Psalam 22
Psalam 22 jedan je od najzapanjujućih mesijanskih tekstova u Bibliji. Napisao ga je kralj David otprilike tisuću godina prije Krista, ali opisuje događaje koji su se doslovno ispunili na Isusovu križu.
Ovaj psalam vodi nas kroz dvije velike stvarnosti:
Psalam počinje vapajem napuštenosti, ali završava pobjedom i univerzalnim štovanjem Boga. Upravo zato mnogi ga nazivaju najjasnijim starozavjetnim opisom raspeća.
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od spasenja mojega i od riječi moga jecanja.”
Ove riječi Isus izgovara na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27,46). One ne izražavaju nevjeru niti sumnju, nego otkrivaju dubinu patnje koju je Mesija nosio u trenutku raspeća.
Na križu Krist nije nosio samo fizičku bol. On je nosio grijehe cijelog čovječanstva. Grijeh je ono što razdvaja čovjeka od Boga, a upravo je tu stvarnost Isus preuzeo na sebe. Kao bezgrešni Sin Božji, on je prihvatio krivnju koja pripada nama i podnio Božji sud nad grijehom.
Zato je iskusio ono što mi zaslužujemo. Njegov vapaj nije pitanje neznanja, nego izraz duboke duhovne agonije. Isus ne traži informaciju – on proživljava puninu patnje zamjenske žrtve, umirući na našem mjestu.
U tom trenutku Isus doživljava dubinu napuštenosti kako bi čovjek mogao doživjeti suprotno – pomirenje s Bogom. Ono što je razdvajalo čovjeka od Boga položeno je na Krista, kako bi svatko tko vjeruje mogao biti vraćen u zajedništvo s Ocem.
“Al’ ti si svet, ti stoluješ u hvalama Izraelovim!”
Iako prolazi kroz duboku patnju, psalmist ne gubi ispravan pogled na Boga.
Čak i kada osjećamo da Bog šuti, njegova priroda se ne mijenja.
Usred zbunjenosti psalmist ne gubi visok pogled na Boga.
Bog je:
Iako sada izgleda kao da Bog šuti, psalmist se prisjeća: Bog je uvijek bio vjeran svojim ljudima.
“A ja sam crv, a ne čovjek, ruglo ljudi i prezir puka.”
Ljudi koji stoje pod križem govore:
“Uzdao se u Gospodina – neka ga On izbavi.“
Ove riječi su doslovno izgovorene Isusu dok je visio na križu (Matej 27,43).
Ovdje vidimo javnu sramotu Mesije.
Ljudi mu se:
Upravo su se takve riječi čule pod križem (Mt 27,43).
Oni koji su odbacili Boga sada ismijavaju onoga koji mu je potpuno vjeran.
Ovdje vidimo koliko daleko može ići ljudsko srce kada odbaci Boga.
“Jer ti si onaj koji me iz utrobe izvede, pouzdanje mi dade na grudima majke moje.”
Ovi stihovi naglašavaju Božju providnost od samog početka života.
Bog je prisutan:
“Ne udaljuj se od mene, jer nevolja je blizu, jer nikoga nema tko bi pomogao!“
U trenucima kada nema ljudske pomoći, čovjek otkriva važnu istinu:
Bog je jedina sigurna pomoć. Ovo je ključna molitva psalma. U trenutku najveće patnje Mesija se obraća jedinom izvoru pomoći – Bogu.
“Junci me mnogi opkoliše, snažni bikovi bašanski okružiše mene.”
Neprijatelji su opisani slikama divljih životinja:
Mesija je potpuno okružen neprijateljstvom. Mesija je okružen ljudima koji žele njegovu smrt.
“Razvališe na me usta svoja, kao lav što razdire i riče. Kao voda razlih se, sve se kosti moje rasuše.”
Ovaj opis odgovara fizičkim učincima raspeća:
Važno je zapaziti da je ovo napisano stoljećima prije nego što je raspeće postalo uobičajen način pogubljenja.
“Probodoše mi ruke i noge.“
Ovo je jedno od najjasnijih proročanstava o Isusovu raspeću.
“Psi” je bio židovski izraz za pogane, osobito Rimljane.
Ovdje je jasno proročanstvo o probadanju ruku i nogu, što je upravo način na koji je Isus bio pribijen na križ.
“Razdijeliše među sobom haljine moje i za odjeću moju baciše kocku.”
To se doslovno dogodilo na Golgoti (Ivan 19,23–24).
“Ali ti, GOSPODE, daleko mi ne budi; snago moja, pohitaj mi u pomoć!”
Mesija se obraća Bogu kao svojoj jedinoj snazi.
Mesija moli Boga da ga izbavi od:
Sve su to slike smrtonosne prijetnje koja ga okružuje.
Psalam se iznenada mijenja.
Patnja prelazi u hvalu.
“Tvoje ću ime naviještati braći svojoj.”
Bog nije zauvijek šutio.
Odgovor je došao kroz uskrsnuće. Patnja nije kraj priče. Nakon križa dolazi uskrsnuće i pobjeda.
“Spomenut će se i okrenut’ se GOSPODU svi krajevi zemaljski.“
Spasenje nije samo za jedan narod.
Ono je namijenjeno cijelom svijetu.
“Potomstvo će služiti njemu, pripovijedat će se o Gospodinu naraštaju budućemu.”
Poruka križa prenosi se kroz generacije.
Psalam završava snažnim zaključkom:
“On je to učinio.“
To podsjeća na Isusove riječi na križu:
“Svršeno je!” (Ivan 19,30)
Psalam 22 pokazuje da križ nije bio slučajnost.
On je bio Božji plan spasenja.
Mesija je prošao kroz:
ali rezultat je:
Od vapaja “Bože moj, zašto si me ostavio?“
psalam završava pobjedom:
Bog je izvršio djelo spasenja.
Ključna misao:
Tisuću godina prije križa David je u Psalmu 22 opisao patnju Mesije, a na Golgoti je Bog pokazao da je križ bio njegov plan spasenja, a ne slučajnost.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
