me jer mu omiljeh.” (Ps 18,16–19)
Drugim riječima, Bog spašava jer ljubi. David je bio u situacijama koje su ga nadjačale. Neprijatelji su bili jači od njega, ali Bog je bio jači od svih njih.
Ovo je važna istina za svakog vjernika: naša pobjeda ne dolazi iz naše snage, nego iz Božje vjernosti.
Psalam također naglašava Božju pravednost. Bog nije ravnodušan prema načinu na koji ljudi žive.
David kaže:
“Nagradi me GOSPOD po pravednosti mojoj, po čistoći ruku mojih uzvrati mi, jer čuvah putove GOSPODNJE, i od Boga se svoga ne odmetnuh. Gospodin me nagradio prema mojoj pravednosti, prema čistoći mojih ruku uzvratio mi je.” (Ps 18,20)
Psalam pokazuje važan duhovni princip:
Bog je vjeran onima koji mu vjeruju. Njegova pravednost znači da zlo neće imati posljednju riječ. Upravo zato Psalam 18 završava slavljenjem Boga kao “stijene spasenja” – jer u njemu vjernik nalazi sigurnost i nadu.
Jedan od najsnažnijih stihova u ovom psalmu glasi:
“Jer ti svjetiljku moju užižeš, GOSPODE, Bože moj, tminu moju obasjavaš. Jer s tobom jurišam na četu protivničku, s Bogom svojim preskačem zidine.” (Ps 18,28–29)
David ovdje govori o iskustvu Božje snage. Kada Bog daje snagu:
Bog ne samo da spašava, nego oprema svoje ljude za borbu. On daje snagu, sigurnost i zaštitu.
U konačnici, ovo nas podsjeća na veću stvarnost: Bog je Stijena spasenja, a u Novom zavjetu ta se slika potpuno ispunjava u Kristu, koji je naš konačni izbavitelj.
Kada David kaže: “Sa svojim Bogom preskačem zid” (Ps 18,29), on koristi snažnu sliku iz ratnog konteksta. Zidovi su u drevnom svijetu predstavljali prepreke koje je bilo gotovo nemoguće savladati. Gradovi su bili zaštićeni visokim zidinama i vojnici ih nisu mogli lako prijeći.
David tom slikom želi reći da s Bogom i ono što izgleda nepremostivo postaje moguće.
To ne znači da vjera uklanja sve prepreke iz života. Zidovi i dalje postoje, ali znači da Božja snaga nadilazi naše ograničenje. Kada se čovjek oslanja na Boga, dobiva hrabrost, mudrost i snagu koje sam nema.
U stvarnom životu “zidovi” mogu biti:
Davidovo svjedočanstvo podsjeća nas da vjera nije samo optimizam ili nada da će se stvari same riješiti. Vjera znači osloniti se na Boga i djelovati s povjerenjem da On vodi, jača i otvara put.
Drugim riječima, vjerovati poput Davida znači priznati: sam ne mogu preskočiti zid, ali s Bogom mogu.
Na kraju psalma David govori o potpunoj pobjedi nad neprijateljima. Ipak, on jasno priznaje da ta pobjeda nije njegova.
“Živio GOSPOD! I blagoslovljena stijena moja! I nek je uzvišen Bog spasenja mojega!” (Ps 18,46)
Sve završava slavljenjem Boga. David je bio ratnik, kralj i vođa, ali u ovoj pjesmi on prije svega priznaje da je Bog pravi pobjednik.
Bog je taj koji:
Zato je temeljna poruka ovog psalma jednostavna i snažna: naša sigurnost nije u našoj snazi, nego u Bogu koji spašava.
Psalam 18 poziva nas da razmislimo o vlastitom odnosu s Bogom i o načinu na koji mu vjerujemo u svakodnevnim situacijama.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
