Psalam 135
Psalam 135 govori nam o jednostavnoj, ali važnoj istini: Bog je dobar i Bog je velik. Zato je dostojan naše hvale.
Ponekad nam je lako hvaliti Boga. Kada stvari idu dobro, kada dobijemo odgovor na molitvu ili kada vidimo njegovu pomoć, zahvalnost dolazi prirodno.
Ali što kada život nije jednostavan? Što kada ne razumijemo što Bog radi?
Psalam 135 poziva nas da se tada sjetimo tko je Bog. Naša hvala ne treba ovisiti samo o tome kako se danas osjećamo. Ona se temelji na tome kakav je Bog.
Psalam počinje vrlo jasnim pozivom:
„Hvalite ime GOSPODNJE, hvalite, sluge GOSPODNJE!“
Zašto?
Zato što je Gospodin dobar.
To zvuči jednostavno, ali iza te rečenice nalazi se velika istina. Božja dobrota dio je njegova karaktera. On nije dobar samo onda kada nam daje ono što želimo. On je dobar zato što je to njegova narav.
Psalmist također govori da je Gospodin izabrao Izrael kao svoj narod.
To je bio poseban znak njegove ljubavi i milosti. Bog nije zaboravio svoj narod. Ušao je u odnos s njim, vodio ga i brinuo se za njega.
I mi možemo zastati i pogledati svoj život.
Gdje sam u posljednje vrijeme vidio Božju dobrotu?
Možda u velikom odgovoru na molitvu. Ali možda i u nečemu sasvim običnom: razgovoru koji je došao u pravom trenutku, osobi koja nam je pomogla, miru usred problema ili snazi da izdržimo još jedan težak dan.
Božju dobrotu često počinjemo više primjećivati kada je svjesno tražimo.
Psalmist zatim kaže:
„Jer ja znam da je Gospod velik.“
Božja veličina ovdje nije samo pitanje njegove snage. Psalam govori o Bogu koji ima vlast.
On djeluje na nebu i na zemlji, u morima i dubinama. Oblaci, kiša, munje i vjetar nalaze se pod njegovom vlašću.
Drugim riječima, svijet nije izvan Božje kontrole.
Mi često imamo vrlo malo kontrole nad svojim životom. Ne možemo kontrolirati druge ljude. Ne znamo što će se dogoditi sutra. Ne možemo spriječiti svaki problem, bolest, razočaranje ili gubitak.
Zbog toga se možemo osjećati nesigurno.
Ali Psalam 135 usmjerava naš pogled s naše ograničenosti na Božju veličinu.
Mi ne držimo sve u svojim rukama, ali Bog drži.
Psalmist se prisjeća onoga što je Bog učinio u prošlosti.
Govori o Egiptu, moćnim kraljevima i narodima koji su stajali protiv Izraela. Spominje Sihona, Oga i kanaanska kraljevstva.
Zašto se vraća u prošlost?
Zato što sjećanje jača vjeru.
Kada se danas nalazimo pred problemom, lako možemo pomisliti: „Kako će se ovo riješiti?“
Ali tada se možemo sjetiti što je Bog već učinio.
Izrael je mnogo puta bio u situacijama koje su izgledale nemoguće. Ipak, Bog ih je vodio.
To ne znači da će naš život uvijek biti lagan. Ne znači ni da će Bog svaki problem riješiti onako kako smo mi zamislili.
Ali znači da se njegova vjernost nije promijenila.
Bog koji je bio vjeran jučer isti je Bog kojem vjerujemo danas.
Kada čujemo da Bog ima vlast nad svime, možemo se pitati: Ako Bog ima toliku moć, zašto dopušta teške stvari?
Psalam nam pokazuje zanimljivu povezanost.
Bog je velik i moćan, ali istodobno ima suosjećanja prema svojim slugama.
Njegova snaga nije hladna snaga nekoga kome nije stalo do ljudi.
Bog je i moćan i dobar.
To je važno.
Kad bi Bog bio dobar, ali nemoćan, možda bi nam želio pomoći, ali ne bi mogao.
Kad bi bio svemoćan, ali zao, imali bismo razloga bojati ga se.
Biblijska poruka je drugačija: Bog ima vlast, ali je istodobno dobar, pravedan i milosrdan.
Zato mu možemo vjerovati čak i onda kada ne razumijemo što radi.
Psalam govori i o zemlji koju je Bog dao Izraelu u baštinu.
Baština je nešto vrijedno što primamo i trebamo čuvati.
Ali Biblija pokazuje da ljudi ponekad ne cijene ono što su dobili.
Ezav je, primjerice, svoje prvorodstvo zamijenio za jedan obrok. U tom trenutku važnije mu je bilo zadovoljiti trenutnu potrebu nego sačuvati nešto mnogo vrjednije.
I Izrael je često uzimao Božje darove zdravo za gotovo.
To je dobro pitanje i za nas.
Cijenimo li ono što smo primili od Boga?
Ponekad toliko gledamo ono što nemamo da prestanemo primjećivati ono što već imamo.
Vjera, Božja riječ, zajedništvo, oproštenje, nada, ljudi koje nam je Bog dao, mogućnosti za služenje – sve to možemo početi doživljavati kao nešto obično.
A nije obično.
To je dar.
Jedan od najupečatljivijih dijelova Psalma 135 govori o idolima.
Psalmist kaže da su napravljeni od srebra i zlata, ljudskim rukama.
Zatim gotovo ironično opisuje njihovu nemoć:
Imaju usta, ali ne govore.
Imaju oči, ali ne vide.
Imaju uši, ali ne čuju.
Izgledaju moćno, ali u njima nema života.
Danas možda nemamo kip od zlata kojem se klanjamo, ali to ne znači da nemamo idole.
Idol može postati sve ono čemu dajemo mjesto koje pripada Bogu.
To može biti novac, posao, uspjeh, karijera, izgled, društveni status, veza, druga osoba, tehnologija ili čak mišljenje drugih ljudi o nama.
Problem nije nužno u samim tim stvarima. Mnoge od njih mogu biti dobre.
Problem nastaje kada od njih očekujemo ono što nam ne mogu dati.
Novac može kupiti mnogo toga, ali ne može dati pravi mir.
Popularnost može privući pažnju, ali ne može dati našemu životu konačnu vrijednost.
Karijera može donijeti uspjeh, ali ne može odgovoriti na pitanje tko smo pred Bogom.
Idoli obećavaju mnogo, ali na kraju nemaju život u sebi.
Psalam kaže nešto još ozbiljnije:
Oni koji prave idole i uzdaju se u njih postaju poput njih.
To je snažna slika.
Ono čemu dajemo svoje srce postupno nas oblikuje.
Ako nam je najvažniji novac, život ćemo početi gledati kroz novac.
Ako živimo za odobravanje drugih ljudi, njihove će reakcije upravljati našim raspoloženjem.
Ako nam je uspjeh najvažniji, svaki neuspjeh može izgledati kao dokaz da ne vrijedimo.
Zato pitanje nije samo: „Imam li idola?“
Bolje pitanje je:
Što danas najviše oblikuje moje srce?
Ljudi dolaze i odlaze. Generacije se mijenjaju. Države i kraljevstva nastaju i nestaju. Ono što je danas popularno sutra može biti zaboravljeno.
Ali psalmist kaže:
„Tvoje ime, Gospode, traje dovijeka.“
Bog se ne mijenja zajedno s našim okolnostima.
To je jedan od razloga zašto ga možemo hvaliti i kada prolazimo kroz teško razdoblje.
Naša situacija će se promijeniti.
Naši osjećaji će se promijeniti.
Ljudi oko nas će se promijeniti.
Ali Bog ostaje isti.
Psalam završava tamo gdje je i počeo – pozivom na hvalu.
Pozvani su Izrael, Aronov dom, Levijev dom i svi koji se boje Gospodina.
Drugim riječima: Božji narod pozvan je hvaliti Boga.
Ne zato što je svaki dan jednostavan.
Ne zato što imamo odgovore na svako pitanje.
Ne zato što nikada ne prolazimo kroz bol.
Hvalimo ga zato što je dobar.
Hvalimo ga zato što je velik.
Hvalimo ga zato što ima vlast.
Hvalimo ga zato što je vjeran.
Hvalimo ga zato što njegovo ime traje zauvijek.
„Pomnijim razmatranjem postaje očito da psalam često citira ranije psalme te bi ga se stoga moglo nazvati mozaikom. Kako se ne bi činilo da takav naziv podrazumijeva neopravdanu kritiku, dodajemo Maclarenove riječi: ‘Cvjetovi su složeni u novi buket jer je pjesnik dugo uživao u njihovu mirisu.’ U procesu nadahnjivanja ljudi za pisanje svetih spisa Duh Božji služio se mnogostrukim pristupima.“
„Gospodin posvuda sve čini i nema sile koja izmiče njegovoj vrhovnoj vlasti. Dobro je za nas što je tako; samo jedna razbojnička sila koja bi lutala Gospodnjim područjem prkoseći njegovoj vlasti unijela bi strah i trepet u sva područja providnosti. Hvalimo Jahvu zbog sile i mudrosti kojima upravlja oblacima, munjama, vjetrovima i svim drugim moćnim i tajanstvenim silama.“
„Oni koji se opiru Božjoj namjeri otkrit će koliko je teško opirati se njegovoj volji. Veličina naroda i moć kraljeva nisu ništa značile pred Gospodinom. On je spreman izvršiti osvetu nad onima koji se protive njegovim naumima: oni koji ga zamišljaju toliko blagim da nikada neće stupiti u sukob pogrešno su razumjeli Boga Izraelova.
Namjeravao je blagosloviti svijet kroz svoj izabrani narod i ništa ga nije moglo odvratiti od njegove namjere. Bez obzira na cijenu, sačuvat će svjetlo istine koje je zapalio, makar se radi njegove obrane prolila i krv naroda. Ratovi protiv kanaanskih naroda bili su cijena uspostavljanja naroda koji je za cijeli svijet trebao sačuvati žive Božje riječi.“
„Psalmist potvrđuje da je Božji karakter, objavljen u izlasku iz Egipta kao karakter Onoga koji djeluje kako bi izbavio potlačene, nepromjenjiv karakter na koji će se njegov narod uvijek moći osloniti. To se ne može reći za bogove spomenute u sljedećim stihovima.“
„Tvoje ime, Gospodine, traje dovijeka. Ti si vječno živi i nepromjenjivi Bog. Ljudski naraštaji prolaze; zemaljska kraljevstva se mijenjaju; idoli propadaju, ali ti ostaješ isti.
Čini se da je namjera ovdje pred naš um staviti sliku ili predodžbu Boga kakav je bio kada je činio ta velika djela — Boga koji djeluje u korist svojega naroda i koji je dostojan hvale.
Misao je da je On sada isti kakav je bio tada. Kao što je tada svijetu pokazao svoje veličanstvo i silu te silnim znakovima i čudesima djelovao u korist svojega naroda, tako trebamo biti svjesni da, budući da je nepromjenjivi Bog, isto može učiniti i sada te je jednako dostojan našega pouzdanja, štovanja i hvale.“
Odvoji nekoliko minuta i razmisli:
„Hvalite Gospoda, jer je Gospod dobar.“
To nije samo poziv na pjesmu. To je poziv da se ponovno sjetimo tko je Bog – i da mu zbog toga vjerujemo.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
