Psalam 29
Psalam 29 jedan je od najsnažnijih biblijskih opisa Božjeg veličanstva. U njemu David koristi sliku silovite oluje kako bi prikazao nešto mnogo veće od prirodnog fenomena – suverenu moć i slavu Boga koji vlada nad cijelim stvorenjem.
Glavna poruka psalma može se izraziti vrlo jednostavno: Štujte Gospodina zbog Njegova veličanstva.
Ovaj psalam vodi nas kroz tri velike scene:
Psalam započinje na nebu, gdje anđeli slave Boga, zatim prelazi na zemlju gdje se Božja moć očituje u oluji, a završava blagoslovom za Božji narod – snagom i mirom.
U tom kretanju od neba, preko prirode, do života vjernika vidimo jednu veliku istinu:
Bog koji upravlja svemirom također brine za svoj narod.
Jedan od velikih problema suvremenog kršćanstva jest gubitak osjećaja Božje veličanstvenosti.
U današnjoj kulturi naglašavamo Božju bliskost i osobni odnos s Njim. Govorimo o Bogu kao o prijatelju kojem donosimo svoje probleme. U tom naglasku ima mnogo biblijske istine. Krist je postao čovjek kako bi bio veliki svećenik i posrednik između Boga i ljudi.
Ali u naglašavanju Božje bliskosti često smo izgubili svijest o Božjoj uzvišenosti.
Bog nije poput nas.
On nije ograničen:
On je vječan, beskonačan i svemoguć.
Teolog J. I. Packer primjećuje da je nedostatak svijesti o Božjem veličanstvu jedan od razloga zašto je naša vjera slaba, a naše bogoslužje mlako. Ako je Bog u našim mislima premalen, onda ni naša vjera ne može biti snažna.
Psalam 29 poziva nas da ponovno otkrijemo veličinu Boga.
Jedan od načina na koji to možemo učiniti jest promatranjem veličanstvenih sila prirode – poput oluje, groma i moćnih voda. Biblija često koristi prirodu kako bi podsjetila čovjeka na Božju slavu.
Zašto su ustali?
Jer su na trenutak osjetili veličanstvo Boga.
U današnjoj kulturi taj osjećaj često nedostaje. Vođe su predmet šala i kritika, autoriteti se relativiziraju, a ideja veličanstva gotovo je nestala. Isto se dogodilo i s našim pogledom na Boga.
Često govorimo o Bogu kao o prijatelju – i to je istina. Ali ako zaboravimo da je On Kralj svemira, izgubili smo nešto ključno.
Psalam 29 vraća nas toj izgubljenoj perspektivi.
Psalam započinje snažnim pozivom:
“Dajte GOSPODU, sinovi Božji, dajte GOSPODU slavu i moć! Dajte GOSPODU slavu dostojnu imena njegova, poklonite se GOSPODU u krasoti svetosti!”
Ovdje David poziva nebeska bića – anđele da slave Boga. Oni su opisani kao “sinovi Božji”, što označava nebeska bića koja stoje pred Božjom slavom.
Oni su pozvani priznati ono što je već istina – Božju slavu i snagu.
U ovom kratkom psalmu ime Jahve (YHWH) pojavljuje se čak osamnaest puta. To je najvažnije Božje ime u Starom zavjetu.
Ono nosi duboko teološko značenje.
U Izlasku 3,14 Bog objavljuje svoje ime Mojsiju riječima:
“Ja sam koji jesam.”
Bog nije stvoren i ne ovisi ni o kome. On je izvor života i samo On može dati i održavati život.
Psalam 90 opisuje Boga kao onoga koji postoji prije nego što su planine nastale i prije nego što je svijet stvoren.
Bog nema početka ni kraja.
U Izlasku 6 Bog objavljuje Izraelu da je On njihov Otkupitelj koji ih izbavlja iz ropstva.
Ime Jahve stoga je povezano s:
Psalam poziva:
“Poklonite se Gospodinu u ljepoti svetosti.”
Ovdje se vjerojatno misli na svetost koja obilježava Božju prisutnost.
Prorok Izaija u šestom poglavlju opisuje anđele koji stoje pred Božjim prijestoljem i neprestano govore:
“Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama.”
Štovanje Boga nije prvenstveno pitanje mjesta ili ceremonije. Bog nije zainteresiran za veličanstvene građevine ako su srca ljudi daleko od Njega.
Zato je Bog dopustio da jeruzalemski hram bude razoren.
Zašto?
Jer Bog želi svete živote, a ne samo svete zgrade.
Naš život treba biti hram u kojem se Bog slavi.
Bog želi da naši životi budu sveti, jer su oni pravi prostor duhovnog bogoslužja.
Središnji dio psalma opisuje silovitu oluju koja prelazi preko zemlje.
Izraz “glas Gospodnji” ponavlja se sedam puta.
U Bibliji broj sedam često označava puninu i savršenstvo. Time David naglašava puninu Božje moći.
David opisuje oluju koja započinje nad vodama Sredozemnog mora, zatim prelazi preko planina Libanona i završava u pustinji Kadeš. To je slika oluje koja prelazi cijelu zemlju.
“Glas GOSPODNJI nad vodama, Bog slave grmi, GOSPOD nad mnogim vodama.“
U drevnom svijetu voda je često simbolizirala kaos i opasnost. Ali psalam jasno kaže da je Bog gospodar nad vodama.
On vlada čak i nad silama koje ljudima izgledaju nekontrolirano.
“Glas GOSPODNJI u snazi, glas GOSPODNJI u veličanstvu!“
Božja riječ ima ogromnu moć. U Bibliji Božja riječ:
Cedrovi Libanona bili su poznati kao najveća i najčvršća stabla tog područja.
Ali psalam kaže:
“Glas GOSPODNJI lomi cedre.“
Ovo pokazuje da ništa u prirodi nije jače od Boga.
Planine Libanona i Siriona (Hermona) tresu se kao mladi bikovi.
To je poetska slika koja prikazuje kako se cijela zemlja trese pred Božjom snagom.
Oluja se pretvara u prizor vatrenih munja koje paraju nebo.
U Bibliji munje često simboliziraju Božju moć i sud.
Oluja se širi sve do pustinje Kadeš.
Time se pokazuje da Božja moć obuhvaća cijelu zemlju.
Na kraju oluja ostavlja šume ogoljene.
Pred Božjom moći sve se razotkriva.
I tada se iz Božjeg hrama čuje samo jedna riječ:
“Slava!“
Kada se čovjek suoči s Božjim veličanstvom, jedini ispravan odgovor je štovanje.
Psalam zatim prelazi s prirode na povijest.
“GOSPOD je stolovao nad potopom; da, GOSPOD stoluje kao kralj dovijeka.”
Riječ za potop koja se koristi u ovom stihu ista je riječ koja opisuje Noin potop.
To znači da je Bog bio Kralj:
Drugim riječima, čak i kada se čini da je svijet u kaosu, Bog je i dalje na prijestolju.
Psalam završava riječima koje donose veliku utjehu:
“GOSPOD će dati snagu puku svojemu, GOSPOD će mirom blagosloviti puk svoj!”
Ovdje vidimo dvije najveće potrebe Božjeg naroda.
Život donosi mnoge oluje:
Ali Bog daje snagu da izdržimo.
Božja moć nije destruktivna ni kaotična.
Njegova moć vodi prema miru.
Psalam započinje s “Slava Bogu na visinama”, a završava s “mir na zemlji”.
Jednom je slikar naslikao dvije slike mira.
Na prvoj slici bila je mirna planinska dolina. Sve je bilo tiho.
Na drugoj slici bila je olujna litica s vodopadom. Voda je padala, vjetar je puhao, ali u pukotini stijene mala ptica je mirno sjedila u svom gnijezdu.
Druga slika pobijedila je.
Zašto?
Jer pravi mir nije odsutnost oluje.
Pravi mir je sigurnost usred oluje.
To je mir koji Bog daje.
U Novom zavjetu vidimo još dublje otkrivenje ove istine.
Isus Krist, koji je imao svu Božju slavu, ponizio se i postao čovjek.
Apostol Pavao piše:
“On, trajni lik Božji… oplijeni samoga sebe” (Fil 2).
Krist je ostavio svoju slavu kako bi nas spasio.
Ali Biblija također kaže da će se On vratiti u punom veličanstvu.
U Otkrivenju čitamo:
“Aleluja! Jer zakraljeva Gospodin Bog naš, Svemogući.”
Jednoga dana cijelo stvorenje priznat će istinu koju Psalam 29 objavljuje:
Gospodin je Kralj.
Psalam 29 nije samo pjesma o prirodi. On nas poziva na promjenu pogleda na život.
Bog je beskonačno veći od našeg razumijevanja.
Čak i kada se čini da je svijet u kaosu, Bog sjedi na prijestolju.
Izaija 40 kaže:
“Oni koji se uzdaju u Gospodina dobivaju novu snagu.”
Bog zamjenjuje našu slabost svojom snagom.
Oluje života dolaze:
Ali Bog koji upravlja olujama vlada i našim životom.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
