Bitke dobivaju samo vojske koje su spremne za borbu

Kroz povijest, a posebno ulaskom u dvadeset i prvo stoljeće, napadi na kršćansku vjeru postaju sve učestaliji i intenzivniji, ostavljajući svakog vjernika izloženim izazovima i kritikama. Bilo u školi, na poslu ili među obitelji i prijateljima, kršćani se suočavaju s pitanjima koja često nisu postavljena iz znatiželje, već s namjerom da diskreditiraju vjeru. Izbori su jasni – ili ponuditi zadovoljavajući odgovor ili prekinuti govor o vjeri.

Antikršćanski stavovi postali su toliko rašireni da knjige koje napadaju Bibliju redovito postaju bestseleri, neovisno o jeziku i zemlji u kojoj su objavljene. Mediji rutinski prikazuju kršćane na iskrivljen, omalovažavajući i često klevetnički način. Časopisi, akademske publikacije i velike izdavačke kuće sustavno objavljuju sadržaje koji nastoje oslabiti, narušiti ili ismijati kršćansku vjeru. Takvi napadi stvaraju ozračje u kojem se pojedinci i zajednice osjećaju prisiljenima odgovarati na optužbe i pitanja koja dovode u sumnju temeljna kršćanska uvjerenja.

Suočeni s ovom situacijom, kršćani reagiraju na različite načine. Jedna skupina nastupa bez ikakve pripreme, vjerujući da je svatko sposoban braniti vjeru bez prethodnog znanja i razumijevanja. Iako možda imaju istinu na svojoj strani, njihova nespremnost ih čini lakom metom za protivnike, koji ih nadmudruju i ostavljaju ih u ponižavajućem položaju. Umjesto da ojačaju vjeru, svojim nedostatkom znanja nehotice pridonose njezinu ismijavanju.

Druga skupina izbjegava bilo kakav sukob, odlučujući se za šutnju čak i kada su napadi na vjeru sve prisutniji. Neki od njih ne razumiju ozbiljnost problema, dok drugi jednostavno ne žele ulaziti u rasprave. Iako njihova pasivnost ne uzrokuje izravnu štetu, ona također ne pomaže u obrani kršćanske zajednice. Posljedica toga je gubitak mnogih mladih vjernika koji, suočeni s agresivnim napadima na vjeru, ne pronalaze odgovore koji bi ih učvrstili u vjerovanju.

Treća skupina, međutim, prepoznaje važnost apologetike i priprema se kako bi učinkovito odgovarala na izazove. Svjesni su da neprijateljski nastrojeni pojedinci, mediji i akademski krugovi mogu imati snažan utjecaj na mlade kršćane i širu zajednicu. Znaju da je za uspješnu obranu vjere nužna temeljita priprema i da samo oni koji su dobro upućeni mogu pružiti čvrste argumente, ohrabriti sumnjičave i ušutkati neutemeljene kritike. Slijedeći Kristov primjer, oni su spremni i voljni pružiti dokaze svakome tko ih zatraži.

Gotovo svaki iskreni kršćanin može se baviti apologetikom ako posjeduje odgovarajuće znanje i pripremu. Nije nužno da svi postanu stručnjaci, baš kao što u medicini većina pacijenata treba samo opću medicinsku skrb, dok manji postotak zahtijeva specijaliste. Slično tome, većina kršćana može odgovarati na najčešća pitanja s kojima se susreću u svakodnevnom životu, dok će samo manji dio situacija zahtijevati pomoć iskusnih apologeta. Ključno pitanje koje se postavlja jest kako se pripremiti za ovu odgovornu zadaću, a odgovor leži u više vrsta priprema koje su potrebne kako bi kršćanin postao učinkovit branitelj vjere.

Duhovna priprema

Budući da kršćanska apologetika ima za cilj braniti kršćansku vjeru, apologet bi očito trebao biti nanovo rođeni kršćanin s dobrim duhovnim predanjem i postojanim hodom s Bogom.

Evanđelist i branitelj kršćanske vjere mora biti duhovno pripremljen i potpuno predan onome što zagovara. Ako ne posjeduje čvrstu vjeru, neće moći istinski braniti, ono u što nije ni sam potpuno uvjeren. Ako se za njegovu vjeru vrijedi boriti, onda bi i on sam tome trebao potpuno predan. Bez ove razine predanosti, on ulazi u bitku ne spreman. Pokušavati položiti život za nešto u što nije uvjeren i što mu nije na prvome mjestu.

To neće uspjeti. Duhovni angažman nije jednokratan događaj, već proces koji zahtijeva svakodnevno preispitivanje, posvećenost, proučavanje i duhovni rast. To ne bi trebalo biti opterećenje, već radostan čin koji ispunjava pojedinca.

Duhovna hrana dolazi iz proučavanja Božje riječi. Kao što tijelo treba hranu, tako i duh zahtijeva neprestano hranjenje Božjom riječju. Uz osobno proučavanje, zajedništvo s drugima igra ključnu ulogu u jačanju vjere, jer nitko ne može rasti u izolaciji. Duhovne spoznaje prethodnih generacija i današnjih teologa dodatno pomažu u razumijevanju i produbljivanju vjere. Redovito čitanje i meditacija omogućuju pristup velikim umovima i olakšavaju duhovni razvoj.

Dva su ključna elementa u duhovnom razmišljanju: redovito proučavanje Biblije u određeno vrijeme te neprestano razmišljanje o Božjoj riječi tijekom dana. Dosljednost u proučavanju donosi plodove jer um i duh postaju usklađeni s Božjom istinom. S vremenom, razmišljanje o duhovnim temama postaje prirodni dio svakodnevice. Biblija naglašava važnost stalnog promišljanja, jer ono vodi uspjehu i duhovnom napretku.

Uz duhovni rast, nužna je i teološka preciznost. Loše razumijevanje teologije može dovesti do pogrešnih zaključaka i duhovne slabosti. Teologija nije samo osobno promišljanje, već sustavno povezivanje biblijskih istina u smislenu cjelinu. Kršćanski apologet mora biti oprezan pri tumačenju teoloških pitanja kako bi izbjegao pogreške koje mogu narušiti cijelu doktrinarnu strukturu. Povijest pokazuje da oni koji ignoriraju teološke rasprave često ponavljaju pogreške koje su već odbačene.

Čvrsto držanje temeljnih doktrina ključno je za stabilnost vjere. 

To uključuje vjeru da je Biblija jedini autoritet (Sola Scriptura), opravdanje dolazi samo po vjeri (Sola Fide), spasenje je isključivo Božja milost (Sola Gratia) i da je Krist jedini posrednik između Boga i čovjeka (Sola Christus). 

Svako odstupanje od ovih temelja vodi u kompromis i gubitak snage u vjeri. Povijest pokazuje da oni koji popuštaju u jednoj od ovih točaka često završe napuštajući ključne istine kršćanstva. Svako kolebanje u vezi s ovim temeljnim naučavanjima (kardinalnim naukama) dovodi do slabljenja drugih doktrina i na kraju do kompromisa. Na primjer, oni koji se kolebaju oko načela Sola Scriptura (Samo Pismo) brzo odbacuju učenje o stvaranju u šest dana Božjom zapovijedi. Od toga se usmjeravaju prema teističkoj evoluciji i konačno do potpunog napuštanja cijelog okvira posebnog stvaranja i edenskog grijeha. U toj točki malo toga preostaje za obranu ili apologetiku, a to je potvrđeno kroz propadanje i pad mnogih kršćanskih apologeta koji su napravili kompromis po pitanju temeljnih nauka.

Kao što vojska može pobijediti samo ako je spremna za bitku, tako i apologet mora svakodnevno njegovati svoju vjeru i teološku preciznost. Ovo nije jednokratni zadatak, već cjeloživotni proces koji osigurava da branitelj vjere ostane čvrst i nepokolebljiv u svojoj misiji. Bitke dobivaju samo vojske koje su spremne za borbu. Ista je situacija s kršćanskom apologetikom. Svaki ambiciozni kršćanski apologet trebao bi njegovati svoj duhovni život i teologiju svakodnevno kroz cijeli život.

Praktična priprema

Nasumičan i nestrukturiran pristup bilo kojem pothvatu može u početku pokazati napredak, ali neizbježno vodi ka kaosu i neučinkovitosti. Kao što kuća građena bez jasnog plana postaje kaotičan mozaik, tako i duhovni ili teološki život bez smjera ostaje površan i neodrživ. Može izgledati prostrano i razvijeno izvana, ali bez čvrstog temelja ostaje prazno i ranjivo na slom pod pritiskom. Kako bi se to izbjeglo, nužno je usvojiti strukturiran i discipliniran pristup. Važno je ono što daje orijentaciju našemu umu i srcu.

Dobro organiziran plan za duhovnu pobožnost i proučavanje Biblije od ključne je važnosti. Nije presudno koji se točno plan odabere; bitno je dosljedno ga se pridržavati. Dostupni su različiti programi čitanja koji pomažu osobama da sustavno prolaze kroz Bibliju u prihvatljivim segmentima, a kvalitetni duhovni vodiči mogu dodatno pružiti strukturu. Ako netko osjeća poziv na apologetiku, postojanje čvrstog plana nije opcionalno. Njegova učinkovitost ovisi o dugoročnom predanom prakticiranju, sve dok ne postane neizostavan dio svakodnevice.

Osim strukturiranog čitanja, izlaganje kvalitetnim egzegetskim djelima, audio predavanjima i teološkim raspravama može značajno obogatiti razumijevanje. S vremenom i posvećenošću, Božja riječ otvara se na nove i dublje načine, donoseći svježe uvide čak i u poznate odlomke. Ipak, važno je razumjeti da duhovne istine nisu uvijek dostupne onima koji ih promatraju isključivo intelektualno, jer zahtijevaju dublju, duhovno usmjerenu perspektivu.

Sustavna teologija pruža čvrst okvir za dublje shvaćanje. Praćenje znanstvenih rasprava putem teoloških časopisa i pouzdanih internetskih izvora osigurava da osoba ostane informirana i spremna suočiti se s izazovnim pitanjima. Mnogi od tih resursa dostupni su besplatno, čineći teološko proučavanje pristupačnim svima koji su predani duhovnom rastu. Kontinuiranim učenjem i produbljivanjem razumijevanja ne samo da se jača osobna vjera, već se i stječe sposobnost da se ona jasno i uvjerljivo izrazi i obrani.

Mentalna priprema

Kršćanska apologetika u svojoj je srži borba ideja, gdje se pogrešne filozofije osporavaju, a ispravan sustav vjerovanja brani. Budući da je ljudski um središte ideja, apologetika zahtijeva intelektualnu angažiranost. Međutim, nisu svi ljudi u potpunosti svjesni moći vlastitog uma niti ga koriste na konstruktivan način. Pad čovjeka doveo je do iskvarenosti ljudskog uma, otežavajući nepreporođenoj osobi sposobnost zdravog razmišljanja. Čak ni oni koji su duhovno obnovljeni ne postižu odmah savršeno razumijevanje. Svaka generacija donosi brojne pojedince koji razvijaju argumente, ideologije i sustave osmišljene da zavedu, manipuliraju ili zbune druge. Za vjernika koji traži istinu, svaki dan donosi nove izazove u području mentalne i ideološke borbe.

Jedan od problema s ovom (mentalnom) borbom jest to što je ona nevidljiva i neopipljiva, zbog čega je mnogi shvaćaju olako. Što ne može se vidjeti očima često nas vara da mislimo da ne postoji ili da ne može izvršiti bitan utjecaj. Oni koji se nalaze na obrambenoj strani, često kao žrtve, podcjenjuju njezinu ozbiljnost, dok čak i kršćani koji su aktivni u borbi ne prepoznaju uvijek njezinu važnost. Budući da su nevidljive sile tame lako zanemarive, ideje koje stoje iza devijantnih pokreta često se ignoriraju ili umanjuju. No, Sveto pismo dosljedno naglašava ključnu ulogu uma u duhovnom životu i duhovnoj borbi, ističući potrebu za njegovim čuvanjem i jačanjem.

U Mudrim izrekama 4:23 vjernici su pozvani da marljivo čuvaju svoje srce jer iz njega izvire život. U svijetu gdje je tjelesno zdravlje veliki prioritet, mnogi ulažu u fitness i dobrobit jer su posljedice lošeg zdravlja vidljive i neposredne. Mentalno propadanje, međutim, često je suptilno i podcijenjeno. Budući da njegov učinak nije uvijek očit, ljudi zanemaruju važnost zaštite i razvoja svoga uma. Zato Sveto pismo snažno naglašava mentalnu budnost.

Učestalost kojom Biblija spominje um i srodne pojmove dodatno potvrđuje njegov značaj. Izrazi “um” i “umovi” pojavljuju se najmanje 111 puta, “misao” i “misli” 139 puta, “misliti” i “misli” 82 puta, dok se “srce” i “srca” spominju gotovo 1000 puta. Postoje i mnoge druge reference na kognitivne procese, što otkriva koliko veliku važnost Sveto pismo pridaje umu. S obzirom na to, ključno je prepoznati ulogu uma u duhovnom rastu i obrani, osiguravajući da se njeguje, disciplinira i štiti od obmanjujućih utjecaja.

Priprema da postaneš apologeta

U svijetu prepunom složenosti i obmana, lako je skrenuti s puta istine. Pavao nas podsjeća na važnost čuvanja jednostavne i čiste odanosti Kristu, upozoravajući na lukavstvo kojim neprijatelj nastoji zavarati srca vjernika.

“Ali se bojim, da kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojim, tako i misli vaše da se ne pokvare i odmetnu od iskrene odanosti prema Kristu..”
(2. Korinćanima 11:3)

Ljudski um je ključan u borbi protiv Sotone, što je jasno istaknuto u Svetom pismu.

“Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. (Efežanima 4:17-19).

Pavlove riječi upozoravaju da se ljudski um može lako odvesti na krivi put, baš kao što je zmija prevarila Evu svojom lukavošću. Um se može zamračiti, postati beznadežan, isključen iz života s Bogom zbog neznanja i tvrdoće srca. Ovo se ne odnosi samo na one koji ne vjeruju, već i na one koji su posvećeni vjeri – čak i najmudriji među njima, poput Solomona, mogu pasti u grijeh ako ne paze na svoj um i svoje misli. 

U tom smislu, kršćanski apologet mora biti svjestan da se borba vodi upravo na mentalnoj razini. Ako ne pripremi svoj um i ne usmjeri ga ispravno, izložen je duhovnom neuspjehu i osobnoj propasti. Nema mjesta pretpostavci da je netko imun na sumnje samo zato što je apologet. Kao što liječnici nisu imuni na bolesti već ih sprječavaju pažljivom brigom o svom zdravlju, tako i apologeti moraju neprestano bdjeti nad svojim umom i duhovnim stanjem.

Neophodno je održavati mentalnu oštrinu i duhovnu stabilnost kroz čitanje kvalitetnih apologetskih djela i kroz interakciju s drugim apologetima. Redovito istraživanje metoda koje koristi neprijatelj pomaže u izgradnji obrane protiv napada na vjeru. Sumnja se ne smije smatrati na neki način neprijateljem, već prilikom za dublje razumijevanje i jačanje uvjerenja. Ako duhovni život oslabi, potrebno je brzo poduzeti korake kako bi se vratio na pravi put – kroz čitanje prije svega Biblije, molitvu i društvo drugih vjernika.

Ključ je u kontinuiranom nadzoru nad vlastitim duhovnim stanjem. Svaka slabost treba biti prepoznata i ispravljena na vrijeme. Intenzivne apologetske rasprave ne bi trebale biti vođene u trenucima slabosti, jer tada postoji veća mogućnost duhovne iscrpljenosti i gubitka fokusa. Um treba održavati u zdravlju, baš kao i tijelo, jer je on prvo bojno polje u duhovnom sukobu.

Važnost praktične primjene

Kršćanska apologetika definitivno ima teoretsku stranu, ali teorijske studije postaju korisne i uspješne samo kada se koriste u praksi arena. Praktična priprema kršćanske apologetike podrazumijeva ne samo teorijsko razumijevanje, već i stalno usavršavanje komunikacijskih vještina. Kao što učenje plivanja u učionici ne čini nekoga plivačem, tako ni poznavanje teorijskih aspekata apologetike ne čini nekoga sposobnim apologetom. Ključni alati apologetike su usmena i pisana komunikacija, a njihovo usavršavanje je neophodno. Iako svi govorimo i pišemo, ne činimo to uvijek učinkovito. Mnogi se često nađu u problemima zbog svojih riječi, što naglašava potrebu za stalnim poboljšanjem izražavanja. Apologet treba redovito čitati knjige i članke o komunikaciji, govorništvu i pisanju, a ako nema mogućnosti kupnje, može koristiti besplatne izvore dostupne na internetu.

Ograničavanje komunikacije samo na usmeni oblik nije dugoročno najbolji razvoj, jer pisanje pomaže u preciznijem izražavanju. Često nismo svjesni rupa i nejasnoća u vlastitom govoru dok ne vidimo njegov zapis. Redukcija misli i argumenata na pisani oblik pomaže u analizi sadržaja i stila izlaganja, otkrivanju slabosti i poboljšanju jasnoće izražavanja. Oni koji uspiju objaviti svoje tekstove dodatno unaprjeđuju svoje komunikacijske sposobnosti, jer povratne informacije čitatelja pomažu prepoznati vlastite slabosti i aktualne teme u apologetici. Osim toga, objavljivanje može povećati ugled apologeta i omogućiti mu širu publiku.

Apologet treba biti svjestan društvenih događanja i novih izazova koji se pojavljuju u odnosu na kršćansku vjeru. Novine i časopisi često objavljuju članke koji direktno ili indirektno napadaju kršćanstvo, pa apologet mora biti prvi koji će ih pročitati, analizirati i formulirati odgovore, čak i ako nikada neće biti izravno suočen s tim pitanjima. S obzirom na nemogućnost čitanja svih periodičnih publikacija, korisno je imati mrežu suradnika koji će upozoravati na važne članke. Ideje imaju posljedice, a to je osobito izraženo kod anti-kršćanskih ideja, budući da svijet od pada u Edenu živi u pobuni protiv Boga. Mnogi mladi kršćani čitaju takve sadržaje i počinju sumnjati u svoju vjeru. 

Apologet mora prepoznati te sumnje i potaknuti mlade da postavljaju pitanja, kako bi mogao pružiti jasne i argumentirane odgovore. Mladi su kršćani često više fascinirani destruktivnim knjigama nego onim zdravima. Čak su i mnogi stariji vjernici fascinirani takvim knjigama i ulažu bogatstvo kupujući ih. Nažalost, jednom kad takve knjige uđu u kršćanske domove, mnogi vjernici (uključujući i neke vrlo mlade) su namamljeni čitajući ih i slušajući druge koji tvrde da su to “velike” knjige. Ideje imaju posljedice, a takve ideje mogu dovesti do toga da ljudi završe s različitim razinama sumnje.

Primjer takve situacije je članak koji je tvrdio da je moralnost u Indiji mrtva, temeljen na istraživanju provedenom među čitateljima pornografskog časopisa. Istraživanje je bilo krajnje neznanstveno i pristrano, no unatoč tome postalo je popularno i mnogi su ga prihvatili bez kritičkog promišljanja. Nakon što se pokazalo da su podaci neutemeljeni, bilo je jednostavno suzbiti negativan utjecaj takvog članka. Ovo pokazuje koliko je važno da se apologet temeljito pripremi kako bi mogao prepoznati i pobiti medijske manipulacije koje napadaju kršćansku vjeru.

Osim periodičnih publikacija, knjige također često sadrže napade na kršćanstvo. Neke knjige tvrde da Isus nije umro na križu, već je preživio i preselio se u Indiju, dok druge potpuno negiraju Njegovu povijesnu egzistenciju. Takvi sadržaji lako fasciniraju mlade i neodlučne vjernike, a apologet mora biti spreman pružiti odgovore i zaštititi ih od zabluda. Redovito praćenje recenzija i sažetaka knjiga pomaže identificirati potencijalno problematične naslove. 

Internet nudi mnoge besplatne izvore, a apologet može koristiti recenzije i analize kako bi izbjegao čitanje svih knjiga u cijelosti, osim ako je to nužno. Nakon što uoči knjige, članke koje mogu stvoriti ozbiljan problem za svoju potencijalnu publiku, trebao bi tražiti sve što može i otkriti zabludu koju ta knjiga, članak iznosi. Ako osjeća da treba znati knjigu iz prve ruke, trebao bi je što prije kritički i analitički pročitati.

Na internetu postoje brojne apologetske i polemičke stranice s tisućama stranica materijala koji su besplatno dostupni. Apologet bi trebao redovito posjećivati takve izvore kako bi proširio svoje razumijevanje i produbio znanje. Iako nije moguće pročitati sve, već i samo upoznavanje s naslovima i sažecima može biti korisno. Veće apologetske stranice često nude analitičke članke o aktualnim temama prije nego što se pojave u tiskanom mediju, što omogućava apologetu da ostane korak ispred.

Mnogi apologetski resursi nude email biltene bogate informacijama i analizama, što je koristan način za ostajanje u toku s novim apologetskim izazovima. Pretplata na nekoliko kvalitetnih biltena može uštedjeti mnogo vremena i truda u pretraživanju informacija. Neki bilteni imaju trajnu vrijednost, pa ih se isplati arhivirati za buduću upotrebu.

Forumi za diskusiju su još jedan vrijedan resurs na internetu. U njima se mogu pratiti aktualne rasprave, postavljati pitanja i učiti od drugih. Međutim, treba biti oprezan pri sudjelovanju, jer u nemoderiranim forumima rasprave često prelaze u vrijeđanja i osobne napade. Stoga je preporučljivo koristiti ih primarno za učenje, a aktivno sudjelovati samo na umjerenim forumima.

Stalna priprema treba biti cjeloživotna strast apologeta. Potrebno je neprestano brusiti svoje vještine i znanje kako bi bio spreman odgovoriti na izazove koji dolaze, jer nepripremljenost može dovesti do neuspjeha u obrani vjere. Zadovoljavajući odgovor može se dati samo ako kršćanski apologeta razumije prirodu napada u određenom članku, razgovoru i razmišlja o odgovoru unaprijed.

Profesionalna priprema

U prošlosti su ljudi mogli naučiti gotovo bilo koje zanimanje ili obrt bez formalnog obrazovanja, no danas je zbog ekspanzije svakog područja nužno stručno školovanje kako bi se postigla stručnost. Iako se neka tradicionalna umijeća još uvijek prenose kroz naukovanje, to ograničava mogućnosti napredovanja. Primjerice, u Indiji postoje tradicionalni medicinski sustavi, no bez formalne edukacije. Praktičari nisu u stanju tumačiti suvremene dijagnostičke testove poput analiza krvi i urina ili medicinskih snimki. Zbog toga su njihova znanja ograničena, a praksa može biti rizična za pacijente. Ista analogija vrijedi i za kršćansku apologetiku, bez sustavne obuke, apologeti neće moći prepoznati i pravodobno analizirati izazove koje im postavljaju protivnici vjere.

Protivnici kršćanske vjere posljednjih stoljeća sve više razvijaju metode napada, oslanjajući se na istraživanja u društvenim znanostima. Primjerice, u dvadesetom stoljeću razvijene su sofisticirane tehnike propagande i manipulacije umom, koje su u drugoj polovici stoljeća postale moćno oružje protiv kršćanstva. Budući da su ti napadi sve složeniji, apologeti se mogu učinkovito suprotstaviti samo uz formalno obrazovanje. Iako je biblijska apologetika prisutna tisućama godina, tek je u posljednjoj četvrtini dvadesetog stoljeća postala akademski strukturirana disciplina. Zbog ograničene ponude programa, zainteresirani apologeti moraju pažljivo istražiti mogućnosti obrazovanja kako bi pronašli odgovarajući program.

Trenutno postoje tri glavna načina za formalno školovanje u apologetici: uvodni tečajevi na daljinu, kratkotrajni programi u učionici te sveobuhvatni akademski studiji. Poželjno je proći sve tri razine, i to tim redoslijedom. Internet pretraga može pomoći u pronalasku uvodnih tečajeva apologetike i kreacionizma, a čak i tečajevi biblijske arheologije mogu biti korisni. Najbolji pristup je odabrati formalne tečajeve s mentorima, jer samostalno učenje nikada ne pruža jednaku razinu razumijevanja kao vođeni studij. Također je korisno upisati više različitih tečajeva, čak i ako se neka gradiva ponavljaju, jer apologetika zahtijeva temeljito i kontinuirano učenje.

Osim toga, važno je sudjelovati na konferencijama, seminarima i kratkotrajnim tečajevima iz apologetike i kreacionizma. Ovi oblici edukacije nadopunjuju znanja stečena putem dopisnih tečajeva te omogućuju dublje razumijevanje. Ovo je i faza u kojoj treba posegnuti za ozbiljnijim knjigama i člancima o ovim temama, pri čemu nije neophodno odmah shvatiti sve koncepte—dublje razumijevanje dolazi s vremenom i daljnjim proučavanjem.

Kao sljedeći korak, preporučuje se upisivanje određenog školovanja koje naglašava apologetiku ili nudi specijalizirane studije u ovom području. Ako nije moguće sudjelovati u rezidencijalnim programima, postoji mogućnost upisa studija na daljinu. Poželjno je težiti prema magistarskoj razini studija s naglaskom na kršćansku apologetiku. Sveobuhvatni studiji iz apologetike još uvijek nisu široko dostupni, no postoji nekoliko škola koje nude takve programe, uključujući i opcije na daljinu. Redovita pretraga obrazovnih mogućnosti može pomoći u pronalasku prikladnog programa koji najbolje odgovara potrebama budućeg apologeta.

Sažetak: Kršćanski život je borba, a još više za kršćanskog apologeta. Da bi se vodila dobra borba, potrebno je mnogo pripreme. Budući apologet prije svega mora biti nanovo rođeni kršćanin, vođen Duhom Svetim i gladan Božje riječi. Treba hraniti svoj duh čitajući Božju riječ i kroz zajedništvo s tijelom Kristovim. Njegov um mora biti spreman suočiti se s već dobro pripremljenim umovima protivnika, što zahtijeva ogromnu količinu proučavanja, vježbanja i organizaciju misli. 

Da bi učinkovito komunicirao, mora izoštriti svoje usmene i pismene vještine, a dodatno ih može usavršiti kroz formalno obrazovanje u apologetici.

Ako nekoga Duh Sveti vodi prema apologetici, trebao bi početi odmah razvijati navike i veze potrebne za uspjeh. Niste započeli sami i ne možete završiti sami.