Kada ljudi danas gledaju vijesti i vide ratove, saveze velikih sila, prijetnje nuklearnim oružjem, pad moralnih vrijednosti i stalne sukobe na Bliskom istoku, prirodno je da se pitaju: jesmo li blizu kraja?
Takvo pitanje nije novo. Kroz povijest su vjernici, suočeni s krizama, ratovima i društvenim previranjima, često podizali pogled prema nebu i pitali se približava li se ispunjenje biblijskih proročanstava.
I u našem vremenu mnogi ponovno postavljaju isto pitanje. Svijet posljednjih godina prolazi kroz razdoblje velikih političkih i vojnih napetosti. Ratovi, regionalni sukobi, rastuća vojna savezništva i borba za globalni utjecaj potiču mnoge ljude na razmišljanje o tome živimo li u vremenu koje Biblija opisuje kao posljednja vremena.
Napetosti na Bliskom istoku, osobito u vezi s Iranom, Izraelom i svjetskim silama, ponovno su otvorile raspravu o tome kako suvremene događaje treba promatrati u svjetlu Božje riječi.
Međutim, ovoj temi potrebno je pristupiti s ozbiljnošću, ali i s velikim oprezom. Biblija nas potiče da promatramo znakove vremena, ali nas istodobno upozorava da nitko od ljudi ne zna točan trenutak konačnih događaja.
Prije nego što pokušamo povezivati suvremene događaje s biblijskim proročanstvima, važno je podsjetiti se na nekoliko temeljnih istina koje Sveto pismo jasno otkriva.
Prvo, Novi zavjet pokazuje da su posljednja vremena već započela. Apostoli su učili da su posljednji dani započeli dolaskom Isusa Krista, njegovom smrću i uskrsnućem te izlijevanjem Duha Svetoga.
Drugo, povijest ne ide prema kaosu bez smisla. Biblija pokazuje da Bog vodi povijest prema konačnom ispunjenju svoga plana u Kristu.
Treće, Isus je jasno rekao da će ratovi, krize, gladi i potresi obilježavati tijek ljudske povijesti. Takvi događaji podsjećaju nas na krhkost ljudskih sustava i na prolaznost ovoga svijeta.
Četvrto, Isus je upozorio da nitko ne zna točan dan ni čas njegova povratka. Svako pokušavanje određivanja datuma protivi se njegovu jasnom učenju.
Peto, svrha biblijskog učenja o posljednjim vremenima nije stvaranje straha, nego poticanje budnosti, svetosti i vjernosti Bogu.
U Novom zavjetu izraz “posljednja vremena” ne odnosi se samo na završne događaje svjetske povijesti. Apostoli su već u prvom stoljeću govorili da Crkva živi u posljednjim danima.
Apostol Petar, citirajući proroka Joela, kaže:
“U posljednje dane, govori Bog, izlit ću od svoga Duha na svako tijelo”
(Djela 2,17).
Pisac Poslanice Hebrejima također naglašava:
“U ove posljednje dane progovorio nam je po Sinu”
(Hebrejima 1,2).
To znači da se povijest već dugo kreće prema konačnom ispunjenju Božjeg plana. Krist je već došao, ali njegov povratak još očekujemo. Crkva stoga živi između Kristova prvog dolaska i njegova drugog dolaska.
Današnji Iran oblikovan je Iranskom revolucijom 1979. godine, kada je ajatolah Ruhollah Homeini svrgnuo monarhiju šaha Reze Pahlavija i uspostavio islamsku teokratsku republiku.
Od tada Iran razvija politički sustav koji kombinira religijsku vlast, snažnu ideološku kontrolu i državnu moć. Ideološka osnova režima obilježena je snažnim protivljenjem Zapadu, osobito Sjedinjenim Američkim Državama, kao i neprijateljstvom prema Izraelu.
Iran također nastoji proširiti svoj utjecaj na Bliskom istoku kroz političku i vojnu potporu različitim skupinama, među kojima su Hezbollah u Libanonu i Hamas u Gazi.
Takvi politički sukobi pokazuju koliko je suvremeni svijet složen i nestabilan.
Današnji Iran ima duboke povijesne korijene u staroj Perziji. U biblijskoj povijesti Perzija zauzima značajno mjesto jer je perzijski kralj Kir Veliki omogućio povratak Izraelaca iz babilonskog sužanjstva.
Prorok Izaija govori:
“Koji govori o Kiru: Moj pastir! On će ispuniti svu moju volju”
(Izaija 44,28).
Ovaj primjer pokazuje da Bog može koristiti čak i poganske vladare kako bi ostvario svoje planove.
Jedno od najpoznatijih proročanstava o narodima nalazi se u knjizi proroka Ezekiela. U poglavljima 38 i 39 opisuje se savez naroda koji će se okupiti protiv Božjeg naroda.
Među narodima koji se spominju nalazi se i Perzija, što mnoge komentatore navodi na razmišljanje o današnjem Iranu. Također se spominju narodi sa sjevera, koje neki povezuju s područjem Rusije ili šire euroazijske regije.
Ipak, glavni naglasak proročanstva nije identifikacija modernih država, nego objava Božje suverenosti nad poviješću. Čak i kada se čini da se moćni narodi udružuju protiv Božjeg naroda, konačni ishod nije u rukama ljudskih saveza nego u Božjoj vlasti.
Kroz povijest su mnogi pokušavali vrlo precizno povezati suvremene političke događaje s biblijskim proročanstvima. U različitim razdobljima ljudi su mislili da su određeni ratovi, politički vođe ili međunarodni savezi konačni znakovi kraja svijeta.
Međutim, povijest pokazuje da su mnoge takve sigurnosti bile preuranjene ili pogrešne. Zbog toga je važno pristupati proročkim tekstovima s velikom dozom poniznosti i opreza.
Biblijska proročanstva često koriste simboličan jezik i ponekad imaju više razina ispunjenja kroz povijest. Ono što se u jednom razdoblju čini kao očito ispunjenje može kasnije dobiti šire ili dublje značenje.
Isus je sam upozorio svoje učenike da će se kroz povijest pojavljivati lažni proroci i oni koji će tvrditi da znaju točan trenutak kraja. Zato je rekao:
“A o onom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski, nego samo Otac.”
(Matej 24,36)
Zbog toga kršćanski pristup proročanstvima mora biti uravnotežen. S jedne strane, vjernici su pozvani promatrati znakove vremena i živjeti budno. S druge strane, moraju izbjegavati pretjeranu sigurnost u vlastita tumačenja i uvijek ostati ponizni pred Božjom objavom.
U konačnici, svrha biblijskih proročanstava nije da zadovolje ljudsku znatiželju o točnom rasporedu budućih događaja, nego da potaknu vjeru, nadu i vjernost Bogu usred nesigurnosti svijeta.
Jedno od pitanja koje se često postavlja jest gdje se u biblijskim proročanstvima nalaze Sjedinjene Američke Države.
Zanimljivo je da Biblija ne spominje ovu modernu silu. To je potaknulo različita tumačenja među kršćanskim autorima. Neki smatraju da bi to moglo značiti da će se globalna ravnoteža moći u budućnosti promijeniti, dok drugi upozoravaju da proročanstva prvenstveno govore o regijama poznatim biblijskim piscima.
Povijesno gledano, SAD je imao značajnu ulogu u međunarodnoj politici, u podršci Izraelu i u širenju kršćanskih misija. Ipak, tamo gdje Biblija ne daje izravne odgovore, kršćani trebaju govoriti oprezno i s poniznošću.
Mnogi kršćani vjeruju da Izrael i dalje ima posebno mjesto u Božjem planu povijesti.
Apostol Pavao piše:
“Jer darovi i poziv Božji neopozivi su”
(Rimljanima 11,29).
Važno je razlikovati biblijski narod Izrael i modernu državu Izrael. Moderna država Izrael je politička država nastala u dvadesetom stoljeću i njezine političke odluke ne mogu automatski biti proglašene Božjom voljom.
Ipak, Božji odnos prema Izraelu ne može se izbrisati iz biblijske povijesti. Kroz Izrael je Bog dao Zakon, proroke i obećanja o dolasku Spasitelja.
Iz tog naroda došao je i Mesija – Isus Krist.
Isus je upozorio da će se pred kraj povijesti umnožiti bezakonje i da će ljubav mnogih ohladnjeti.
“Jer će se umnožiti bezakonje, ljubav će mnogih ohladnjeti”
(Matej 24,12).
Ova Isusova izjava pokazuje da najveći problem svijeta nije samo politička nestabilnost ili sukob među narodima. Najdublji problem čovječanstva jest grijeh, odnosno pobuna protiv Boga.
Grijeh razara ljudsko srce, odnose među ljudima i cijela društva. Kada ljudi odbacuju Božju istinu, posljedica nije samo duhovna praznina nego i društveni kaos.
Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima opisuje kako se taj proces odvija. On objašnjava da ljudi često svjesno odbacuju Boga i istinu o njemu.
Zbog toga Bog dopušta da ljudi budu prepušteni vlastitim željama i pokvarenom razmišljanju.
“Bog ih je predao pokvarenu umu”
(Rimljanima 1,28).
To ne znači da Bog želi zlo, nego da dopušta ljudima da snose posljedice vlastitog odbacivanja istine. Kada društvo izgubi moralni temelj koji dolazi od Boga, počinju se pojavljivati duboke moralne i društvene krize.
Apostol Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima govori da „tajna bezakonja već djeluje“ u svijetu.
To znači da sila zla već dugo djeluje kroz povijest. Međutim, Pavao upozorava da će se u završnoj fazi povijesti pojaviti osoba koju naziva “čovjek bezakonja“.
Taj će se vođa uzvisiti iznad svega što se naziva Bogom i pokušat će zavesti mnoge ljude.
Pavao također naglašava da ta sila zla još nije potpuno oslobođena jer je trenutno nešto zadržava. Mnogi teolozi smatraju da se ovdje govori o Božjem djelovanju u svijetu koje još uvijek ograničava potpuno očitovanje zla.
Bez obzira na političke napetosti i globalne sukobe, jedna istina ostaje nepromijenjena: Bog je suveren nad poviješću.
Prorok Daniel podsjeća:
“On mijenja vremena i razdoblja; svrgava kraljeve i postavlja druge”
(Daniel 2,21).
To znači da nijedan rat, nijedna politička sila i nijedna povijesna promjena ne izmiču Božjoj vlasti.
Možda je najvažnije pitanje manje političko, a više osobno.
U konačnici, središte Božjeg plana nije jedna država ili narod, nego Isus Krist i njegovo djelo spasenja za cijeli svijet.
To nas vodi i do osobnog pitanja koje Biblija postavlja svakome od nas: jesmo li spremni susresti Krista? Taj susret može doći na različite načine – kroz našu prirodnu smrt, kroz nepredvidive okolnosti života ili kroz njegov ponovni dolazak.
Zato najvažnije pitanje nije samo kako razumijemo povijest ili proročanstva, nego jesmo li spremni stati pred Krista.
Jesam li spreman za susret s njim – kad god on došao?
Jer biblijska poruka o posljednjim vremenima nije prije svega poziv na nagađanje, nego poziv na obraćenje, vjeru i nadu u Isusa Krista.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
