Svaka lokalna crkva je neovisna.
Sveto pismo je jedini autoritet.
Sastanci među crkvama služe samo za zajedništvo i izgradnju.
Odbacuju opravdanje samo vjerom u Krista.
Vjera nije dovoljna za spasenje – grijesi nisu oprošteni dok se osoba ne krsti.
Evanđelje uključuje pet uvjeta za spasenje:
Glavna razlika između biblijskog evanđelja i učenja crkava Kristovih:
Vjera je nužna i dovoljna za spasenje.
Što je nužno za spasenje?
“Bez ________ osoba ne može biti spašena.”
Što je dovoljno za spasenje?
“Ako osoba ima ________, ima vječni život.”
Vjera je nužna, ali nije dovoljna – krštenje je uvjet za spasenje.
Krštenje je važna zapovijed Kristova, ali prema Bibliji, spasenje dolazi isključivo po milosti, kroz vjeru, a ne djelima (Efežanima 2:8-9). Crkve Kristove dodaju krštenje kao uvjet za spasenje, što predstavlja odstupanje od biblijskog evanđelja.
Kristove crkve: “Vjera + krštenje = spasenje.”
Biblijski odgovor:
Za ovaj odlomak postoje sumnje da nije u najstarijim rukopisima Novog zavjeta.
Ako se prihvati, struktura stiha ne kaže da je krštenje apsolutni uvjet za spasenje.
Naglasak je na vjeri, a ne na krštenju. Krštenje nije uvjet za spasenje. Prema Bibliji, u trenutku kada osoba prihvati Isusa Krista vjerom, ona dobiva Duha Svetoga i time biva krštena Duhom Svetim. Ovo nije kasniji ili zaseban događaj, već se događa istovremeno sa spasenjem.
1. Korinćanima 12:13
“Ta svi smo mi u jednom Duhu kršteni u jedno tijelo, bili Židovi ili Grci, robovi ili slobodni, i svi smo jednim Duhom napojeni.”
Efežanima 1:13-14
“U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine – evanđelje svoga spasenja – u njemu ste, vjerujući, zapečaćeni Duhom Svetim, koji je obećan, koji je zalog naše baštine za otkupljenje.”
Rimljanima 8:9
“Ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov.”
Dakle, svaka osoba koja povjeruje u Isusa Krista odmah je krštena Duhom Svetim.
Kristove crkve: “Rođen iz vode” znači krštenje.
Biblijski odgovor:
Izraz “rođen iz vode” može značiti više stvari, uključujući fizičko rođenje, a ne krštenje.
Kontekst ukazuje na duhovno rođenje kroz vjeru (Ivan 3:6).
Kristove crkve: “Pokajte se i krstite se … za oproštenje grijeha.”
Biblijski odgovor:
Gramatički, oproštenje grijeha je povezano s pokajanjem (promjenom mišljenja), a ne s krštenjem.
U drugim odlomcima u Djelima (npr. Djela 3:19), oproštenje je rezultat pokajanja, ne krštenja.
Kristove crkve: “Krsti se i operi grijehe svoje.”
Biblijski odgovor:
Gramatika sugerira da se grijesi opraštaju prizivanjem Božjeg imena – vjerom u Isusa Krista, a ne samim činom krštenja.
Kristove crkve: “Krštenje sada spašava.”
Biblijski odgovor:
Kontekst pokazuje da krštenje simbolizira dobru savjest pred Bogom.
Spasenje dolazi po vjeri, a ne kroz fizički čin krštenja.
Nijedan od ovih tekstova ne dokazuje da je krštenje nužno za spasenje.
Krštenje je zapovijed Kristova (Matej 28:19) i zanemarivanje te zapovijedi je grijeh.
No, Sveto pismo ne uči da je krštenje uvjet za spasenje.
Spasenje dolazi po milosti, kroz vjeru, ne kroz djela (Efežanima 2:8-9).
Oni koji su prvotno vjerovali u spasenje po milosti, ali su kasnije prihvatili ovaj nauk, ostaju spašeni, ali su u zabludi.
Oni koji su od početka vjerovali da se moraju spasiti vlastitim djelima, promašili su evanđelje i oslanjaju se na vlastitu pravednost.
“Ali ako vam tko navješćuje drugo evanđelje različito od onoga koje smo vam propovijedali, neka bude proklet!” (Galaćanima 1:8-9).
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
