Nekromanija je izraz koji se koristi za opisivanje prakse komuniciranja ili savjetovanja s mrtvima.
Praksa nekromanije javlja se stoljećima u mnogim različitim kulturama, sektama i religijama diljem svijeta. Čak i u našem modernom dobu, savjetovanje ili komunikacija s mrtvima jednako je uobičajeno kao što je bilo u prošlosti.
Postoje društva koja vjeruju u kulturu štovanja predaka gdje se vjeruje da duhovi nečijih umrlih predaka mogu imati pozitivan ili negativan utjecaj na život živih. Stoga se molitve i ponude umrlima čine od strane živih kako bi se obožavali, savjetovali ili umilostivili mrtve kako bi izbjegli prokletstva i primili sreću i blagoslove od predaka.
Od davnina su ljudi pokušavali komunicirati s mrtvima, vjerujući da mogu dobiti odgovore, utjehu ili vodstvo od onih koji su preminuli. Za ostvarenje te želje koriste razne okultne prakse, uključujući nekromante, duhovne medije, vidovnjake i vještice, koji tvrde da mogu djelovati kao posrednici između svijeta živih i mrtvih.
Osim takvih osoba, mnogi se služe i raznim tehnikama i alatima kako bi “došli u kontakt” s duhovima preminulih. Neke od najčešćih metoda uključuju:
Ouija ploče – alat za navodno prizivanje duhova kroz abecedne odgovore
Seanse – okupljanja na kojima medij “doziva” duhove
Automatsko pisanje – proces u kojem osoba piše poruke pod vodstvom duha
Molitve ili razgovori s mrtvima – direktno obraćanje preminulima kao oblik komunikacije
Biblija izričito zabranjuje bilo kakav pokušaj komunikacije s mrtvima i upozorava na ozbiljne duhovne opasnosti koje dolaze s tim.
Ponovljeni zakon 18:10-12 – “Neka se kod tebe ne nađe (…) tko pita za savjet zazivače duhova, ni čarobnjake, niti tko se obraća mrtvima, jer je Gospodinu odvratan tko god takvo što čini.”
Levitski zakonik 19:31 – “Ne obraćajte se zazivačima duhova niti tražite proricatelje da se njima ne okaljate. Ja sam Gospodin, Bog vaš.”
1. Samuelova 28:7-20 – Priča o kralju Šaulu koji je tražio vješticu iz Endora kako bi prizvao proroka Samuela pokazuje kako takva praksa donosi ozbiljne posljedice. Umjesto pomoći, Šaul je primio sud i kaznu.
Biblija jasno pokazuje da mrtvi ne komuniciraju s nama, već da svaka pojava ili glas koji se predstavlja kao duh preminulih dolazi iz demonskog svijeta. Sotona koristi ljudsku želju za kontaktom s voljenima kako bi ih prevario i uvukao u okultne prakse.
Sudjelovanje u pokušajima komunikacije s mrtvima može imati ozbiljne duhovne posljedice, uključujući:
Otvaranje vrata demonskom utjecaju – Duhovi koji odgovaraju na prizivanje nisu naši voljeni, već demonska bića koja se lažno predstavljaju kako bi prevarila i kontrolirala ljude.
Duhovne obmane – Osobe koje sudjeluju u ovim praksama često postaju ovisne o lažnim proročanstvima, umjesto da traže istinu u Božjoj Riječi.
Odvajanje od Boga – Uključivanje u takve aktivnosti vodi ljude daleko od Boga i može donijeti duhovne posljedice u njihovom životu.
Umjesto traženja odgovora od mrtvih, trebali bismo pouzdano tražiti Boga, koji nam daje istinsku mudrost i vodstvo:
Izaija 8:19 – “Kad vam reknu: ‘Upitajte za savjet zazivače duhova i gatare koji šapću i mumljaju’, recite: ‘Ne treba li narod za savjet pitati svog Boga? Zar da se obraća mrtvima umjesto živima?'”
Jakovljeva 1:5 – “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji daje svima obilno i bez prigovaranja, i dat će mu se.”
Ivan 14:6 – “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.”
Pokušaji komunikacije s mrtvima nisu bezopasni rituali – oni otvaraju vrata prijevari i duhovnom ropstvu. Umjesto toga, Bog nas poziva da Mu se obratimo i oslonimo na Njega. On je jedini istiniti izvor utjehe, mudrosti i vodstva.
Neka naš fokus ne bude na prošlosti i mrtvima, već na živom Bogu koji nam daje život i istinsku sigurnost u Njemu.
Osim kulturoloških razloga, postoje i drugi razlozi zbog kojih ljudi mogu tražiti komunikaciju s mrtvima. Na primjer, mnogi ljudi prakticiraju nekromaniju u svrhu predviđanja budućnosti. Drugi to rade kako bi navodno kontaktirali mrtvu voljenu osobu čija im veza nedostaje. Drugi pokušavaju razgovarati s mrtvima kako bi dobili savjete koji se odnose na određene svjetovne ili duhovne stvari. Drugi pak to čine iz puke znatiželje ili želje za tajnim znanjem i duhovnom moći.
Međutim, trebaju li ljudi komunicirati s mrtvima? Postoje li opasnosti kada se živi mole mrtvima ili traže savjet s mrtvima? Što Biblija kaže o tome da živi pokušavaju komunicirati s mrtvima?
Prema Bibliji, pokušaj komuniciranja s mrtvima i prakticiranje nekromanije predstavlja okultnu praksu koja je zabranjena i opasna. Umjesto toga, vjerovanje u Isusa Krista kao jedinog posrednika između Boga i ljudi vodi do spasenja i ispravnog odnosa s Bogom.
Prema Bogu, Božjoj riječi Bibliji nikada ne bismo trebali pokušavati komunicirati s mrtvima. Pokušaj komuniciranja ili uspostavljanja kontakta s mrtvima okultna je praksa koju Bog zabranjuje. Nikada ne bismo trebali tražiti duhovne medije, vidovnjake, gatare, nekromante ili bilo koga tko tvrdi da služi kao posrednik između živih i mrtvih.
Prema Ponovljenom zakonu 18:12 odvratno je u očima Gospodnjim prakticirati nekromaniju ili bilo koji oblik obožavanja predaka ili pokušavati komunicirati s mrtvima.
Komunikacija s mrtvima također je oblik idolopoklonstva ili obožavanja. Kada se osoba savjetuje s mrtvima, on/ona pretpostavlja da su duhovi mrtvih sveznajući i svemoćni, što su atributi koji su rezervirani samo za Boga. Nekromanija je oblik duhovnog idolopoklonstva i obožavanja jer kada se netko savjetuje s mrtvima ili im se moli, oni vjeruju da je mrtva osoba dovoljno moćna da utječe na sve okolnosti koje se događaju na zemlji. U svojoj prijevari, oni koji traže pomoć mrtvih tretiraju mrtve kao bogove. Biblijski gledano, preci ne mogu služiti kao posrednici ili “bogovi” nad živima nakon što su umrli. Naše obožavanje i molitve trebamo upućivati samo Bogu, a nikada mrtvim ljudima.
Prema Bibliji mrtvi ne mogu kontaktirati sa živima, niti živi mogu kontaktirati mrtve ljude. Nakon što je osoba mrtva, duh mrtve osobe nema nikakav izravan utjecaj ili učinak na događaje koji se događaju na zemlji.
Propovjednik 9:5 kaže: “Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, i nemaju više nagrade, jer se zaboravlja uspomena na njih.”
Hebrejima 9:27 kaže: “I kao što je čovjeku određeno jednom umrijeti, a nakon toga dolazi sud.”
Stoga će svatko tko umre otići ili u raj ili u pakao nakon što mu Bog sudi.
U Luka 16:19-31 postoji priča o Bogatašu i Lazaru. Iz ove priče saznajemo da je nakon što su oba čovjeka umrla, bogataš otišao u pakao, dok je Lazar otišao u Abrahamovo krilo. Međutim, obojica se nisu smjeli miješati u poslove živih. Bogataš u paklu upitao je Abrahama može li Lazara poslati natrag na zemlju da upozori bogataševu braću o paklu. Međutim, Abraham je rekao da je to nemoguće i da oni koji žive na zemlji već imaju Božju riječ koje ih obavještava o njihovoj potrebi da se pokaju.
Svi oblici nekromanije ili kontakta s mrtvima uključuju zle duhove ili poznate duhove.
Molitva mrtvima ili praksa umirivanja i davanja žrtava mrtvima je okultna praksa koja poziva demonsku prijevaru i demonsku opsjednutost u nečiji život. To je opasno i zato ga Bog zabranjuje i naziva gadošću.
Demoni ili poznati duhovi mogu opsjednuti duhovnog medija ili nekromanta i zatim oponašati karakteristike ili manire voljene osobe ili mrtve osobe.
Dakle, kada ljudi razgovaraju s navodno mrtvom osobom tijekom seanse ili bilo koje vrste sastanka nekromanije – entitet s kojim će razgovarati zapravo je poznati duh ili demon, a ne stvarna mrtva osoba.
Nekromanija je također opasna jer ljudi koji se također žele savjetovati s mrtvima obično otvaraju sebe i svoje živote demonskoj opresiji i demonskoj opsjednutosti. Takve prakse također su sustavi vjerovanja mnogih u New age pokretu.
Priča o Šaulu koji se obratio duhovnom mediju kako bi doveo duha mrtvog Samuela rezultirala je Šaulovom smrću jer je tražio konzultaciju s duhovnim medijem umjesto da se pouzda u Boga.
1. Ljetopisu 10:13-14 kaže: “Tako je Šaul umro zbog svoga prijestupa što ga je počinio protiv GOSPODINA, to jest protiv riječi GOSPODINOVE, koju nije držao, kao i zbog toga što je tražio savjet od nekoga tko zaziva duhove, da se raspita kod njih, a nije se raspitao kod GOSPODINA: zato ga je on pogubio te kraljevstvo predao Jišajevu sinu Davidu.”
Isus Krist je jedini Posrednik i jedini odgovor.
Postoji samo jedan Posrednik između Boga i čovjeka a to je Isus Krist (1. Timoteju 2:5). Ne trebamo se moliti našim precima, niti se trebamo savjetovati ili moliti mrtvima da bismo dobili pomoć ili blagoslov.
Ivan 14:6 – Isus mu reče: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.”
Samo Isus Krist služi kao naš Veliki svećenik koji ne samo da suosjeća s našim slabostima, već također posreduje u našu korist (Hebrejima 4,14-16; Hebrejima 7,25).
Biblija nam također govori da nam samo Isus Krist može dati vječni život kako bismo mogli imati vječni odnos s Bogom (Ivan 3:16). Isus Krist je platio za naše grijehe na križu svojom dragocjenom krvlju. Naši prošli, sadašnji i budući grijesi su oprošteni zbog kazne za naš grijeh koju je Krist platio u naše ime. Stoga ne trebamo umirivati mrtve niti tražiti odobravanje mrtvih ako vjerujemo u Isusa Krista jer je samo On naš jedini Posrednik. Kada istinski prihvatimo Isusa Krista u svoj život, primamo oprošteni i otkupljenje, a naš odnos s Bogom siguran je u Kristu koji je naš Spasitelj i Veliki svećenik.
Stoga svatko tko je u Kristu ima automatski pristup Bogu. Kršćanski vjernik ne treba se moliti mrtvima ili davati žrtve da bi dobio pomoć ili blagoslove, već se umjesto toga uzda u Boga u svim okolnostima
Biblija nas upozorava da nas čeka pakao ako ne uzvjreujemo i ne prihvatimo Isusa Krista kao našeg Gospodina i Spasitelja. Imperativ je izbjegavati sve oblike okultnih praksi i usmjeriti oči na Isusa Krista kao našeg Gospodina, Spasitelja i pravog Posrednika.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
