Psalam 136
„Hvalite GOSPODA, jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje dovijeka!“ (Psalam 136,1)
Psalam 136 jedna je velika pjesma zahvalnosti. Nakon svakog retka ponavlja se ista poruka:
„Jer milosrđe njegovo traje dovijeka.“
Zašto se ta rečenica ponavlja čak 26 puta?
Zato što Bog želi da njegov narod ne zaboravi kakav je On. Okolnosti se mijenjaju. Ljudi se mijenjaju. Naši osjećaji također se mijenjaju. Ali Bog ostaje isti i vjeran.
Riječ „milosrđe“ u ovom psalmu ima vrlo bogato značenje. Hebrejska riječ hesed govori o Božjoj postojanoj ljubavi, dobroti, vjernosti i odanosti svojem narodu.
To ne znači da Bog jednostavno prelazi preko grijeha niti da će svi ljudi na kraju biti spašeni od Božjeg suda i pakla bez obzira na svoj odnos prema njemu. Sam Psalam 136 pokazuje da to nije njegova poruka. U istom psalmu vidimo Božje milosrđe prema njegovu narodu, ali i njegov pravedni sud nad faraonom i drugim neprijateljima. Božje milosrđe, dakle, ne poništava njegovu pravednost niti znači da grijeh ostaje bez posljedica.
Bog je milosrdan, ali je također pravedan.
Zato riječi „milosrđe njegovo traje dovijeka“ govore o Bogu čija dobrota, vjerna ljubav i odanost ne prestaju. On ostaje vjeran onome što jest.
Njegovo milosrđe vidimo u stvaranju, u izbavljenju njegova naroda, u njegovu vodstvu kroz pustinju, u ispunjenju njegovih obećanja i u svakodnevnoj brizi za svoja stvorenja.
Zato nas Psalam 136 od početka do kraja poziva na jedno:
Sjeti se što je Bog učinio i zahvali mu, jer milosrđe njegovo traje dovijeka.
Psalam počinje vrlo jednostavno:
„Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar.“
To je temelj cijelog psalma.
Ne zahvaljujemo Bogu samo zato što nam je dao nešto što smo željeli. Zahvaljujemo mu zbog toga tko On jest.
Bog je dobar.
Psalmist ga naziva „Bogom nad bogovima“ i „Gospodarom nad gospodarima“.
Drugim riječima, nitko nije iznad Boga.
Nijedan kralj, država, vlast ili druga sila nema posljednju riječ.
Bog ima vlast nad svime.
To je važno zapamtiti kada se život počne mijenjati na način koji nismo očekivali.
Mi ne možemo kontrolirati sve.
Ne znamo što će biti sutra. Ne možemo kontrolirati druge ljude. Ne možemo spriječiti svaki problem.
Ali Bog nije izgubio kontrolu.
On ostaje Gospodar.
Psalmist zatim gleda svijet oko sebe.
Govori o nebu, zemlji, suncu, mjesecu i zvijezdama.
Sve je to Bog stvorio.
Mi smo toliko navikli na svijet oko sebe da često više ne razmišljamo o tome.
Sunce izađe i mi nastavimo sa svojim danom.
Navečer vidimo mjesec i zvijezde, ali možda ih jedva primijetimo.
Psalmist nas poziva da zastanemo.
Pogledaj nebo.
Pogledaj prirodu.
Pogledaj koliko je život složen.
Iza svega toga nalazi se Stvoritelj.
Stvaranje govori o njegovoj mudrosti, veličini i sili.
Ali govori i o njegovoj dobroti.
Bog nije samo stvorio svijet. On ga i dalje održava.
Jer njegovo milosrđe traje dovijeka.
Nakon stvaranja psalmist se vraća u povijest Izraela.
Izraelci su bili robovi u Egiptu.
Bili su pod vlašću faraona i nisu se mogli sami osloboditi.
Ali Bog ih nije zaboravio.
Vidio je njihovu patnju.
Čuo je njihov vapaj.
I djelovao je.
Izveo ih je iz Egipta „snažnom rukom i ispruženom mišicom“.
To nam govori nešto važno o Bogu.
Bog vidi čovjeka u njegovoj nevolji.
Možda se ponekad osjećamo zaboravljeno.
Molimo, ali odgovor ne dolazi odmah.
Prolazimo kroz teško razdoblje i pitamo se: „Bože, vidiš li što mi se događa?“
Izrael je također dugo čekao.
Ali Bog ih nije zaboravio.
Njegova šutnja nije značila njegovu odsutnost.
Izraelci su izašli iz Egipta, ali ubrzo su se našli pred Crvenim morem.
Ispred njih bila je voda.
Iza njih faraonova vojska.
Iz ljudske perspektive nije bilo izlaza.
Ali Bog je otvorio put.
Razdvojio je more i proveo svoj narod kroz njega.
Koliko se puta i mi nađemo u situaciji u kojoj ne vidimo rješenje?
Gledamo naprijed – nema puta.
Gledamo natrag – ne možemo se vratiti.
Tada lako počnemo misliti da je sve gotovo.
Ali ono što mi ne vidimo, Bog vidi.
To ne znači da će Bog uvijek riješiti problem upravo onako kako smo zamislili.
Ali znači da naša ograničenja nisu Božja ograničenja.
On može otvoriti put koji mi još ne vidimo.
Jer njegovo milosrđe traje dovijeka.
Nakon Crvenog mora nije odmah došla Obećana zemlja.
Došla je pustinja.
To je vrlo važan dio priče.
Ponekad mislimo da će nakon jednog velikog Božjeg odgovora svi problemi nestati.
Ali često nije tako.
Bog nas izbavi iz jedne situacije, a zatim počinje novo razdoblje u kojem moramo učiti vjerovati mu.
Izrael je morao proći kroz pustinju.
Ali nije išao sam.
Bog ih je vodio.
I mi imamo svoje „pustinje“.
To mogu biti razdoblja čekanja.
Financijski problemi.
Problemi u obitelji.
Nesigurnost oko budućnosti.
Razočaranje.
Usamljenost.
Molitva koju dugo molimo, a na koju još ne vidimo odgovor.
Pustinja ne znači da nas je Bog napustio.
Ponekad upravo u pustinji najviše učimo vjerovati mu.
Na putu prema Obećanoj zemlji Izrael se susreo s moćnim kraljevima.
Psalam posebno spominje Sihona, kralja Amorejaca, i Oga, kralja Bašana.
Oni su bili stvarni i ozbiljni protivnici.
Ali nisu mogli zaustaviti Božji plan.
I mi imamo svoje prepreke.
Ponekad problem izgleda toliko velik da više gledamo problem nego Boga.
Psalmist nas podsjeća:
Problem može biti velik, ali Bog je veći.
To ne znači da trebamo ignorirati stvarnost.
Vjera ne govori: „Nemam problem.“
Vjera govori:
„Imam problem, ali moj problem nije veći od Boga.“
Bog je na kraju dao Izraelu zemlju koju im je obećao.
Put do tog obećanja nije bio jednostavan.
Bilo je ropstva.
Bilo je straha.
Bilo je mora.
Bilo je pustinje.
Bilo je neprijatelja.
Ali Bog nije zaboravio svoje obećanje.
To je važno i za nas.
Mi često želimo da Bog djeluje brzo.
Molimo danas i želimo odgovor sutra.
Kada odgovor ne dolazi, možemo početi sumnjati.
Ali Božja vjernost ne ovisi o našem rasporedu.
Bog ne zaboravlja ono što je obećao.
Možda ne razumijemo njegovo vrijeme, ali možemo vjerovati njegovu karakteru.
Ovaj psalam govori i o događajima koji nisu laki za čitanje.
Govori o Božjem sudu nad Egiptom, faraonom i drugim kraljevima.
I nakon tih događaja ponovno kaže:
„Jer njegovo milosrđe traje dovijeka.“
Kako Božji sud može biti povezan s njegovom milošću?
Zato što Božja ljubav ne znači da Bog nikada ne sudi zlu.
Zamisli Boga koji vidi nasilje, tlačenje i nepravdu, ali nikada ništa ne učini.
Bi li takav Bog stvarno bio dobar?
Bog je milostiv, ali je također pravedan.
Za Izrael je Božji sud nad faraonom značio kraj njihova ropstva.
Božja milost i Božja pravednost zato nisu neprijatelji.
Bog je savršeno dobar i savršeno pravedan.
Pred kraj psalma dolazi jedna posebno lijepa misao.
Bog se sjetio svojega naroda kada su bili poniženi.
To znači da Bog nije uz nas samo kada smo jaki.
On nas vidi i kada smo slabi.
Kada smo umorni.
Kada smo obeshrabreni.
Kada ne znamo što dalje.
Kada drugi možda ni ne znaju kroz što prolazimo.
Bog zna.
Možda se upravo sada nalaziš u takvom razdoblju.
Ne vidiš veliki napredak.
Nema velikog čuda.
Samo pokušavaš izdržati još jedan dan.
Psalam 136 podsjeća nas:
Bog te nije zaboravio.
Psalam govori i o Bogu koji daje hranu svim živim bićima.
To možda ne izgleda tako veliko kao otvaranje Crvenog mora.
Ali upravo je u tome ljepota ove poruke.
Bog je prisutan i u velikim i u malim stvarima.
On je Bog velikih čuda, ali i svakodnevnog kruha.
Mi često tražimo Boga samo u velikim događajima.
A njegova dobrota svakoga je dana oko nas.
Hrana na stolu.
Krov nad glavom.
Ljudi koje volimo.
Snaga za novi dan.
Mogućnost da radimo.
Prijatelj koji nas nazove.
Molitva.
Božja riječ.
Sve to lako možemo početi uzimati zdravo za gotovo.
Zato nas ovaj psalam ponovno uči jednoj jednostavnoj riječi:
Hvala.
Psalam 136 zapravo je veliko sjećanje.
Psalmist se prisjeća stvaranja.
Egipta.
Crvenog mora.
Pustinje.
Neprijatelja.
Obećane zemlje.
Zašto?
Zato što nam sjećanje na Božju vjernost u prošlosti pomaže vjerovati Bogu danas.
I mi možemo učiniti isto.
Sjeti se trenutaka kada ti je Bog pomogao.
Sjeti se molitava na koje je odgovorio.
Sjeti se vrata koja je otvorio.
Sjeti se ljudi koje je poslao u pravom trenutku.
Sjeti se situacija za koje si mislio da ih nećeš moći proći – a ipak si danas ovdje.
Kada se sjećamo Božje vjernosti, dobivamo novu snagu za ono što je danas pred nama.
Psalam završava riječima:
„Hvalite Boga nebeskoga, jer milosrđe njegovo traje dovijeka!“
Zahvalnost ne znači da je sve u našem životu savršeno.
Ne znači da nemamo problema.
Ne znači da nikada nismo tužni.
Zahvalnost znači da usred svega toga još uvijek možemo vidjeti Boga.
Umjesto da gledamo samo ono što nemamo, počinjemo primjećivati ono što smo primili.
Umjesto da gledamo samo današnji problem, sjećamo se jučerašnje Božje vjernosti.
Umjesto da se bojimo svega što bi se moglo dogoditi sutra, podsjećamo se tko će biti s nama sutra.
I tada ponovno možemo reći:
Gospodin je dobar.
Njegova ljubav nije prestala.
Njegova vjernost nije oslabila.
Njegov karakter nije se promijenio.
Njegovo milosrđe traje dovijeka.
„Ovo je psalam vrlo posebne građe i jedinstven je po svojem pjesničkom obliku. Njegova posebnost sastoji se u tome što se na kraju svakog retka ponavljaju riječi: ‘jer njegova milost traje dovijeka.’
To je svojevrsni pripjev koji je u zajedničkom bogoslužju možda bio zamišljen kao odgovor zbora ili okupljenog naroda.
Opća je misao da su sva ova djela Božjeg djelovanja – sve što je Bog učinio, čak i kada je izgledalo kao pokazivanje njegove sile ili pravednosti, strogosti ili gnjeva – zapravo bila očitovanja Božje milosti i razlog za hvalu.
Sve je to bilo povezano s dobrom njegova naroda, s dobročinstvima prema ljudima i ostvarenjem velikih i dobrih ciljeva. Stoga je sve to bilo izraz milosti i dokaz da ‘Božja milost traje dovijeka’.“
„Ako 25. redak ispravno razumijemo kao govor o svim živim bićima, tada ukupna struktura psalma izgleda ovako: psalam počinje univerzalnošću Boga, zatim se usredotočuje na njegovu posebnu objavu Izraelu, a na kraju se ponovno vraća općoj izjavi o njegovoj providnosti nad cijelim stvorenjem.“
„Mnogo je gospodara, ali Jahve je Gospodar nad svima njima. Sva vlast pripada Vječnome.
On donosi zakon i provodi ga. On vlada i upravlja duhovnim i materijalnim svijetom. U njemu samome nalazi se sva suverenost i sva moć.
Svi ‘gospodari’ u množini sažeti su u ovom jednom ‘Gospodaru’ u jednini. On je uzvišeniji Gospodar nego kada bi se sva vlast careva i kraljeva svijeta spojila u jednu.
Zbog toga možemo biti zahvalni jer znamo da će vrhovni Vladar ispraviti zloupotrebe onih koji danas nepravedno vladaju nad ljudima.
On će pozvati te gospodare pred svoj sud i tražiti od njih odgovor za svako tlačenje i svaku nepravdu.“
Odvoji nekoliko minuta i zapitaj se:
I na kraju:
Za što danas mogu jednostavno reći: „Hvala ti, Gospodine“?
Možda se tvoje okolnosti neće odmah promijeniti.
Ali može se promijeniti način na koji ih gledaš.
Jer Bog koji je bio vjeran jučer ostaje vjeran danas.
„Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer njegovo milosrđe traje dovijeka.“
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
