Izvan sigurnog – zašto moraš napustiti zonu komfora

1. Što je zapravo „zona komfora“?

Zona komfora je onaj prostor u kojem se osjećamo sigurno, poznato, predvidivo. To nije nužno loše mjesto – često je to rezultat našeg truda, znanja, iskustva. Ali problem nastaje kad u toj zoni počnemo graditi svoj šator i odbijamo dalje ići, iako nas Bog zove naprijed.

Zona komfora nije uvijek vidljiva. Ponekad je to:

• • navika da se oslanjamo samo na sebe

• • uvjerenje da smo „dovoljno dobri“

• • izbjegavanje rizika „da nešto ne pođe po zlu“

• • umor od stalnog izazivanja samog sebe

• • glas koji govori: „Nemoj se isticati – bolje je ne pokušati nego pogriješiti.“
  • Pitanje: Jesam li možda previše zadovoljan onime što sam već postigao – i time zatvorio vrata onome što Bog još želi učiniti u mojem životu?

2. Zašto nam je tako teško izaći iz zone komfora?

Zato što je nepoznato zastrašujuće. Zato što smo ranjivi kad više ne upravljamo svime. I zato što komforna zona ne traži vjeru – traži samo ponavljanje. Ali vjera ne raste u ponavljanju, nego u iskoraku. 

„Po vjeri Abraham posluša kada bi pozvan da pođe u mjesto koje je imao primiti u baštinu, i pođe ne znajući kamo ide.“ (Hebrejima 11:8) Abraham je ostavio sigurnost doma, kulture, jezika, nasljedstva. Zašto? Jer je vjerovao Bogu više nego sebi.

Mi, moderni ljudi, volimo kontrolu. Zona komfora nam ju daje – ili nam se barem tako čini. No u Božjoj ekonomiji, kontrola je iluzija. Vjera počinje kad priznamo: „Ja više ne upravljam – Bože, Tvoja volja neka bude.“

Pitanje: Bježim li od nepoznatog jer ne vjerujem da je Bog sa mnom?

3. Što znači učiniti „nešto veliko“ – iz Božje perspektive?

U Božjem kraljevstvu “veliko” se ne mjeri brojem sljedbenika, utjecajem na društvenim mrežama ili poslovnim postignućima. “Veliko” se prije svega mjeri poslušnošću, vjerom i spremnošću da budeš oblikovan – makar privremeno to nitko ne vidi.

Isus je rekao: „Tko hoće među vama biti najveći, neka vam bude poslužitelj.“ (Matej 20:26)

To mijenja sve: ne moraš čekati da “učiniš nešto veliko” – možeš to početi biti već sada, tamo gdje jesi, ako se predaš Bogu u poslušnosti.

4. Biblijski primjeri ljudi koji su izašli iz komforne zone

Mojsije – 40 godina pastir, miran život u pustinji. I onda gorući grm. Poziv. Strah. „Tko sam ja da idem?“ pitao je. A Bog mu odgovara: „Ja ću biti s tobom.“ (Izlazak 3)

Petar – usred oluje, vidi Isusa kako hoda po vodi. I kad Isus kaže: „Dođi“, Petar izlazi iz čamca. Jedini učenik koji je ikada hodao po vodi bio je onaj koji je napustio sigurnost dasaka pod nogama.

Marija – djevojka iz Nazareta, najava anđela da će roditi Spasitelja. Sve u njenom svijetu se okrenulo naopako. Ali njena reakcija? „Neka mi bude po tvojoj riječi.“ (Luka 1:38)

Isus – sam Spasitelj nije odmah činio čuda. Prvih 30 godina svog života proveo je u Nazaretu – bez javne službe, bez učenika, bez pompe. No u tom “skrivenom razdoblju” oblikovala se savršena poslušnost Ocu.

Pitanje: Gledam li na strah kao na neprijatelja – ili kao poziv na vjeru?