Približno vrijeme čitanja: 5 min

Psalam 119

• 153 REŠ Pogledaj nevolju moju i izbavi me, jer Zakona tvojega ne zaboravih.
• 154 Povedi parbu moju i iskupi me, po riječi me svojoj oživi!
• 155 Daleko je spasenje od opakih, jer oni ne traže propisa tvojih.
• 156 Velika su smilovanja tvoja, GOSPODE, po prosudbi me svojoj poživi.
• 157 Mnogo je mojih progonitelja i protivnika mojih, ali od svjedočanstava tvojih ne odstupam.
• 158 Gledam one koji se iznevjeriše i gnušam se, jer riječ tvoju ne drže.
• 159 Pogledaj kako ljubim odredbe tvoje, GOSPODE, po milosrđu svojemu oživi me.
• 160 Srž je riječi tvoje istina i svaki tvoj pravedni sud ostaje dovijeka.

Božje milosrđe – naša nada usred patnje

Psalam 119,153–160

Patnja često postavlja teška pitanja. Zašto Bog dopušta nevolje? Gdje je kada prolazimo kroz bol? Zašto pomoć ponekad kasni? U takvim trenucima lako je izgubiti nadu ili posumnjati da nas je Bog zaboravio.

Psalmist iz 119. psalma poznavao je takve osjećaje. Okružen neprijateljima, izložen nepravdi i pritiscima, ne skriva svoju bol. Međutim, umjesto da se prepusti očaju, svoju patnju pretvara u molitvu. Njegov pogled nije usmjeren na veličinu problema, nego na veličinu Božjega milosrđa.

U ovih osam redaka nalazimo važnu pouku za svakoga tko prolazi kroz kušnje: put izbavljenja započinje onda kada svoje pouzdanje stavimo u Boga i njegovo milosrđe.

Bog vidi našu nevolju

Psalmist započinje riječima:

„Pogledaj moju nevolju i izbavi me.“ (Ps 119,153)

To nije vapaj čovjeka koji misli da ga Bog ne vidi. Naprotiv, on zna da Bog vidi svaku njegovu suzu, ali moli da se Božje suosjećanje očituje u djelovanju.

To je važna razlika.

Bog nije ravnodušan promatrač naše patnje. On je Otac koji vidi, razumije i djeluje u pravo vrijeme.

Istodobno, psalmist dodaje:

„Jer tvoga Zakona ne zaboravljam.“

Ne tvrdi da je savršen. Ne poziva se na vlastitu pravednost, nego pokazuje da ni u patnji nije napustio Božju riječ. Vjernost Bogu ne oslobađa uvijek od nevolja, ali daje sigurnost da nismo sami.

Naša najveća nada nalazi se u Božjoj milosti

Zatim psalmist moli:

„Zauzmi se za moju parnicu i otkupi me.“

Ovdje Boga vidi kao svoga Branitelja.

Koliko je ohrabrujuće znati da se ne moramo sami braniti pred nepravdom ovoga svijeta. Bog nije samo Sudac. On je i Zastupnik svoga naroda.

Ova molitva posebno dobiva dubinu kada pogledamo Novi zavjet. Isus Krist postao je naš savršeni Zastupnik pred Ocem. On ne zastupa našu pravednost, nego svoju.

Zato psalmist ne traži pomoć zbog svojih zasluga, nego ponovno moli:

„Oživi me po svojoj riječi.“

Njegova nada nije u njemu samome. Njegova nada nalazi se u Božjim obećanjima.

Bez Boga nema pravoga izbavljenja

Usred molitve psalmist kratko skreće pogled prema bezbožnicima:

„Daleko je spasenje od bezbožnika, jer oni ne traže tvoje odredbe.“

Ove riječi ne izražavaju oholost, nego opisuju duhovnu stvarnost.

Bog uvijek pruža milost grešnicima koji mu dolaze u pokajanju. Ali čovjek koji uporno odbacuje Božju riječ nema čvrst temelj na kojem bi gradio svoju nadu.

Pravo izbavljenje nikada nije odvojeno od odnosa s Bogom.

Velika su Božja milosrđa

Središte ovoga odlomka nalazimo u riječima:

„Velika su tvoja milosrđa, Gospodine.“

To je srce cijeloga psalma.

Psalmist ne govori o veličini svojih problema, nego o veličini Božjega milosrđa.

To je razlog njegove sigurnosti.

Božje milosrđe nije prolazan osjećaj. Ono proizlazi iz Božjega karaktera. Bog ostaje vjeran čak i onda kada su naše okolnosti teške.

Zato psalmist ponovno moli:

„Oživi me po svojim uredbama.“

Tri puta u ovome odlomku ponavlja isti vapaj:

„Oživi me.“

Time pokazuje koliko mu je potrebna Božja obnova.

Ponekad nam nije potrebno da se odmah promijene okolnosti. Najprije nam je potrebno da Bog obnovi naše srce, vrati mir i učvrsti našu vjeru.

Vjernost usred protivljenja

Psalmist ne skriva stvarnost:

„Mnogi su moji progonitelji i protivnici.“

Ne umanjuje težinu svojih problema.

Ali odmah dodaje:

„Ja ne odstupam od tvojih svjedočanstava.“

To je prava duhovna zrelost.

Vjernost Bogu ne ovisi o tome koliko je život lagan. Ona se posebno pokazuje onda kada je najteže ostati vjeran.

Upravo tada postaje jasno na čemu počiva naše pouzdanje.

Ljubav prema Božjoj riječi

Psalmist promatra ljude koji odbacuju Boga i osjeća duboku žalost zbog njihova neposluha.

Nasuprot tome govori:

„Pogledaj kako ljubim tvoje zapovijedi.“

Ne radi se o hladnoj religioznosti.

Radi se o srcu koje je naučilo voljeti ono što Bog govori.

Istinska ljubav prema Bogu uvijek se očituje ljubavlju prema njegovoj riječi.

Zato ponovno moli:

„Oživi me, Gospodine, po svojoj dobroti.“

Njegova sigurnost ne proizlazi iz vlastite snage, nego iz Božje vjerne ljubavi.

Božja riječ ostaje istina zauvijek

Psalam završava jednom od najljepših izjava o Svetom pismu:

„Zbroj tvoje riječi jest istina i svaka tvoja pravedna uredba traje dovijeka.“ (Ps 119,160)

U svijetu koji se neprestano mijenja, Božja riječ ostaje nepromjenjiva.

Ne mijenja se s kulturom.

Ne prilagođava se ljudskim mišljenjima.

Ne zastarijeva.

Ona ostaje istina od početka do kraja.

Upravo zato možemo na njoj graditi svoj život.

Zaključak

Psalam 119,153–160 podsjeća nas da patnja nije kraj priče. Bog vidi naše nevolje, sluša naše molitve i ostaje vjeran svojim obećanjima.

Možda danas prolazite kroz razdoblje koje ne razumijete. Možda već dugo molite za izbavljenje. Ovaj psalam poziva nas da ne izgubimo pouzdanje.

Naša najveća sigurnost nije u tome da će se okolnosti odmah promijeniti.

Naša najveća sigurnost nalazi se u Bogu čija su milosrđa velika, čija je riječ istinita i čija pravednost traje dovijeka.

On ostaje vjeran i onda kada mi prolazimo kroz najteže životne dane. Zato i danas možemo zajedno s psalmistom moliti:

„Velika su tvoja milosrđa, Gospodine. Oživi me po svojoj riječi.“

Citati za razmišljanje

Yates

Svijest o vlastitoj potrebi. „Pogledaj moju nevolju i izbavi me.“ Ozbiljnost psalmistove patnje i njegova duboka svijest o vlastitoj potrebi jasno se vide u trostrukom vapaju: „Oživi me“ (rr. 154, 156 i 159). Trajna pravednost Božjih sudova daje mu nadu i sigurnost.

Leupold

Temeljna misao ovoga odlomka jest da psalmist, okružen bezbožnim neprijateljima, moli Boga da ga „oživi“. Taj se vapaj ponavlja tri puta. Ovdje glagol „oživjeti“ ne označava prvenstveno duhovno obraćenje, nego molitvu da Bog ukloni teške terete koji pritišću čovjeka kako bi život ponovno postao slobodan, lakši i ispunjen radošću.

Spurgeon (o retku 160)

Psalmist završava ovaj odlomak kao i prethodni – naglašavajući potpunu sigurnost Božje istine. Vrijedi primijetiti sličnost između redaka 144, 152 i 160. „Tvoja je riječ istina.“ Što god bezbožnici govorili, Bog je istinit i njegova je riječ istinita. Ljudi mogu biti lažni, ali Božja riječ ostaje vjerna. Čak i kada nas optužuju, utjehu nalazimo u tome da će nas Božja istinita riječ opravdati. Ona je bila istinita od trenutka kada je prvi put izgovorena, ostala je istinita kroz cijelu povijest i ostaje istinita svakome tko joj vjeruje.

Zemek

Posebnu hitnost ovoga odlomka naglašava osam imperativa kojima se slabi, ali vjerni Božji sluga obraća svome Gospodinu. Unatoč teškim okolnostima, on ne očajava. Božjim suverenim milosrđem podiže pogled iznad svoje patnje i usmjerava ga na savršenstvo, obećanja i zaštitu svoga velikog i dobrog Boga. Budući da je njegova vjera čvrsto utemeljena na Bogu i njegovoj riječi, ona se ne ruši ni usred najvećih kušnji.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Sjećamo li se da je Gospodin Isus Krist naš Zastupnik koji se zauzima za nas pred Ocem, baš kao što psalmist moli Boga da „zastupa njegovu parnicu“?
2. Primijetite kako psalmist tri puta moli Boga da ga „oživi“:
   • prema svojoj riječi,
   • prema svojim uredbama,
   • prema svojoj dobroti (milosrđu).
   Što u našem životu treba ukloniti ili promijeniti kako bismo ponovno iskusili puninu radosti spasenja?
3. Što psalmistu daje snagu da ostane vjeran usred tolikih progonitelja i protivnika?
4. Primijetite kako su i cjelina Božje riječi i svaki njezin pojedini dio istiniti i vječni (r. 160). Što nam to govori o pouzdanosti Svetoga pisma?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.