Psalam 140
Posljednjih se godina i u Hrvatskoj ponovno snažnije govori o vojnoj spremnosti i osposobljavanju novih generacija. Razlog je jednostavan: za moguću opasnost ne priprema se tek onda kada ona stigne. Vojnik se obučava unaprijed, uči prepoznati opasnost, koristiti svoju opremu i zaštititi se u trenutku napada.
Ako se za moguću fizičku opasnost pripremamo unaprijed, koliko više trebamo biti spremni za duhovnu borbu koja već traje.
Za duhovnu bitku ne pripremamo se tek kada neprijatelj napadne. Potrebna nam je stalna budnost, vježbanje u Božjoj riječi i poznavanje duhovne opreme koju nam je Bog dao.
Među najvažnijim dijelovima vojnikove zaštite nalazi se kaciga. Glava je jedan od najranjivijih dijelova tijela i zato zahtijeva posebnu zaštitu. Upravo tu sliku nalazimo u Psalmu 140, gdje David usred neprijateljskih napada govori Gospodinu: „Ti mi glavu zaklanjaš u dan boja.“
To nas dovodi do važnog pitanja: kada dođe naš dan boja, tko štiti našu glavu?
„GOSPODE, snago mog spasenja, u dan boja glavu si mi zaklonio.“ – Psalam 140,7
Kaciga nam možda nije potrebna dok sjedimo kod kuće, ali u trenutku opasnosti može biti presudna. Biciklist je nosi zbog mogućeg pada, radnik na gradilištu zbog opasnosti koja dolazi odozgo, a vojnik zbog onoga što ga očekuje na bojištu.
Glava je jedan od najranjivijih dijelova tijela i zato zahtijeva posebnu zaštitu.
Psalam 140 koristi upravo takvu sliku. David se nalazi usred neprijateljskog okruženja. Protivnici mu postavljaju zamke, smišljaju zlo, koriste laži i nasilje. Međutim, usred svega toga David zna gdje se nalazi njegova sigurnost:
Gospodin je zaštita njegove glave u dan boja.
Ta nas slika vodi prema novozavjetnoj slici „kacige spasenja“ (Ef 6,17). Kršćanin nije pozvan živjeti u strahu od neprijatelja, nego pouzdajući se u Boga koji ga čuva.
David ne umanjuje ozbiljnost situacije. On moli:
„Izbavi me… sačuvaj me… čuvaj me…“
Njegovi neprijatelji nisu samo ljudi koji ga ne vole. Oni aktivno smišljaju zlo. Njihova srca planiraju napad, njihovi jezici nanose štetu, a njihove ruke postavljaju zamke.
Psalmist ih opisuje riječima:
„Jezike oštre poput zmije; pod usnama im je otrov ljutičin.“
Zlo se, dakle, ne očituje samo fizičkim nasiljem. Riječi također mogu biti oružje. Kleveta, laž, manipulacija i prijevara mogu duboko raniti čovjeka.
David govori i o skrivenim zamkama:
„Sakriše mi zamku i užad; razapeše mrežu kraj puta; postaviše mi stupice.“
Neprijatelj ne mora uvijek napadati otvoreno. Ponekad djeluje prikriveno.
Isto vrijedi i za duhovni život. Neke kušnje prepoznajemo odmah, dok su druge poput zamke skrivene uz put. Upravo zato vjerniku nije potrebna samo snaga nego i budnost.
David u Psalmu 140 govori o stvarnim ljudima koji ga progone, dok kršćanin iz tog iskustva može prepoznati i širu stvarnost duhovne borbe o kojoj govori Efežanima 6.
Središte Psalma 140 nije neprijatelj.
Središte je Bog.
David usred opasnosti govori:
„Ti si Bog moj! Poslušaj, Gospodine, glas mojih prošnji!“
To je temelj njegove sigurnosti. Prije nego što se promijene okolnosti, David zna kome pripada.
Zatim izgovara jednu od najvažnijih rečenica ovoga psalma:
„GOSPODE, snago mog spasenja, u dan boja glavu si mi zaklonio.“
David ne tvrdi da bitke nema. Naprotiv, govori o „danu boja“.
Božja zaštita ne znači da se vjernik nikada neće suočiti s napadom, protivljenjem, nepravdom ili kušnjom. Ona znači da usred bitke nije prepušten samome sebi.
Bog mu zaklanja glavu.
Bog je njegova obrana.
Bog je snaga njegova spasenja.
Stoljećima poslije apostol Pavao koristi vrlo sličnu sliku kada opisuje Božju bojnu opremu:
„Uzmite i kacigu spasenja…“ (Ef 6,17)
Kaciga spasenja prije svega govori o sigurnosti koju vjernik ima u Božjem spasenju. Kao što kaciga štiti vojnika u najžešćem trenutku bitke, tako nas pouzdanje u ono što je Bog učinio za nas u Kristu čuva kada dođu napadi, sumnje i obeshrabrenje. Zato Pavao na drugome mjestu govori i o „kacigi nade spasenja“ (1 Sol 5,8). Naša zaštita nije u snazi vlastitih misli, nego u sigurnosti da pripadamo Kristu, da nas Bog neće napustiti i da zlo neće imati posljednju riječ.
Upravo zato duhovni napadi često nastoje poljuljati tu sigurnost: Je li mi Bog doista oprostio? Hoće li me sačuvati? Mogu li mu vjerovati i kada ne vidim izlaz? Što ako ne izdržim? Kaciga spasenja na takve sumnje odgovara Božjom istinom: Krist me spasio, Gospodin me čuva i moja konačna nada počiva u njemu.
Kaciga spasenja podsjeća nas da naša konačna sigurnost nije u našoj sposobnosti da kontroliramo sve što se događa oko nas.
Naša sigurnost počiva u Gospodinu koji spašava.
Zato spasenje nije samo istina koju trebamo razumjeti. Ono je istina kojom trebamo štititi svoj um.
Kada dolazi optužba, sjećamo se Kristova oproštenja.
Kada dolazi strah, sjećamo se Božje vjernosti.
Kada dolazi obeshrabrenje, sjećamo se Božjih obećanja.
Kada dolazi napast, sjećamo se kome pripadamo.
Pavao ne govori samo o kacigi kao slici zaštite, nego je naziva kacigom spasenja. U 1. Solunjanima 5,8 naziva je i „nadom spasenja“. To znači da vjernik u duhovnu borbu ne ulazi oslanjajući se na vlastitu snagu, nego sa sigurnošću da pripada Kristu i da njegovo konačno izbavljenje počiva u Božjim rukama.
Neprijatelj može napadati sumnjom, strahom, optuživanjem i obeshrabrenjem, ali kaciga spasenja vraća naše misli na ono što je Bog učinio i obećao: Krist nas je spasio, Bog nas neće napustiti i na kraju zlo neće imati posljednju riječ.
Zato kaciga spasenja ne znači da vjernik neće biti napadnut. Vojnik upravo zato nosi kacigu što očekuje bitku. Ona znači da usred bitke možemo podići glavu jer naša konačna sigurnost ne ovisi o snazi neprijatelja, nego o snazi našega Spasitelja.
Drugi dio Psalma 140 sadrži vrlo snažne riječi o Božjem sudu nad zlima.
David želi da zlo ne pobijedi. Traži da oni koji postavljaju zamke drugima sami snose posljedice svojega zla.
Takve riječi mogu zvučati teško, ali iza njih stoji važna biblijska istina: konačna pravda pripada Bogu.
David ne mora postati isti kao njegovi neprijatelji kako bi ih pobijedio. Ne mora na klevetu odgovoriti klevetom, na prijevaru prijevarom ili na zlo zlom.
Može svoju stvar predati Bogu.
To ne znači biti ravnodušan prema nepravdi. Naprotiv, Psalam završava snažnom sigurnošću:
„Znam da će Gospodin braniti pravo nevoljnika i pravdu siromaha.“
Bog vidi potlačene.
Bog čuje njihove vapaje.
Bog zna što im je učinjeno.
I Bog je pravedan Sudac.
David ne poziva vjernika na osobnu osvetu, nego pravdu predaje Bogu. Rimljanima 12,19 „Moja je odmazda, ja ću je vratiti, govori Gospodin.“
Kaciga vojnika u starim vojskama nije služila samo zaštiti. Često je pokazivala i kojoj vojsci vojnik pripada.
To je lijepa slika kršćanskoga života.
Kaciga spasenja govori nešto o našem identitetu.
Mi pripadamo Kristu.
Zato naše spasenje ne bi trebalo biti skrivena stvar koja nema nikakva utjecaja na svakodnevni život. Ako pripadamo Kristu, to bi se trebalo vidjeti u načinu na koji govorimo, postupamo prema drugima, odgovaramo na nepravdu i prolazimo kroz kušnje.
Ne nosimo Kristovo ime samo kada je lako.
Nosimo ga i „u dan boja“.
Možda se upravo nalaziš u razdoblju u kojem osjećaš pritisak. Možda su problem riječi drugih ljudi, nepravda, kušnja, strah ili borba koju nitko drugi ne vidi.
Psalam 140 ne govori da takve bitke nisu stvarne.
Govori nam tko štiti našu glavu dok bitka traje.
David je znao odgovor:
„Ti mi glavu zaklanjaš u dan boja.“
I mi možemo živjeti s istim pouzdanjem.
Naša najveća zaštita nije u tome što smo dovoljno mudri da prepoznamo svaku zamku, dovoljno snažni da odbijemo svaki napad ili dovoljno sposobni da kontroliramo svoje okolnosti. Naša je sigurnost u Gospodinu koji spašava.
Za kršćanina ta sigurnost dobiva svoje puno značenje u Isusu Kristu. Na križu je Krist učinio ono što sami nikada ne bismo mogli učiniti: ponio je naš grijeh, pobijedio osudu i otvorio nam put pomirenja s Bogom. Njegovo uskrsnuće jamči da grijeh, smrt i zlo neće imati posljednju riječ.
Zato kaciga spasenja nije poziv da se uvjeravamo kako smo dovoljno jaki. Upravo suprotno. Ona nas podsjeća da naša sigurnost počiva u Spasitelju koji je dovoljno jak da nas sačuva.
Kada dođe „dan boja“, možda nećeš moći kontrolirati ono što se događa oko tebe. Ali možeš znati kome pripadaš i u koga si položio svoju nadu.
David je mogao reći: „Ti mi glavu zaklanjaš u dan boja.“
A vjernik danas može stajati u istoj sigurnosti: Gospodin je moja zaštita, Krist je moje spasenje i moja je nada u njemu.
Naša je zaštita sam Gospodin.
On je snaga našega spasenja.
On čuje vapaj svojega naroda.
On brani potlačene.
On donosi pravdu.
I zato, kada dođe dan borbe, ne zaboravi svoju kacigu.
Stavi kacigu spasenja i pouzdaj se u Gospodina koji čuva tvoju glavu.
Victor Ross (Vojska spasa…):
„TOČKA 2 – ZAŠTITA
[a] Posljednjih nekoliko godina provodi se velika kampanja kojom se bicikliste potiče na nošenje zaštitne opreme za glavu – svojevrsne zaštitne kacige!
[b] Razlog tome jest što se u biciklističkim nesrećama uvijek iznova pokazuje da je glava najranjiviji dio tijela!
Na velikim gradilištima kacige su, naravno, obvezne.
[c] Možemo li zamisliti vojnika kako odlazi na bojište bez kacige?!
Čak i u situacijama nereda vidjeli smo policajce kako stavljaju kacige radi zaštite!
[d] Kaciga rimskog vojnika bila je od iznimne važnosti.
[e] Kršćaninova KACIGA SPASENJA (koju Pavao spominje u Efežanima 6,17) od goleme je važnosti!
…
TOČKA 3 – POKAZUJE KOME PRIPADAMO
[a] Kao što znate, mnoge vojske u prošlosti nosile su na kacigama perjanice različitih boja kako bi se razlikovale od neprijatelja – pokazivale su svoje boje, odnosno pokazivale kome pripadaju!
[b] U Božjoj vojsci NEMA TAJNE SLUŽBE!! Od kršćanina se u svim okolnostima i u svakoj situaciji očekuje da pokaže svoje boje – da pokaže kome pripada!
[c] Kaciga rimskog vojnika bila je njegov ponos i dika! Njegov ukras! Kada bi jahao ili stupao u bitku, bila je čista, blistava i sjajila se na sunčevoj svjetlosti.
[d] Naše spasenje mora odražavati veličanstveno svjetlo Božje prisutnosti!
U našem životu ne smije biti ničega što bi potamnilo taj odsjaj i spriječilo da Gospodinova svjetlost sjaji iz nas!
Drugi moraju vidjeti Njegovu slavu kako blista iz naših života.“
Spurgeon:
„Šaul je Davidu postavio mnoge zamke, ali Gospodin ga je sačuvao… Ptice se hvataju u mreže, a ljudi prijevarom. Sotona poučava svoju djecu umijeću hvatanja plijena, a oni vrlo brzo nauče kako razapinjati mreže…“
Spurgeon:
„Štit Vječnoga bolja je zaštita od mjedene kacige. Kada strijele gusto lete, a bojna sjekira udara lijevo i desno, nema boljega zaklona za glavu od sile Svemogućega. Pogledajte kako dijete Božje providnosti proslavlja svojega Zaštitnika!
On ga ne naziva samo svojim spasenjem nego i snagom svojega spasenja, jer mu je upravo Njegova neusporediva sila omogućila da preživi lukavstvo i okrutnost svojih neprijatelja. Doživio je izbavljenje u kojemu se jasno mogla vidjeti snaga Svemogućega.“
1) Sotona se služi prijevarom, lažima i različitim načinima napada kako bi ljude odvratio od Boga. Pogledajmo kakav utjecaj ima Sotona na sve svoje sluge, one koji slijede njegove putove, učeći ih lukavstvu, prijevari i načinima napada. Koliko dobro poznajemo njegove spletke? Jesmo li dobri učenici svojega Učitelja, Isusa Krista? Koristimo li u duhovnoj borbi oružje i zaštitu koje nam je Bog dao?
2) Jesmo li poput našega Gospodina spremni zauzeti se za potlačene, slabe i one kojima je nanesena nepravda? Što konkretno činimo kako bismo stali na njihovu stranu?
3) Što za nas znači nositi kacigu spasenja o kojoj Pavao govori u Efežanima 6,17? Imamo li pouzdanje u ono što je Krist učinio za nas i sigurnost da naše spasenje počiva u njemu?
4) Hodimo li budno i oprezno, svjesni Sotoninih spletki i zamki, ili živimo neoprezno i ostavljamo prostor kušnji? Kušnja često dobiva snagu ondje gdje prestajemo biti budni, toleriramo male kompromise ili se svjesno izlažemo onome što nas udaljava od Boga. Zato nas Pismo poziva da bdijemo, odupiremo se zlu i čuvamo svoje srce, oslanjajući se pritom na snagu koju nam daje Gospodin. Prepoznajemo li na vrijeme ono što nas želi udaljiti od Boga?
Za daljnje čitanje: Psalam 140; Efežanima 6,10–18; 1. Solunjanima 5,8; Rimljanima 12,17–21.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
