Jesi li zaglavio/la u krugu opravdanja?
Jesi li se ikada uhvatio/la kako daješ razloge zašto nisi postigao/la svoje ciljeve? Nisi sam/a. Međutim, bez obzira na to koliko su tvoji razlozi dobri ili valjani, oni nisu isto što i “rezultati.”
Pročitaj to ponovno za dramatičan učinak na tebe!
Često puta umjesto da se prebaci fokus na rješenja, troši se energija na stvaranje priča o tome zašto se ne uspjeva.
Prihvaćanje odgovornosti znači izlazak iz kruga opravdanja i krivnje.
U Bibliji vidimo brojne primjere ljudi koji su imali razloge za opravdanje neuspjeha, ali su umjesto toga odlučili vjerovati Bogu i poduzeti akciju. Jedan moćan primjer nalazi se u Izlasku 4:10-12, gdje se Mojsije ustručavao prihvatiti Božji poziv, govoreći:
“Oprosti, Gospodine, ali ja nisam rječit, ni prije ni otkako si počeo govoriti svojem sluzi. Sporo govorim i zaplićem jezikom.”
Ali Bog mu je odgovorio:
“Tko je dao čovjeku usta? Tko ga čini nijemim ili gluhim, tko mu daje vid ili ga čini slijepim? Nisam li to ja, Gospodin? Sada idi; ja ću ti pomoći govoriti i naučit ću te što da kažeš.”
Mojsije je imao svoje razloge, ali Bog ga je pozvao na poslušnost i povjerenje umjesto opravdanja. Isto vrijedi i za nas – moramo prestati gledati na ono što nam nedostaje i fokusirati se na ono što možemo učiniti uz Božju pomoć.
Bez obzira na to koliko su tvoji razlozi valjani, oni nisu isto što i rezultati. Prihvaćanje odgovornosti znači izlazak iz kruga opravdanja i poduzimanje akcije – uz vjeru, fokus i odlučnost možeš krenuti naprijed. Izbor je uvijek tvoj.
Što ako se fokusiraš na ono što dolazi?
Apostol Pavao nam daje jasnu smjernicu u Filipljanima 3:13-14:
“Ali jedno činim: zaboravljam što je iza mene i trudim se dosegnuti ono što je ispred mene. Trčim prema cilju, k nagradi nebeskog poziva Božjeg u Kristu Isusu.”
Umjesto da se bavimo prošlim neuspjesima ili opravdanjima, Pavao je odlučio ići naprijed. Moramo učiniti isto.
Ako samo zastaneš i razmisliš, primijetit ćeš da se većina našeg fokusa nalazi na onome što ne želimo, a ne na onome što zaista želimo. Promijeni to.
Jakovljeva 2:17 nas podsjeća:
“Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je u sebi.”
Pouzdanje u Boga znači poduzimanje koraka u vjeri. Ne čekamo da se osjećamo spremnima – krećemo naprijed znajući da je On s nama. Jošua 1:9 nas hrabri:
“Nisam li ti zapovjedio? Budi jak i hrabar. Ne boj se i ne plaši se, jer Gospodin, Bog tvoj, bit će s tobom kamo god pođeš.”
Što sada učiniti?
Imaš dva izbora:
Ako se osjećaš izazvanim ili zbunjenim, podijeli svoje misli s nekim tko ti može pomoći. Napravi nešto vrijedno – za sebe.
Kao i uvijek, IZBOR je tvoj, a ako ne doneseš nikakav izbor, i dalje donosiš IZBOR. Uvijek donosiš.
Nastavi birati Božje vodstvo i vjeru!
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
