Jedna od temeljnih tema Biblije odnosi se na grijeh, spasenje i ljudsku narav.
Premda Biblija prikazuje čovjeka u bezizlaznom stanju pred svetim i pravednim Bogom,
njezina poruka ne završava u beznađu.
Ona nudi rješenje: objavljuje da Bog i dalje voli čovjeka i otvorio je put pomirenja.
Ali prije nego što itko može iskusiti Njegovu ljubav i oprost, mora spoznati vlastitu grešnost i prihvatiti Božji plan spasenja.
Biblija jasno uči da se čovjek ne može vlastitim trudom ni moralnim naporima učiniti prihvatljivim Bogu.
Prema Efežanima 2:1, čovjek je „mrtav zbog grijeha“ – duhovno mrtav, nesposoban da se sam spasi.
Na Božjem „ispitu pravednosti“ ne postižemo ni prolaznu ocjenu – rezultat je 0%.
Sve što činimo, bilo dobro ili loše, prožeto je sebičnim motivima i odbijanjem Božjeg autoriteta.
Naši postupci, čak i kad izgledaju moralno, često proizlaze iz želje za vlastitim zadovoljstvom, a ne iz poslušnosti Stvoritelju.
„Nema pravednoga, ni jednoga…“
(Rimljanima 3:10–18)
Većina ljudi se buni protiv takvog pogleda na čovjeka:
„Nisam savršen, ali nisam ni zločinac.“
No Biblija ne mjeri grijeh po ljudskim usporedbama, nego prema Božjoj svetosti.
Najveća zapovijed glasi:
„Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem, svom dušom i svim umom svojim.“
(Matej 22:37–38; Pnz 6:5)
A svi smo u tome zakazali.
Time smo prekršili najveću zapovijed, što nas čini krivima za najveći grijeh.
Uspoređivanje s drugima postaje besmisleno, jer mjerilo nije čovjek, nego Bog.
Ova duboka pokvarenost nije samo posljedica odgoja ili društva, nego izraz naše urođene grešne naravi, poznate kao izvorni grijeh.
Od najranijih trenutaka života, prije nego što dijete prohoda ili progovori, vidljiva je sklonost sebičnosti, gnjevu i neposluhu.
Djeca ne moraju biti poučena da traže svoje – to je prirođeno.
S godinama ta ista narav poprima sofisticiranije oblike: laž, zavist, pohlepu, oholost, sebične ambicije.
Čovjek ne postaje grešnik čineći grijeh – on griješi zato što je grešnik.
Okolnosti ne stvaraju grijeh – one ga samo razotkrivaju.
Ako smo rođeni s takvom naravi, pitanje pravednosti postaje neizbježno:
je li pravedno da Bog kažnjava ono što nismo mogli izbjeći?
Biblija objašnjava da nas Bog ne osuđuje zbog samog postojanja grešne naravi,
nego zbog odbijanja priznanja i pokajanja.
Bog ne traži savršenstvo, nego iskreno priznanje da nam je potrebna Njegova pomoć.
Kad to odbijemo, sami biramo posljedice.
U suvremenom dobu ljudi sve manje razmišljaju o tome kako će stajati pred Božjim sudom,
a sve više zahtijevaju da se Bog opravda pred njima.
To otkriva dubinu ljudske oholosti.
Ni najiskrenije moralne reforme ne mogu poništiti već učinjene grijehe.
Dobra djela ne mogu „izbalansirati“ loša, jer moral nije bankovni račun.
Kao što bi bilo besmisleno reći policajcu da pedeset zaustavljanja na crveno svjetlo opravdava četrdeset devet prolazaka kroz njega, tako se ni pred Bogom ne možemo opravdati gomilanjem „dobrih“ postupaka.
Kazna za grijeh je smrt – i fizička i duhovna, vječno odvajanje od Boga.
Njegova svetost zahtijeva pravednu kaznu, ali Njegova ljubav traži oprost.
Samo Bog može pomiriti to dvoje, i On to čini kroz Isusa Krista.
Isus je postao čovjekom, bez grijeha, i dobrovoljno preuzeo kaznu koja je pripadala nama.
Njegova smrt plaća naš dug, a Njegovo uskrsnuće potvrđuje Njegovo božanstvo i pobjedu nad grijehom i smrću.
Tako je omogućeno spasenje, novo rođenje po vjeri u Isusa Krista – nova narav i novi život, koji započinje već sada.
Vječni život nije samo buduće obećanje, nego sadašnja stvarnost za one koji vjeruju.
Ipak, vjernik i dalje osjeća borbu između stare i nove naravi (Rimljanima 8:7–8; Galaćanima 5:17).
Biblija ne obećava savršenstvo u ovom životu, ali jamči napredak i pobjedu kroz Božju silu.
Bog ne mijenja svoje planove da bi udovoljio našim željama, nego mijenja naše srce da se uskladi s Njegovom voljom.
To nije gubitak slobode – to je oslobođenje.
Istinska sloboda nije činiti što želimo, nego željeti ono što je ispravno – ono što Bog želi.
U svijetu gdje je neovisnost idol, mnogi misle da služiti Bogu znači izgubiti slobodu.
Ali Biblija prikazuje nebo ne kao demokraciju, nego kao Kraljevstvo.
U tom Kraljevstvu služiti dobrom i pravednom Kralju nije ograničenje, nego najveća čast.
Dok današnji svijet slavi sportske i zabavne idole gotovo religioznim obožavanjem,
Biblija podsjeća da samo Bog zaslužuje slavu i štovanje.
Njegovo kraljevstvo nije tiranija, nego savršen sklad ljubavi i pravednosti.
Smrt za vjernika znači oslobođenje od grijeha i početak vječnog zajedništva s Bogom (Ivan 14:3; Filipljanima 1:21–24).
Biblija ne objašnjava zašto pali anđeli nemaju mogućnost spasenja, ali naglašava da čovjek ima jedinstvenu priliku za oprost i obnovu, što tu ponudu čini još dragocjenijom.
Onaj tko ne primi novu narav ne može živjeti u Božjoj prisutnosti, zato postoji pakao, kao posljedica odvojenosti od Boga, ne kao proizvoljna kazna, nego kao prirodna posljedica odbijanja Njegove milosti.
Put spasenja i posvećenja je jednostavan: priznati potrebu, obratiti se Bogu, vjerovati da Isus spašava, pokajati se, povjeriti Mu život i poslušno Ga slijediti.
Spasenje ne ovisi o osjećajima, nego o Božjem obećanju i Kristovom djelu.
Naš rezultat na Božjem ispitu je 0%, ali Isus ima 100%, i Bog pripisuje Njegovu savršenost i pravednost svakome tko vjeruje.
Neki to nazivaju „jeftinim spasenjem“, ali Biblija jasno pokazuje da vjera nije magična riječ, nego promjena srca.
Istinska vjera znači povjerenje koje mijenja život.
Spasenje je besplatno jer ga ne možemo kupiti; ono je dar milosti, a ne nagrada za trud.
Nakon vjere dolazi promjena koju Bog sam ostvaruje u nama, dok s Njim surađujemo u poslušnosti.
Ljudi ovu poruku često odbacuju i reagiraju ljutnjom, što samo potvrđuje da takvo učenje nije moglo poteknuti iz ljudskog uma.
Poruka Biblije nije ugodna, nije popularna, ali je dosljedna Božjem karakteru i ljudskoj stvarnosti.
Zato, iako taj dokaz sam po sebi nije apsolutan, on snažno svjedoči da je Biblija doista Božja riječ –
riječ koja razotkriva našu nemoć i objavljuje Božju nevjerojatnu milost.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
