Razumijevanje i kontroliranje ljutnje 

Kako se kršćani trebaju suočavati s ljutnjom?

Želim skrenuti pozornost na to da nije sva ljutnja grijeh. Čitamo u Efežanima 4:26: “Srdite se, ali ne griješite: sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom.“ Bog nam dopušta da izrazimo ljutnju, ali nepravednoj ljutnji moramo hitno odoljeti. Ova je vrsta ljutnje ukorijenjena u ponosu i odražava skup „neurednih“ želja. Često je ta ljutnja usmjerena prema Bogu i otkriva našu iskrenu ljubav – sebe!

Netko će možda ljutnju pokazivati kroz plakanje, povlačenje, čudne šale, ponašanja i sl. Ljutnja se može naći i iza ponašanja koja nisu tipična za stanje ljutnje. Tipično za eksploziju ljutnje je vikanje, grube riječi, ljubomora, mrzovolja, agresija, mržnja, ne osjećam se dobro – sigurno, ne vidim izlazak iz situacije. Kod ljutnje dolazi do promjena u mislima, tijelu i ponašanju, dolazi do pojačane napetosti. Svadljivost je dio zle ljudske naravi i ona je često skrivena ili pritajena. Kada je svadljsivost pod kontrolom ona nije  potpuno savladana. 

Najviše se očituje u privatnosti. jer nema principa ponašanja kao u javnosti i kočenja osjećaja. Svadljivost remeti normalan život i druhovni progres. Stalni svadljivi su pod utjecajem Sotone. Svadljivost nije samo loša osobima, mana, ona je je Sotonski utjecaj i djelo. Svadljivost najčešće proizlazi iz pohlepe ili mržnje. Svadljivost nije karakteristika obraćenih osoba koji sljede Krista, što ne znači da ne mogu doći u konflikt, ali im to nije običaj. Svađe razaraju prijateljstva, brakove, kršćanske crkve, uništavaju mnoge materijalne i duhovne blagoslove. Svađe mogu razdovjiti sve što je godinama izgrađivano. Bog nas poziva na “preodgajanje” svadljivaca (2. Timoteju 2:24-25). Svadljivci razaraju Božje djelo, a On je za to platio najveću cijenu. Bog može i ukloniti (oduzeti život) onima koji tako žive (Izreke 6:15).

“Čast je čovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman, počinje svađu.” Izreke 20:3

Kada smo ljuti, tada se misli fokusiraju na ono što ih opravdava, situacije vidimo negativnije, drugu osobu nepravednijom i zlonamjernijom nego što bismo to procijenili da nismo ljuti.

U stanju ljutnje imamo uglavnom smanjen kapacitet za objektivnost i pravednost, u onome što mislimo, što izgovorimo i što činimo.

Ljutnjom se često želi izbaciti napetost jer napeto mišljenje, kojim percipiramo npr. drugu osobu, jer nepoželjan stav ne može rezultirati ugodnim ponašanjem.

Možemo biti ljuti na puno toga: grijeh, laž, neznanje, jednostavno tako reagiramo jer smo naučili na takvo ponašanje – ne znamo drugačije ili mislimo da ne vrijedi drugačije, zbog povrijeđenosti iznutra, nepredviđenih događaja, ponosa, sotona nas preko drugih ljudi želi uznemiriti – naljutiti, nismo možda nimalo fleksibilni – sve nam je ili crno ili bijelo, nemamo milosti – oprosta ni prema drugima ni prema sebi, ljuti smo na promet, gužvu, na nepristojnu prodavačicu, imamo neriješene odnose, situacije, na susjeda, na previše zadataka, ljuti smo na svoj neuspjeh, nismo strpljivi, brak nije kakvim smo ga zamislili, ljuti smo na roditelje, na djecu, na tjelesni izgled, na nezadovoljstvo drugih, zato što se netko ne mijenja kako bismo mi htjeli, nosimo velike životne terete, imamo problema s financijama, nedovoljno spavamo, kronično smo umorni, ljuti smo na političare, tromost i krivi smjer društvenih promjena, na svoje promašaje, ne zadovoljavamo svoju želju za vježbanjem i odmorom, ljuti smo na crkvu, ljuti smo zbog nemogućnosti realizacije svojih planova, ne dobivamo što mislimo da bismo trebali dobivati… i još dosta toga.

Treba ozbiljno uzeti u obzir ljutnju jer, kada nas nešto iznutra grize i ne radimo na tome, onda ne treba nikakvoga posebnog ni povoda, ni razloga da se naljutimo na sve i svakoga i da nam svakodnevno počinje smetati svaka sitnica.

Ako je osoba svjesna svojih reakcija, može nešto promijeniti. U suprotnome, slijedi uvijek isti obrazac ponašanja. 

Da bismo u ljutnji pokazali ispravnu reakciju, potrebna je velika samokontrola uma (mozga) koja se stječe učenjem – nova perspektiva i novo značenje, koji se dobivaju rastom i iskustvom, pa krenimo pronaći odgovore.

1. Biblijska perspektiva ljutnje

• “Vrijeme s Biblijom” pruža nam biblijski pogled na važne životne stvarnosti.
• Biblija je najuspješnija i najpreciznija u pružanju smjernica jer dolazi od Stvoritelja.
• Vjerujemo u vjerodostojnost Biblije kao izvora istine.

2. Ljutnja nije uvijek grijeh

• Efežanima 4,26: “Srdite se, ali ne griješite: sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom.”
• Bog dopušta izražavanje ljutnje, ali nepravedna ljutnja je opasna.
• Takva ljutnja može biti ukorijenjena u ponosu i sebičnoj ljubavi.

3. Kako ljutnja utječe na nas

• Može se manifestirati kroz plakanje, povlačenje, grube riječi, agresiju, ljubomoru, mrzovolju.
• Fokus na negativne misli smanjuje objektivnost i pravednost.
• Ljutnja može proizvesti napetost i promjene u tijelu i ponašanju.

4. Uzroci ljutnje

• Možemo biti ljuti na grijeh, laž, neznanje, osobne neuspjehe, nepredviđene situacije.
• Često ljutnja proizlazi iz unutarnje povrijeđenosti, ponosa, nefleksibilnosti, neispunjenih očekivanja.
• Ljutnja može biti izazvana i vanjskim faktorima poput gužve, odnosa s drugima, političkih situacija.

5. Kako prepoznati i kontrolirati ljutnju

• Svjesnost o vlastitim reakcijama pomaže u promjeni obrazaca ponašanja.
• Potrebna je samokontrola uma i promjena perspektive kroz rastuće iskustvo.
• Važno je prepoznati što je uzrok ljutnje i kako reagirati na konstruktivan način.
• Trebamo imati na umu da ne možemo potpuno eliminirati ljutnju. Umjesto da reagirate s ljutnjom kada ne treba, prigrlite, prihvatite, pa i zavolite određenu situaciju.

6. Isus i pravedni gnjev

• Isus se naljutio u hramu i prevrtao stolove (Matej 21:12; Ivan 2:15).
• Njegov gnjev bio je reakcija na grijeh, a ne osobne uvrede.
• Pravedni gnjev je rijedak i opravdan, dok je većina ljutnje rezultat ponosa.

7. Iskušenje i odgovornost

• Svi smo često na kušnji, ali ne smijemo izražavati ljutnju protiv Boga.
• Matej 12:36: “Ali kažem vam da će ljudi za svaku bezrazložnu riječ koju izgovore dati račun na dan suda.”
• Pouzdajte se u Božju milost, jer sve djeluje na dobro onima koji Ga ljube (Rimljanima 8:28).