Približno vrijeme čitanja: 6 minIskreno – iscrpljen si…
Budiš se umoran. Guraš kroz dan na kavama, volji i zadnjim živcima. Možda posežeš za alkoholom, pretjeranom hranom i drugim stvarima…Možda bježiš u žaljenje, distrakcije, izlike – ili čak u planiranje stalnih putovanja, vikend-bijegova, aktivnosti – sve samo da ne zastaneš i pogledaš istinu u oči.
Možda pokušavaš upravljati drugima – jer kad sve u tebi puca, poželiš barem nešto držati pod kontrolom, ali kontrola nad drugima nikada ne liječi kaos u tebi. Samo ga produbljuje. Unutarnji nemir često stvara želju za vanjskom kontrolom i osoba koja „izgara“ pokušava nasilno uređivati okolinu, jer ne može urediti sebe.
Govoriš sebi: „Još samo ovaj tjedan. Još samo ovaj projekt. Još samo jedno odricanje. Još samo jedna zarada, još samo jedna potvrda, još samo…“
Ali dopusti mi da te nešto pitam:
Kada si se zadnji put probudio snažan, pun energije?
Kada si zadnji put radio bez osjećaja da samoga sebe vučeš kroz dan?
Kada si zadnji put dao svome tijelu ono što mu stvarno treba – umjesto da ga koristiš kao potrošni alat?Kada si zadnji put ujutro osjetio snagu, a ne težinu?
Kada si zadnji put sjeo u tišini – bez osjećaja krivnje?
Kada si zadnji put živio, a ne samo preživljavao?
Možeš li se sjetiti?…