Bijeg od avanture

1. Konformistička crkva – slika religije bez izazova

1.1. Kritike na račun organiziranog kršćanstva

Dr. K. Busia, ugledni sociolog iz Gane, u svojoj knjizi Urban Churches in Britain donosi zanimljive zaključke o percepciji organiziranog kršćanstva. Njegovo istraživanje u Birminghamu otkrilo je tri najčešće primjedbe ljudi na crkvu:

• • “Crkva govori nerazumljivim jezikom – ne ljudima, već iznad njih.”

• • “To je mjesto za više klase, a ne za mene.”

• • “Crkva je dosadna. Nikada ne rade ništa uzbudljivo.”

Ove kritike ukazuju na problem elitizma, odvojenosti i nedostatka dinamike u crkvenim zajednicama. Posebno mladi ljudi smatraju da je kršćanstvo ukočeno, rigidno i ne nudi stvarni izazov ni avanturu.

1.2. Povijesna perspektiva religijskog formalizma

U Velikoj Britaniji, crkva je povijesno bila tijesno povezana s državom i društvenim normama. Za mnoge ljude, odlazak u crkvu bio je društvena konvencija, a ne čin osobne vjere. No, kako su generacije prolazile, mlađi su uvidjeli licemjerje – njihovim roditeljima odlazak u crkvu nije mijenjao način na koji su živjeli.

U svojoj knjizi Teenage Religion, Harold Loukes donosi zapažanja tinejdžera o religiji:

• • “Svaka crkva ima istu atmosferu – mrtvu.”

• • “Ljudi idu u crkvu jer ‘je to dobro za njih’, a ne zato što su religiozni.”

• • “Stari ljudi idu u crkvu jer se žele umiliti Bogu prije smrti.”

Mladi ne odbacuju vjeru, već ono što vide kao beživotni ritualizam. Oni žele nešto autentično, izazovno, nešto što zahtijeva hrabrost – a to ne pronalaze u tradicionalnom crkvenom okruženju.

2. Isus – vođa revolucionarnog pokreta

2.1. Je li Isus bio konformist?

Današnja crkva često je predstavila Isusa kao blagog, konzervativnog moralista. No, Isus nije bio konformist – bio je vođa revolucionarnog pokreta koji je preispitivao ustaljene norme i uzdrmao religijski establišment.

• • Napao je religijski formalizam – Isus je rekao farizejima: “Vi ste kao okrečeni grobovi – izvana lijepi, a iznutra puni mrtvačkih kostiju.” (Matej 23:27)

• • Preokrenuo je ekonomske vrijednosti – Poučavao je da se ne treba oslanjati na bogatstvo, već biti bogat u ljubavi, vjeri i dobroti.

• • Srušio je društvene barijere – Prihvaćao je žene, djecu, gubavce, carinike i grešnike, dok su ga vjerske vođe optuživale da se druži s “pogrešnim ljudima”.

2.2. Kršćanstvo kao avantura, a ne kao bijeg

U mnogim crkvama kršćanstvo se predstavlja kao nešto pasivno, gotovo depresivno:

• • Himne govore o umoru i patnji: “Jesam li umoran, jesam li slab, jesam li žalostan?”

• • Naglašava se bijeg od stvarnosti: “Ostani sa mnom, jer sumrak pada…”

• • Sve se svodi na budući raj, umjesto na sadašnju akciju.

Ali Isusova poruka bila je nešto sasvim drugo! On nije došao učiniti ljude pasivnima, već ih izazvati na djelovanje. Rekao je:

“Ako tko hoće za mnom, neka uzme svoj križ i slijedi me.” (Luka 9:23)

Prava vjera ne znači bježanje od svijeta, već suočavanje s njim!