Kako se kršćani trebaju suočavati s ljutnjom?
Želim skrenuti pozornost na to da nije sva ljutnja grijeh. Čitamo u Efežanima 4:26: “Srdite se, ali ne griješite: sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom.“ Bog nam dopušta da izrazimo ljutnju, ali nepravednoj ljutnji moramo hitno odoljeti. Ova je vrsta ljutnje ukorijenjena u ponosu i odražava skup „neurednih“ želja. Često je ta ljutnja usmjerena prema Bogu i otkriva našu iskrenu ljubav – sebe!
Netko će možda ljutnju pokazivati kroz plakanje, povlačenje, čudne šale, ponašanja i sl. Ljutnja se može naći i iza ponašanja koja nisu tipična za stanje ljutnje. Tipično za eksploziju ljutnje je vikanje, grube riječi, ljubomora, mrzovolja, agresija, mržnja, ne osjećam se dobro – sigurno, ne vidim izlazak iz situacije. Kod ljutnje dolazi do promjena u mislima, tijelu i ponašanju, dolazi do pojačane napetosti. Svadljivost je dio zle ljudske naravi i ona je često skrivena ili pritajena. Kada je svadljsivost pod kontrolom ona nije potpuno savladana.
Najviše se očituje u privatnosti. jer nema principa ponašanja kao u javnosti i kočenja osjećaja. Svadljivost remeti normalan život i druhovni progres. Stalni svadljivi su pod utjecajem Sotone. Svadljivost nije samo loša osobima, mana, ona je je Sotonski utjecaj i djelo. Svadljivost najčešće proizlazi iz pohlepe ili mržnje. Svadljivost nije karakteristika obraćenih osoba koji sljede Krista, što ne znači da ne mogu doći u konflikt, ali im to nije običaj. Svađe razaraju prijateljstva, brakove, kršćanske crkve, uništavaju mnoge materijalne i duhovne blagoslove. Svađe mogu razdovjiti sve što je godinama izgrađivano. Bog nas poziva na “preodgajanje” svadljivaca (2. Timoteju 2:24-25). Svadljivci razaraju Božje djelo, a On je za to platio najveću cijenu. Bog može i ukloniti (oduzeti život) onima koji tako žive (Izreke 6:15).
“Čast je čovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman, počinje svađu.” Izreke 20:3
Kada smo ljuti, tada se misli fokusiraju na ono što ih opravdava, situacije vidimo negativnije, drugu osobu nepravednijom i zlonamjernijom nego što bismo to procijenili da nismo ljuti.
U stanju ljutnje imamo uglavnom smanjen kapacitet za objektivnost i pravednost, u onome što mislimo, što izgovorimo i što činimo.
Ljutnjom se često želi izbaciti napetost jer napeto mišljenje, kojim percipiramo npr. drugu osobu, jer nepoželjan stav ne može rezultirati ugodnim ponašanjem.
Možemo biti ljuti na puno toga: grijeh, laž, neznanje, jednostavno tako reagiramo jer smo naučili na takvo ponašanje – ne znamo drugačije ili mislimo da ne vrijedi drugačije, zbog povrijeđenosti iznutra, nepredviđenih događaja, ponosa, sotona nas preko drugih ljudi želi uznemiriti – naljutiti, nismo možda nimalo fleksibilni – sve nam je ili crno ili bijelo, nemamo milosti – oprosta ni prema drugima ni prema sebi, ljuti smo na promet, gužvu, na nepristojnu prodavačicu, imamo neriješene odnose, situacije, na susjeda, na previše zadataka, ljuti smo na svoj neuspjeh, nismo strpljivi, brak nije kakvim smo ga zamislili, ljuti smo na roditelje, na djecu, na tjelesni izgled, na nezadovoljstvo drugih, zato što se netko ne mijenja kako bismo mi htjeli, nosimo velike životne terete, imamo problema s financijama, nedovoljno spavamo, kronično smo umorni, ljuti smo na političare, tromost i krivi smjer društvenih promjena, na svoje promašaje, ne zadovoljavamo svoju želju za vježbanjem i odmorom, ljuti smo na crkvu, ljuti smo zbog nemogućnosti realizacije svojih planova, ne dobivamo što mislimo da bismo trebali dobivati… i još dosta toga.
Treba ozbiljno uzeti u obzir ljutnju jer, kada nas nešto iznutra grize i ne radimo na tome, onda ne treba nikakvoga posebnog ni povoda, ni razloga da se naljutimo na sve i svakoga i da nam svakodnevno počinje smetati svaka sitnica.
Ako je osoba svjesna svojih reakcija, može nešto promijeniti. U suprotnome, slijedi uvijek isti obrazac ponašanja.
Da bismo u ljutnji pokazali ispravnu reakciju, potrebna je velika samokontrola uma (mozga) koja se stječe učenjem – nova perspektiva i novo značenje, koji se dobivaju rastom i iskustvom, pa krenimo pronaći odgovore.
Važan je biblijski pristup ljutnji. Ljutnja nije grijeh, ali treba se kontrolirati. Isusova ljutnja bila je odgovor na grijeh, a ne na osobne uvrede. Ključno je brzo obraditi ljutnju, prepoznati njezine uzroke i reagirati sa samokontrolom. Kršćani trebaju učiti iz Božje riječi, razvijati samokontrolu i reagirati na ljutnju s ljubavlju i razumijevanjem, tražeći Božju pomoć za rast i duhovnu zrelost.
Ključni biblijski stihovi za daljnje proučavanje
Nadam se da ste privučeni snagom i samokontrolom uma, karaktera koji je u Isusu Kristu, u Njegovu životu u nama te u Njegovoj riječi koja treba svakodnevno i obilno ispunjavati naš um da bismo mogli ispravno djelovati!
Ispitajte svoju ljutnju
Je li vaša ljutnja opravdana? Slijedite stvarnost po svaku cijenu i budite nemilosrdno iskreni prema sebi. Imamo sposobnost da lažemo sebe pa dopustite drugima da uđu u ovaj proces. Možete dobiti jasniju perspektivu o svojoj ljutnji ako pitate prijatelja od povjerenja. Molite i meditirajte o Svetom pismu. Pročitajte u Bibliji Knjigu o Joni. Njegova ljutnja jasno nagoviješta da je bježao pred savješću, odgovornošću pred zadanim zadatkom. Što vašoj duši trenutno stvarno treba?
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
