Kršćanski život i rast

Približno vrijeme čitanja: 6 minU mnogim suvremenim crkvama postala je uobičajena praksa završavati bogoslužje tzv. „pozivom na obraćenje“. Vjernike i posjetitelje tada se potiče da podignu ruku, ponove kratku molitvu i zatim im se kaže da su donijeli odluku za Krista. Nakon toga često dobiju Bibliju ili knjižicu, nekoliko riječi ohrabrenja i pošalje ih se kući s uvjerenjem da je sve riješeno i da su postali kršćani.
Međutim, moramo se iskreno zapitati: je li to uistinu biblijski način na koji su Isus i apostoli pozivali ljude da Ga slijede? Ili smo, želeći olakšati ljudima donošenje odluke, nesvjesno razvodnili evanđelje i ponudili tek polovicu poruke?…

Približno vrijeme čitanja: 3 minBraćo i sestre, ako se nakratko zaustavimo i razmislimo – pjevanje u crkvi doista je čudesan fenomen. Ljudi različitih dobi, pozadina i jezika, okupljeni na jednom mjestu, podižu svoje glasove u pjesmi Bogu kojega ne vidimo. Pjevamo Isusu Kristu – Raspetome i Uskrslome – o ljubavi koju imamo prema Njemu, o nadi koju očekujemo u vječnosti. Za mnoge izvana to izgleda čudno, ali za nas je to izraz vjere…

Približno vrijeme čitanja: 5 minIsus odgovori: “Zaista vam kažem, nema takvoga tko se radi mene i radi Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja, a da uz progonstvo neće već u ovome svijetu dobiti natrag stostruko: kuće, braću, sestre, majku, oca, djecu i imanja, a u budućemu svijetu i vječni život. Marko 10:29-30 Prava vjera nikada nije statična ni pasivna. Ona traži kretanje – često u suprotnom smjeru od onoga kamo ide svijet. U susretu s bogatim mladićem (Marko 10:17–22), Isus pokazuje da biti njegov učenik znači nešto ostaviti, nešto žrtvovati. Mladić je imao sve – osim spremnosti da se odrekne onoga što mu je srce najviše voljelo.
Isus zatim poučava učenike o jednoj dubokoj istini: žrtva nije gubitak ako se čini radi Krista i Evanđelja. Ono čega se odričemo danas, ako je dano iz ljubavi prema Bogu, donosi plodove koje ni ne možemo izmjeriti. „Ostaviti“ ne znači uvijek fizički otići, nego ponekad emocionalno ili duhovno nadići – staviti Krista na prvo mjesto, iznad svega ostalog, uključujući ono što nam je prirodno dragocjeno…

Približno vrijeme čitanja: 3 minVjera u Krista donosi spasenje i vječni život (Ivan 3:16; Ivan 5:24; Rimljanima 5:1).
Ljubav prema Kristu je plod vjere, ali nije automatska ni zajamčena kod svih vjernika.
Isus je rekao: „Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvat ćete“ (Ivan 14:15) – dakle, ljubav se izražava poslušnošću, a ne samo riječima.
Vjernici mogu vjerovati u Krista, a da ga u određenom trenutku ne ljube – zbog grijeha, hladnoće, neposlušnosti ili duhovne nezrelosti.

Približno vrijeme čitanja: 10 minGodine 1906. na seoskoj izložbi u Engleskoj održano je natjecanje u kojem su posjetitelji trebali pogoditi težinu jednog vola. Više od 800 ljudi, različite dobi, obrazovanja i zanimanja, dalo je svoje procjene. Kada je znanstvenik Francis Galton analizirao njihove podatke, otkrio je da je prosjek njihovih procjena bio zapanjujuće točan – samo 0,5 kg od stvarne težine vola. Vidimo da mnoštvo ljudi – iako pojedinačno nesavršeno – može doći do vrlo točnih i mudrih kolektivnih zaključaka.
Ali je li to uvijek tako? Može li se na skupinu uvijek osloniti?…

Približno vrijeme čitanja: 12 minOproštenje – tj. ljubav, strpljivost, dobrota, krotkost, uzdržljivost, mudrost – temeljni je koncept duboko ukorijenjen u Bibliji, koji nudi put do duhovne obnove, mentalnog mira i emocionalnog iscjeljenja. Biblija pruža dubok uvid u prirodu oproštenja, naglašavajući njegovu važnost u našem odnosu s Bogom i jedni s drugima. Istražimo što Biblija kaže o oprostu, prednostima oprosta i posljedicama skrivanja neoprosta.
Oprost je jedna od najdubljih i najizazovnijih zapovijedi koju Biblija postavlja pred vjernika. On nije tek emocionalna reakcija ili moralna dužnost, nego temeljni izraz ljubavi, poslušnosti i duhovnog sazrijevanja. Ali oprost pokreće i teško pitanje: treba li zaboraviti? Ili je biblijski ispravno reći: „Opraštam ti, ali učim lekciju“?…

Približno vrijeme čitanja: 6 minU svakodnevnom govoru riječ ponos nosi različita značenja. Nekima je to sinonim za oholost i duhovnu sljepoću, drugima znak samopoštovanja i unutarnje snage. No, kako kršćanin treba gledati na ponos? Možemo li govoriti o „zdravom ponosu“, a da ne upadnemo u zamku svjetovne psihologije ili duhovne samozavaravajuće oholosti?…

Približno vrijeme čitanja: 4 minZona komfora je onaj prostor u kojem se osjećamo sigurno, poznato, predvidivo. To nije nužno loše mjesto – često je to rezultat našeg truda, znanja, iskustva. Ali problem nastaje kad u toj zoni počnemo graditi svoj šator i odbijamo dalje ići, iako nas Bog zove naprijed…

Približno vrijeme čitanja: 5 minOvaj članak naglašava važnost kršćanskog zajedništva u međusobnom ohrabrivanju, rastu u vjeri i svakodnevnom življenju Božje ljubavi.
“I razmislimo kako možemo jedni druge poticati na ljubav i dobra djela, ne odričući se zajedničkih susreta, kao što neki imaju običaj činiti, nego hrabreći jedni druge – i to tim više što vidite da se približava Dan.”…

Približno vrijeme čitanja: 3 minI. Problem koji frustrira mnoge vođe. Vođa će reći… „Imamo prave ljude. Imamo sjajnu strategiju. Ali stvari se ne kreću dovoljno brzo.“ „Šaljem e-mailove, držim sastanke, iznosim viziju… – ali moj tim stalno traži dodatna pojašnjenja ili zaboravlja važne stvari.“…