Približno vrijeme čitanja: 14 min

Psalam 106

• 1 Slava GOSPODU! Hvalite GOSPODA, jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje dovijeka!
• 2 Tko će iskazati silna djela GOSPODNJA, tko li razglasiti svu hvalu njegovu?
• 3 Blaženi su oni koji se drže pravde i onaj koji čini pravednost u svako doba!
• 4 Spomeni me se, GOSPODE, po dobroti koju iskazuješ puku svojemu, pohodi me svojim spasenjem:
• 5 da bih vidio dobro izabranika tvojih, da bih se radovao radosti naroda tvojega, da bih se dičio baštinom tvojom.
• 6 Zgriješili smo, zajedno s ocima našim, činili nepravdu, postupali zlo.
• 7 Oci naši u Egiptu ne razumješe čudesa tvoja; ne spomenuše se obilja milosrđa tvojih, već se pobuniše na moru — na moru Crvenome.
• 8 Ipak ih on spasi poradi imena svojega, da očituje silu svoju.
• 9 I zaprijeti Crvenome moru, i ono se isuši; i provede ih kroz dubine kao kroz pustinju.
• 10 I spasi ih iz ruke mrzitelja, i otkupi ih iz ruke neprijatelja.
• 11 I prekriše vode protivnike njihove, nijednoga od njih ne ostade.
• 12 Tada povjerovaše riječima njegovim i zapjevaše mu hvalu.
• 13 Al’ brzo zaboraviše djela njegova, nisu čekali na savjet njegov,
• 14 te se pohlepi odaše u pustinji i iskušaše Boga u pustari.
• 15 I dade im što su tražili, ali posla neishranjenost na dušu njihovu.
• 16 I pozavidješe Mojsiju u taboru, i Aronu, svecu GOSPODNJEMU.
• 17 Zemlja se rastvori i proguta Datana, i pokri skupinu Abiramovu.
• 18 I oganj sažeže skupinu njihovu, plamen spali opake.
• 19 Načiniše tele na Horebu i klanjahu se liku odlivenu.
• 20 I zamijeniše Slavu svoju obličjem vola koji travu ždere.
• 21 Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji učini velike stvari u Egiptu,
• 22 čudesa u zemlji Hamovoj i strahote na Crvenome moru.
• 23 Stog’ naumi da ih zatre, da Mojsije, izabranik njegov, ne stade preda nj na branik te odvrati srdžbu njegovu da ih ne uništi.
• 24 I prezreše zemlju priželjkivanu, nisu vjerovali riječi njegovoj;
• 25 nego su mrmljali u svojim šatorima, nisu slušali glasa GOSPODNJEGA.
• 26 Tad podiže na njih ruku svoju da ih obori u pustinji
• 27 i da razbaca potomstvo njihovo među narode, i da ih rasije po zemljama.
• 28 I prionuše uz Baal-Peora, i jedoše žrtve prinesene mrtvima.
• 29 I razjariše ga svojim nedjelima te svali pošast na njih.
• 30 Tad usta Pinhas i sud izvrši, i pošast prestade.
• 31 I to mu se uračuna u pravednost, od koljena do koljena, dovijeka.
• 32 Razljutiše ga i kod meripskih voda te Mojsija snađe zlo zbog njih;
• 33 jer ogorčiše duh njegov te nepromišljeno prozbori usnama svojim.
• 34 Ne istrijebiše puke za koje im GOSPOD reče,
• 35 nego se izmiješaše s poganima i naučiše se djelima njihovim.
• 36 I služili su kumirima njihovim, a oni im postadoše zamkom.
• 37 Žrtvovali su i svoje sinove, i kćeri svoje zlodusima,
• 38 i prolijevali krv nedužnu, krv svojih sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu kumirima kanaanskim; i zemlja bijaše krvlju okaljana.
• 39 Tako se onečistiše djelima svojim, odaše se bludu svojim nedjelima.
• 40 Tad GOSPOD planu gnjevom na puk svoj i zgadi mu se njegova baština.
• 41 I predade ih u ruku poganima te vladahu njima oni što ih mrze.
• 42 Pritisnuše ih i neprijatelji njihovi te bijahu pokoreni rukom njihovom.
• 43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni ogorčiše naumom svojim te bijahu poniženi za bezakonje svoje.
• 44 Ipak pogleda na nevolju njihovu kad ču njihov vapaj.
• 45 I spomenu se saveza svog s njima, i sažali se po velikom milosrđu svojemu.
• 46 I dade im da nađu smilovanje pred svima koji ih zarobiše.
• 47 Spasi nas, GOSPODE, Bože naš, i saberi nas iz narodā; da hvalimo tvoje sveto ime, da slavimo u hvali tvojoj!
• 48 Blagoslovljen GOSPOD, Bog Izraelov, odvijeka i dovijeka! I sav puk neka rekne: »Amen!« Slava GOSPODU!

Uvod

Psalam 106 jedan je od najiskrenijih prikaza ljudske grešnosti u cijeloj Bibliji. Dok Psalam 105 slavi Božju vjernost, Psalam 106 razotkriva nevjernost Božjeg naroda. Izraelci su iznova i iznova doživljavali Božju dobrotu, čudesa i izbavljenje, ali su se stalno vraćali starim obrascima neposlušnosti.

Ovaj psalam nije samo povijesni pregled Izraela. On je ogledalo svakome od nas. U njemu vidimo kako Sotona pokušava odvući vjernike od Boga i kako isti grijesi koji su uništavali ljude prije tisuća godina i danas ugrožavaju naš duhovni život.

Psalam 106 otkriva osam sigurnih načina kako se udaljiti od Boga i izazvati Njegov gnjev.

Ako bismo željeli sažeti poruku Psalma 106 jednom rečenicom, mogli bismo reći:

Psalam 106 pokazuje kako čovjek izaziva Božji gnjev, ali istovremeno otkriva kako Božja milost uvijek ostaje veća od čovjekove pobune.

I. GUBITAK PAMĆENJA

Prvi korak prema duhovnom padu jest zaboraviti što je Bog učinio.

Izraelci su stajali pred Crvenim morem. Iza njih je bila egipatska vojska, a ispred njih naizgled nerješiva prepreka. Umjesto da se sjete deset pošasti, Božje zaštite i Njegove vjernosti, dopustili su da strah nadvlada vjeru.

Korijen njihovog problema nije bio Crveno more nego zaboravno srce.

I danas se često događa isto. Bog nas izbavi iz teških situacija, odgovori na molitve i pokaže svoju vjernost, ali kada se pojavi nova kušnja, ponašamo se kao da nam nikada nije pomogao.

Duhovna amnezija uvijek vodi prema duhovnoj pobuni.

Zanemarivanje Božje dobrote

(Psalam 106,6-12)

A. Temeljni problem – grijeh

Psalmist započinje vrlo važnim priznanjem:

“Zgriješili smo, zajedno s ocima našim, činili nepravdu, postupali zlo.”

Prije nego što govori o konkretnim grijesima, on priznaje korijen problema. Problem nikada nije bio Egipat, pustinja, neprijatelji ili teške okolnosti. Problem je bio u ljudskom srcu.

Ljudi često pokušavaju objasniti svoje postupke okolnostima. Govore da su bili pod pritiskom, umorni, povrijeđeni ili razočarani. Međutim, Bog uvijek pokazuje da je pravi problem grijeh koji prebiva u srcu čovjeka.

Psalmist također priznaje da se isti obrasci neposlušnosti prenose iz generacije u generaciju. Njihovi očevi su griješili, a sada i oni čine isto. To je upozorenje da nitko nije imun na ponavljanje starih pogrešaka.

B. Gubitak pamćenja kod Crvenoga mora

Nakon izlaska iz Egipta Izraelci su se našli u bezizlaznoj situaciji. Ispred njih bilo je Crveno more, a iza njih egipatska vojska.

Ljudski gledano, nalazili su se u zamci.

Međutim, njihov najveći problem nije bilo more niti faraonova vojska. Njihov najveći problem bio je što su zaboravili Boga.

Psalmist kaže:

“Nisu razumjeli tvoja čudesa.”

“Nisu se sjećali obilja tvoje dobrote.”

Samo nekoliko dana ranije gledali su kako Bog šalje pošasti na Egipat. Vidjeli su Njegovu silu i zaštitu. Ipak, kada se pojavila nova kušnja, ponašali su se kao da Bog nikada ništa nije učinio za njih.

To je jedan od najvećih problema i današnjih vjernika. Lako se sjećamo svojih problema, ali brzo zaboravljamo Božju vjernost.

C. Čudesno izbavljenje

Unatoč njihovoj nevjeri, Bog ih je izbavio.

Psalmist naglašava da to nije učinio zbog njihove zasluge:

“Radi svojega imena.”

“Da pokaže svoju silu.”

Božje djelovanje uvijek ima za cilj proslaviti Njega samoga. Spasenje nikada nije nagrada za ljudsku dobrotu nego izraz Božje milosti.

D. Privremena vjera i hvala

Nakon što je more bilo razdvojeno i narod spašen, svi su slavili Boga.

“Tada povjerovaše riječima njegovim i zapjevaše mu hvalu.”

Nažalost, njihova vjera nije dugo trajala.

Samo nekoliko redaka kasnije čitamo:

“Al’ brzo zaboraviše djela njegova”

Nije dovoljno doživjeti duhovno iskustvo. Potrebno je svakodnevno hodati u vjeri i poslušnosti.

II. NESTRPLJIVO UDOVOLJAVANJE SEBI

Narod nije bio zadovoljan jelovnikom ni vremenom obroka.

Problem zadovoljstva i vjere.

Bog je vodio Izrael kroz pustinju, ali narod nije želio čekati Njegovo vrijeme.

Umjesto povjerenja razvili su zahtjeve. Umjesto zahvalnosti razvili su požudu. Nisu bili zadovoljni Božjom skrbi nego su željeli više, brže i drugačije.

Nestrpljivost je često prikriveni oblik nevjere.

Kada ne želimo čekati Božji odgovor, lako posežemo za vlastitim rješenjima. Tražimo prečace, donosimo ishitrene odluke i pokušavamo ostvariti ono što želimo bez Božje mudrosti.

Bog nas ponekad disciplinira upravo dopuštajući nam da dobijemo ono što tvrdoglavo tražimo.

Zanemarivanje Božje providnosti

(Psalam 106,13-15)

A. Nestrpljivost

Narod nije želio čekati Božje vrijeme.

Psalmist kaže:

“Nisu čekali njegov savjet.”

Bog je imao plan, ali oni su željeli trenutačno zadovoljstvo.

Jedan od najvećih neprijatelja duhovne zrelosti jest nestrpljivost. Želimo odgovore odmah. Želimo rješenja odmah. Želimo promjene odmah.

Međutim, Bog često djeluje kroz proces čekanja jer upravo tada oblikuje naš karakter.

B. Udovoljavanje sebi

Narod nije bio zadovoljan Božjom skrbi.

Umjesto zahvalnosti razvili su požudu.

“Te se pohlepi odaše u pustinji.”

Njihov problem nije bio glad nego nezadovoljstvo.

Kada čovjek prestane biti zahvalan za ono što ima, vrlo brzo počinje žudjeti za onim što nema.

C. Božja disciplina

Bog im je dao ono što su tražili, ali je njihova požuda donijela posljedice.

Ponekad najveća kazna nije kada nam Bog uskrati ono što želimo, nego kada nam dopusti da dobijemo ono što uporno tražimo.

III. ZAVIST PREMA BOGOM POSTAVLJENIM VOĐAMA

Pobuna protiv Mojsija i Arona bila je mnogo više od sukoba s ljudima.

Bila je to pobuna protiv Božjeg autoriteta.

Korah, Datan i Abiram nisu bili zadovoljni ulogom koju im je Bog dao. Željeli su položaj, priznanje i utjecaj koji nisu bili njihovi.

I danas zavist prema vođama može proizvesti gorčinu, kritizerstvo i podjele. Kada počnemo vjerovati da bismo mi bolje vodili, bolje služili ili bolje upravljali od drugih, lako upadamo u isti grijeh.

Poniznost prihvaća mjesto koje nam je Bog dao. Ponos ga odbacuje.

Zanemarivanje Božjeg autoriteta

(Psalam 106,16-18)

A. Nerazumna pobuna

1. Protiv Mojsija

Pobunjenici nisu bili zadovoljni položajem koji im je Bog dao.

Počeli su zavidjeti Mojsiju i njegovom vodstvu.

Njihov problem nije bio nedostatak službe nego višak ponosa.

2. Protiv Arona

Pobuna je bila usmjerena i protiv Arona, “I pozavidješe Mojsiju u taboru, i Aronu, svecu GOSPODNJEMU.”

Odbacivanjem Arona zapravo su odbacivali Božji izbor.

B. Teška kazna

Bog je vrlo ozbiljno shvatio ovu pobunu.

Zemlja je progutala vođe pobune, a vatra je zahvatila njihove sljedbenike.

Ovaj događaj pokazuje da Bog očekuje poštovanje prema autoritetima koje je On postavio.

IV. MATERIJALISTIČKO IDOLOPOKLONSTVO

Zamijeniti Božju slavu idolima

Koliko je ljudsko srce sklono idolopoklonstvu!

Možda danas ne izrađujemo zlatna teleta, ali lako obožavamo novac, karijeru, ugled, uspjeh, sport, zabavu ili vlastite želje.

Idol je sve ono što zauzima mjesto koje pripada samo Bogu.

Kad god nešto postane važnije od poslušnosti Kristu, srce je već krenulo putem idolopoklonstva.

(Psalam 106,19-23)

A. Koliko nisko čovjek može pasti?

Jedan od najtragičnijih trenutaka izraelske povijesti dogodio se kod zlatnog teleta.

Narod koji je vidio Božju slavu zamijenio je živoga Boga:

“Likom vola koji jede travu.”

To pokazuje koliko brzo ljudsko srce može pasti kada izgubi pogled na Boga.

B. Koliko čovjek može biti zaboravljiv?

Psalmist kaže:

“Zaboraviše Boga, svojega Spasitelja.”

To je srž svakoga idolopoklonstva.

Nitko ne počinje obožavati idola dok prije toga ne prestane cijeniti Boga.

C. Koliko blizu uništenju čovjek može doći?

Bog je bio spreman izvršiti sud nad narodom.

Njihov grijeh bio je toliko ozbiljan da je zasluživao potpuno uništenje.

D. Koliko je važna posrednička molitva?

Mojsije je stao između Boga i naroda.

On je postao slika Krista koji danas posreduje za svoj narod.

Jedan čovjek na koljenima može učiniti više nego mnoštvo ljudi koji se oslanjaju na vlastitu snagu.

V. NEPRESTANO MRMLJANJE

Mrmljanje često počinje pitanjem: „Zašto ja?“ ili „Zašto nije drugačije?“ Umjesto da gledamo na Božju vjernost, usredotočujemo se na ono što nam nedostaje.

Zahvalnost hrani vjeru. Mrmljanje hrani nevjeru. Mrmljanje je mnogo ozbiljniji grijeh nego što mislimo.

Izraelci nisu samo izražavali nezadovoljstvo okolnostima. Njihovo mrmljanje bilo je otvoreni izraz nepovjerenja prema Bogu.

Nisu vjerovali Njegovim obećanjima.

Zanemarivanje Božjih obećanja

(Psalam 106,24-27)

A. Četiri grijeha malovjernoga naroda

1. Nezadovoljstvo

Prezreli su zemlju koju im je Bog obećao.

2. Nedostatak vjere

Nisu vjerovali Božjoj riječi.

3. Širenje nezadovoljstva

Njihovo mrmljanje postalo je zarazno.

4. Ignoriranje Božje riječi

Nisu poslušali glas Gospodnji.

Sve je počelo nevjerom, a završilo neposlušnošću.

B. Kazna – raspršenost i beznačajnost

Posljedica njihove nevjere bila je gubitak blagoslova i raspršenost među narodima.

Nevjera uvijek vodi dalje nego što čovjek planira otići.

VI. NESVETE VEZE (VJERSKI KOMPROMIS)

Zanemarivanje Božje svetosti

(Psalam 106,28-31)

A. Vjerska pokvarenost

Problem nije bio samo društveni kontakt nego duhovni kompromis. Kad se Božji narod počeo prilagođavati svijetu, ubrzo je počeo oponašati svijet.

I danas postoji velika opasnost da želimo biti toliko prihvaćeni od kulture da izgubimo vlastiti identitet. Kada istina postane manje važna od popularnosti, kompromis je već započeo.

Bog nije pozvao svoju Crkvu da bude poput svijeta nego da bude svjetlo svijetu.

1. U pripadnosti

Pridružili su se Baal-Peoru.

Problem je bio što su Izraelci počeli tražiti zadovoljstvo, identitet, sigurnost i ispunjenje izvan Boga.

Bog ih je pozvao da budu odvojen narod, a oni su poželjeli biti poput naroda oko sebe.

Drugim riječima:

• zamijenili su svetost kompromisom,
• poslušnost užitkom,
• odanost Bogu prihvaćanjem svijeta.

Većina kršćana danas neće kleknuti pred kip Baala.

Ali mnogi se mogu „pridružiti Baal-Peoru“ na drugačije načine.

To se događa kada:

• želimo biti prihvaćeni pod svaku cijenu,
• prilagođavamo svoja uvjerenja kulturi,
• toleriramo grijeh kako bismo izbjegli odbacivanje,
• tražimo ispunjenje u novcu, uspjehu, seksualnosti ili popularnosti umjesto u Kristu.

Grijeh gotovo nikada ne počinje otvorenom pobunom protiv Boga.

Najčešće počinje kompromisom.

Najprije se družimo sa svijetom.
Zatim prihvaćamo njegove vrijednosti.
Na kraju počinjemo živjeti kao svijet.

Upravo zato Psalm 106 ne kaže samo da su štovali Baala, nego da su mu se pridružili. Njihovo srce vezalo se za nešto drugo osim za Boga.

Najveća opasnost za Božji narod nije uvijek otvoreno odbacivanje Boga, nego postupno vezivanje srca uz ono što nije Bog.

Zato pitanje Psalma 106 nije:

“Imaš li Baalov kip u kući?”

Nego:

“Što je danas osvojilo tvoje srce više nego Krist?”

Jer ono čemu je srce najviše privrženo postaje naš stvarni bog.

2. U praksi

Sudjelovali su u poganskim obredima.

Njihov problem nije bio samo druženje s poganima nego prihvaćanje njihovih vrijednosti.

B. Božji gnjev

Njihova djela izazvala su Božji gnjev.

Bog nije ravnodušan prema grijehu. Kada svjesno biramo neposlušnost i kompromis umjesto svetosti, ne udaljavamo se samo od Njegovih blagoslova nego izazivamo Njegovo protivljenje. Božja ljubav ne poništava Njegovu svetost, stoga nas ovaj stih poziva da ozbiljno shvatimo grijeh i živimo u poslušnosti Bogu.

C. Kazna

Pošast je zahvatila narod.

Nakon što su se Izraelci pridružili Baal-Peoru i počeli sudjelovati u poganskim obredima, Božja reakcija nije izostala. Psalmist kratko, ali snažno kaže:

“Izbila je pošast među njima.” (Ps 106,29)

Ova pošast nije bila slučajna nesreća niti prirodna katastrofa. Bila je izraz Božje pravedne osude nad grijehom koji se proširio među narodom. Ono što je započelo kao naizgled bezazleno druženje s poganskim narodima završilo je duhovnom i moralnom katastrofom koja je zahvatila cijelu zajednicu.

Važno je primijetiti da Bog nije odmah poslao kaznu nakon prvog koraka kompromisa. Najprije su se družili s poganima, zatim prihvatili njihove običaje, potom sudjelovali u njihovim obredima, a tek onda je došla kazna. Grijeh gotovo uvijek napreduje korak po korak. Rijetko tko padne odjednom. Najčešće se radi o nizu malih kompromisa koji postupno udaljavaju čovjeka od Boga.

Pošast je također pokazala da grijeh nikada nije samo osobna stvar. Naši izbori utječu na druge ljude. Neposlušnost pojedinaca donijela je posljedice cijelom narodu. Danas živimo u kulturi koja često govori: „To je moj život, mogu raditi što želim.“ Međutim, Biblija nas podsjeća da naši grijesi uvijek imaju šire posljedice. Utječu na obitelj, crkvu, prijatelje i zajednicu.

Glavna pouka ove pošasti jest da Bog ozbiljno shvaća grijeh i da kompromis nikada nije bezopasan. Ono što čovjek smatra malim odstupanjem od Božje volje može s vremenom prerasti u veliku duhovnu katastrofu.

Pošast nas također uči da je grijeh poput zaraze. Ako se ne zaustavi, širi se i uništava sve pred sobom. Zato Bog poziva svoje ljude da se ne igraju s kompromisom, nego da ga prepoznaju i odbace dok je još na početku.

Za vjernika danas ovo je poziv na budnost. Mnogo je lakše spriječiti prvi korak prema grijehu nego liječiti posljedice nakon što se grijeh ukorijeni u životu. Bog u svojoj ljubavi upozorava prije nego što disciplinira, a mudrost je poslušati Njegovo upozorenje dok još ima vremena.

D. Pravedni posrednik – Pinhas

Pinhas je revnovao za Božju svetost i zaustavio širenje zla.

Bog i danas traži ljude koji će stati na stranu istine bez kompromisa.

VII. TVRDOGLAVA SRDITA VOLJA

Zanemarivanje Božjih uputa

(Psalam 106,32-33)

A. Provokacija nije opravdanje za grešan gnjev

Narod je izazvao Mojsija, ali njihova provokacija nije opravdavala njegovu reakciju.

Kod voda Meribe čak je i Mojsije pao.

U trenutku gnjeva izgubio je samokontrolu i govorio nepromišljeno.

To je upozorenje svima nama.

Nije pitanje hoće li nas netko provocirati. Pitanje je kako ćemo reagirati kada se to dogodi.

Mnogi veliki duhovni padovi započeli su jednim nekontroliranim trenutkom ljutnje.

B. Gnjev i gubitak samokontrole opasna su kombinacija

Mojsije je „prenaglio svojim usnama“.

To znači da je Mojsije govorio pod utjecajem ljutnje, frustracije i povrijeđenosti, umjesto pod vodstvom Božje mudrosti.

Njegove riječi nisu odražavale Božji karakter nego njegovo trenutačno emocionalno stanje.

Nije problem bio samo u riječima, nego u srcu koje se u tom trenutku prepustilo gnjevu.

Jakost provokacije nikada nije opravdanje za grešnu reakciju. Možemo biti u pravu u onome što osjećamo, ali ipak pogriješiti u načinu na koji govorimo i reagiramo. Jedna nepromišljena riječ izrečena u gnjevu može nanijeti više štete nego mnogo pogrešnih postupaka.

Mojsijev primjer nas uči da čak i duhovno zreli ljudi moraju paziti na svoje riječi jer je samokontrola znak duhovne zrelosti.

Mojsije je dopustio da mu emocije upravljaju jezikom, umjesto da Duh Božji upravlja njegovim riječima. To je upozorenje svakom vjerniku da pazi što govori kada je povrijeđen, ljut ili razočaran.

Jedan trenutak nekontroliranog gnjeva ostavio je ozbiljne posljedice.

C. Kazna

Čak je i Mojsije osjetio posljedice neposlušnosti.

Nakon što je Mojsije u gnjevu govorio narodu i udario stijenu umjesto da joj samo govori kako je Bog zapovjedio, Gospodin mu je rekao:

“Budući da mi niste vjerovali i niste me posvetili pred očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.” (Br 20,12)

To je bila vrlo ozbiljna posljedica. Mojsije je četrdeset godina vodio narod kroz pustinju, podnosio njihove pobune, molio za njih i ostao vjeran Bogu u mnogim kušnjama. Ipak, zbog ovog čina neposlušnosti nije smio ući u Kanaan.

Zašto je Bog tako strogo postupio?

Zato što je Mojsije bio vođa naroda i predstavljao Boga pred ljudima. Njegova neposlušnost nije bila samo osobni propust. Svojim riječima i postupkom dao je narodu pogrešnu sliku o Bogu.

Bog je želio pokazati da je svetost važna za svakoga, pa čak i za najveće vođe.

Bog ne gleda na položaj osobe nego na poslušnost srca. Nitko nije toliko duhovno zreo, toliko iskusan ili toliko važan da bi bio iznad Božjih načela. Mojsije je ostao Božji sluga, Bog ga nije odbacio, ali je ipak snosio posljedice svog grijeha.

To nas podsjeća da Bog oprašta grijeh, ali ne uklanja uvijek sve njegove posljedice. Zato je mudro slušati Boga odmah, a ne učiti kroz bolne posljedice neposlušnosti.

Bog od svojih slugu očekuje samokontrolu i poslušnost.

VIII. PRIJATELJSTVO SA SVIJETOM

Zanemarivanje Božje jedinstvenosti

(Psalam 106,34-39)

A. Nepotpuna poslušnost = neposlušnost i nova iskušenja

Narod nije izvršio ono što je Bog zapovjedio. Bog je zapovjedio Izraelu da se odvoji od poganskih naroda, ali oni su odlučili živjeti među njima i prihvatiti njihove običaje.

Djelomična poslušnost uvijek otvara vrata novim kušnjama.

B. Miješanje vodi oponašanju

“Pomiješali su se s narodima.”

“Naučili su njihove običaje.”

Ljudi kojima se divimo i s kojima se poistovjećujemo oblikuju naš način života.

C. Idolopoklonstvo vodi u pokvareno poganstvo

Ono što je započelo kompromisom završilo je duhovnom katastrofom.

Svaki korak udaljavanja od Boga vodi prema sve većoj duhovnoj tami.

Prijateljstvo sa svijetom uvijek završava udaljavanjem od Boga.

Zaključak

Ponavljanje istoga ciklusa

(Psalam 106,40-46)

Povijest Izraela može se sažeti u četiri riječi:

A. Pad

Narod je ponovno griješio.

B. Gnjev

Bog je odgovarao pravednim sudom.

C. Kazna

Neposlušnost je donosila posljedice.

D. Izbavljenje

Kada su vapili Bogu, On ih je ponovno spašavao.

Stalnost Božje ljubavi i suosjećanja

Najveće čudo Psalma 106 nije čovjekova pobuna nego Božja strpljivost.

Unatoč svim padovima, nevjeri, idolopoklonstvu, mrmljanju i kompromisima, Bog nije odustao od svoga naroda.

Njegova ljubav bila je postojanija od njihove neposlušnosti.

Njegovo suosjećanje bilo je veće od njihova grijeha.

To je i danas nada svakom vjerniku. Koliko god puta pali, vrata pokajanja ostaju otvorena. Bog je svet i pravedan, ali je također milostiv i pun suosjećanja prema onima koji mu se vraćaju iskrena srca.

Zato Psalm 106 završava slavljenjem Boga. Nakon svega što je narod učinio, posljednja riječ nije grijeh, nego milost. Posljednja riječ nije pobuna, nego Božja vjernost. Posljednja riječ nije osuda, nego slava Bogu koji ostaje vjeran kroz sve naraštaje.

Ipak, svaki čovjek mora odlučiti što će izazvati u Bogu.

Možemo živjeti tako da izazivamo Njegov gnjev kroz neposlušnost, ili možemo živjeti tako da tražimo Njegovu milost kroz pokajanje i vjeru.

Psalam 106 završava slavljenjem Boga jer je Njegova milost veća od našeg pada.

To je dobra vijest za svakoga tko je spreman vratiti se Gospodinu.

Citati za razmišljanje

Barnes

“Ovaj psalam u osnovi se sastoji od tri dijela:

I. Kratak uvod, koji ističe dužnost slavljenja Boga, govori o njegovu milosrđu i izražava želju autora psalma da i sam sudjeluje u Božjem milosrđu te dijeli blagoslovljeni položaj Božjih izabranika (r. 1–5).

II. Pregled povijesti naroda i priznanje njihovih grijeha kroz sva razdoblja njihove povijesti, uz naglašavanje njihove stalne sklonosti neposlušnosti prema Bogu. Posebno se osvrće na njihovu povijest u Egiptu (r. 6–12), u pustinji (r. 13–33) i u kanaanskoj zemlji (r. 34–43).

III. Molitva, utemeljena na činjenici da je Bog mnogo puta djelovao u njihovu korist, da ponovno intervenira i sabere ih među narodima kako bi ga opet mogli slaviti (r. 44–48).”

Clarke

Zapis o ponavljanoj pobuni

I. Iskazivanje hvale (1–3)

“Aleluja!”

1. Početni poziv (r. 1) – poziv na slavljenje i poticaj na zahvalnost.
2. Izazovni usklik (r. 2).
3. Izraz pouzdanja (r. 3) – „Blago“ ili „Sretan“. Blaženstvo onih koji žive po Božjoj volji.

II. Molba za izbavljenje (4–5)

Osobna molitva psalmista.

III. Pregled povijesti – osobni (6)

„Sagriješili smo.“

IV. Pregled povijesti predaka (7–46)

„Naši su očevi sagriješili.“

1. Pobuna i oporavak (7–12)

Provokacija tijekom izlaska iz Egipta.

• Grijeh (r. 7)
• Spasenje (r. 8–12) – „Ipak“

2. Pobuna i oporavak (13–23)

• Grijeh (r. 13–16)
• Ispitivanje i kazna (r. 17–18)
• Grijeh (r. 19–22)
• Ispitivanje i kazna (r. 23a)
• Spasenje (r. 23b–c) – Mojsijevo posredovanje

3. Pobuna i oporavak (24–31)

• Grijeh (r. 24–25)
• Ispitivanje i kazna (r. 26–27)
• Grijeh (r. 28–29a)
• Ispitivanje i kazna (r. 29b)
• Spasenje (r. 30–31) – Pinhasovo posredovanje

4. Pobuna i oporavak (32–43a)

• Grijeh (r. 32a)
• Ispitivanje i kazna (r. 32b–33)
• Grijeh (r. 34–39)
• Ispitivanje i kazna (r. 40–42)
• Spasenje (r. 43a) – Jahvina intervencija

5. Pobuna i oporavak (43b–46)

Provokacija u Kanaanu.

• Grijeh (r. 43b–c)
• Spasenje (r. 44–46) – „Ipak“

V. Molba za izbavljenje (47)

Nacionalna molitva.

VI. Iskazivanje hvale (48)

„Aleluja!“

1. Završni izraz slavljenja (r. 48a–b) – „Blagoslovljen neka je Gospodin.“
2. Završni poziv (r. 48c).

Willem VanGemeren

“Ovaj psalam nadopunjuje Psalam 78 u svom prikazu izraelske povijesti, otkrivajući Izraelovu neosjetljivost na sva velika i dobra djela koja je Gospodin učinio. U svom naglasku na Izraelovu nevjernost stoji u suprotnosti s Psalmom 105, gdje psalmist bilježi Božju vjernost kroz njegovu prisutnost, zaštitu i providnost.”

VanGemeren o recima 13–15

“Izraelova je vjera vrlo brzo oslabila (r. 13). Premda su vidjeli velika Gospodnja djela, brzo su postali nestrpljivi kada Bog nije odmah odgovorio na njihove potrebe.

Veliki Kralj u svojoj je mudrosti znao što učiniti i kada to učiniti, ali njihovo odbijanje da se podlože njegovu savjetu pokazalo je neovisnost koja će se kasnije razviti u duhovnu bolest tvrdokornosti i buntovništva.

Mrmljali su zbog hrane i vode (Izl 15,22–25; 16,1–17,7). U svojoj požudi pohlepno su jeli prepelice bez zahvalnosti i poštovanja prema Bogu (Br 11; Ps 78,28–29). Tako su ‘iskušavali Boga’ svojim sebičnim duhom.

Bog im je dao ono što su željeli, ali je njihova požuda završila bolešću, a njihova ih je nestrpljivost odvela u preranu smrt.”

Derek Kidner

“Unatoč tome što razotkriva ljudsku nezahvalnost, ovaj je psalam zapravo psalam hvale, jer se kao njegova glavna tema pojavljuje Božja izvanredna dugotrpljivost.

To je temelj završne molitve (r. 47) i daje duboki smisao doksologiji koja zatvara ne samo ovaj psalam nego i cijelu četvrtu knjigu Psalama (Ps 90–106).”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Bog kaže da oni koji ne vjeruju njegovim obećanjima žive u neposlušnosti i ne mogu iskusiti istinsko zadovoljstvo. Možete li prepoznati područje svoga života u kojem mrmljanje ili nezadovoljstvo proizlazi iz nedostatka povjerenja u Božja obećanja? Ako možete, što biste trebali promijeniti?

2. Kako je moguće doživjeti Božje čudesno izbavljenje, a zatim živjeti kao da se ono nikada nije dogodilo? Postoji li opasnost da zaboravimo Božju vjernost čim se suočimo s novim problemom?

3. Griješne navike i loši obrasci ponašanja često se prenose iz naraštaja u naraštaj. Kako možete prekinuti takve obrasce i izgraditi novu obiteljsku baštinu koja će budućim generacijama prenositi vjeru, poslušnost i pobožnost?

4. Možete li poput Mojsija stati u molitvi između Boga i onih koji su zalutali? Za koje osobe vas Bog danas poziva da ustrajno posredujete i molite za njihovo obraćenje, obnovu ili povratak Gospodinu?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.