Uvod:
Živimo u vremenu u kojem nas strah od odbijanja može paralizirati. U svijetu u kojem se uspjeh mjeri brojem prihvaćanja, lajkova i potvrda, Isus nas poziva na put koji izgleda suprotno – put križa, put i odbacivanja, ali i konačne pobjede. Želim nas potaknuti da počnemo gledati na odbijanje – ne kao na kraj, nego kao na Božji alat za oblikovanje vjere.
1. Odbijanje nije kraj – ono je prilika za vjeru
Isus Krist, naš Spasitelj, bio je „Prezren i odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnji“ (Izaija 53:3). Nije li zanimljivo da je On, koji je savršeno poslušao Oca, doživio najviše odbacivanja? Ipak, upravo je kroz to odbacivanje Bog ostvario najveću pobjedu – naše spasenje.
Kao vjernici, pozvani smo slijediti Kristov primjer. Kada nas netko odbije, kada ne uspijemo, kada zatvore vrata – to ne znači da Bog nije prisutan. Naprotiv, to može biti znak da nas vodi dublje – da nas uči pouzdanju, strpljenju i poniznosti.
2. Vjera nije potraga za sigurnošću, nego za poslušnošću
Apostol Pavao je tri puta molio Gospodina da ga oslobodi “trna u tijelu”, ali je dobio odgovor: „Dosta ti je moja milost“ (2. Korinćanima 12:9). I nije odustao. Nastavio je služiti, naviještati, voljeti i pokretati crkve – ne zbog ljudskog priznanja, nego zbog poslušnosti Božjem pozivu.
Možda i ti imaš san, projekt, osobu koju želiš dosegnuti – ali strah od odbijanja te drži. No Biblija nas ne poziva da „uspijemo“, nego da budemo vjerni. Neuspjeh u očima svijeta može biti uspjeh u Božjim očima.
3. Odbijanja oblikuju karakter – pripremaju te za Božje „da“
„Znamo pak da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu“ (Rimljanima 8:28).
Odbijanje te uči poniznosti. Lomi oholost. Oslobađa te od potrebe za kontrolom. I možda najvažnije – uči te razlikovati Božju volju od vlastitih ambicija.
Sjećate se Mojsija? Prvo je odbijen od vlastitog naroda. Kasnije od faraona. No Bog je kroz to oblikovao vođu koji će izvesti narod iz ropstva.
4. Ne boj se „ne“
Možda tvoj cilj ne treba biti da dobiješ “da”, nego da budeš spreman na “ne” – zbog Krista. Isus je rekao: „Blago vama kad vas pogrde i prognaju i lažno optuže poradi mene… jer velika je vaša nagrada na nebesima“ (Matej 5:11-12).
To znači da odbijanje zbog poslušnosti Bogu nije promašaj – to je znak da hodaš ispravnim putem.
Odbijanje nije kraj, nego Božji alat za oblikovanje tvoje vjere i karaktera. Svako „ne“ može biti korak prema Božjem „da“ – ako ostaneš vjeran, poslušan i hrabar.
5. Isus zna tvoju bol – i ne ostavlja te samog
„Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom..“(Hebrejima 4:15)
Kada nas ljudi odbace, možemo zaboraviti da imamo nekoga tko nas u potpunosti razumije. Isus nije samo primjer, nego i suputnik u našim najdubljim razočaranjima. On nije ravnodušan prema tvojoj boli. On ju je i sam proživio.
6. Odbacivanje često prethodi uzdignuću
„Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Ponizite se dakle pod moćnu Božju ruku, da vas uzvisi u svoje vrijeme.“(1. Petrova 5:5b–6)
Odbijanje može biti Božji alat kojim nas priprema za nešto veće. Bog često vodi svoje sluge kroz doline prije nego ih postavi na visine. Tako je bilo s Josipom, Davidom, Danielom, Petrom i Pavlom.
7. Trajno povjerenje mijenja pogled na „ne“
„Uzdaj se u Gospodina svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Na svim putovima svojim njega se sjećaj i on će ispraviti tvoje staze.“ (Izreke 3:5–6)
Ovo nas uči da Božja perspektiva nadilazi naše planove. On vidi širu sliku. Dok mi doživljavamo „ne“ kao zatvorena vrata, Bog ih može koristiti da nas usmjeri prema onome što je bolje, iako možda teže.
8. Put prema Božjem „da“ često vodi kroz više „ne“ – jer Bog u tebi nešto prvo oblikuje
Božji „da“ ne dolazi uvijek brzo. Često Bog dopušta niz „ne“ odgovora kako bi najprije radio u tebi, prije nego što nešto učini kroz tebe. Odbijanje je škola. U toj školi Bog uči naše srce poniznosti, izdržljivosti, mudrosti i ovisnosti o Njemu, umjesto o ljudima ili okolnostima.
Primjer: Josip
Josip je sanjao da će biti uzdignut, ali prije nego što je vidio ispunjenje sna, doživio je:
Ali sve to nije bio Božji zaborav, nego proces priprave. Tek kad je u njemu sazrijela poniznost, oprost i mudrost – došao je Božji „da“: „Ne vi, nego Bog me ovamo poslao“ (Postanak 45:8).
Primjer: David
David je pomazan za kralja (1. Samuelova 16), ali je proveo godine u bijegu, strahu i odbacivanju. Sve dok nije naučio reći: „U Boga se uzdam, ne bojim se: što mi može učiniti čovjek?“ (Psalam 56:12) Tada je došao čas da postane kralj.
Proces između „ne“ i „da“ – kako to izgleda:
Biblijski tekst koji sažima cijeli proces: „Nakon što budete malo vremena trpjeli, Bog svake milosti – koji vas je pozvao u svoju vječnu slavu u Kristu – sam će vas usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi.“(1. Petrova 5:10)
Ovaj stih jasno pokazuje: patnja prethodi učvršćenju. Odbacivanje nije znak Božjeg odsustva, nego Njegovog djelovanja na dubljoj razini.
9. Normalno je da nas „ne“ boli – ali Bog ga koristi kao kompas
Nijedna osoba prirodno ne voli odbijanje. Kada čujemo „ne“, naše srce to često tumači kao:
Ali Biblija nas uči da Božje „ne“ nije odbacivanje osobe, nego često zaštita, usmjerenje ili čak priprema.
Primjer: Pavao u Aziji
Pavao je htio propovijedati u Aziji, ali „Duh Sveti mu ne dopusti“ (Djela apostolska 16:6–7). To je bilo jasno „ne“ – no odmah nakon toga, Bog mu daje viziju Makedonca i otvara vrata za misiju u Europi. Božje „ne“ nije bila kazna, nego usmjerenje prema boljem „da“ – širenje evanđelja!
Božji „ne“ čuva tvoj identitet
Bog ne kaže „ne“ da bi ti oduzeo vrijednost, nego da bi je učvrstio u Njemu. Ako tvoje samopouzdanje ovisi o tome da te svi prihvate, tada još nisi slobodan. Odbijanje te može iscijeliti od potrebe da te ljudi stalno potvrđuju – i pomoći ti da tražiš potvrdu od Boga.
„Jer kad bih još ugađao ljudima, ne bih bio Kristov sluga.“(Galaćanima 1:10)
Božje „ne“ nije hladno odbijanje – to je često nježno upravljanje. Kao što roditelj ne da djetetu nož, iako ga dijete želi, tako i Bog zadržava određene stvari za kasnije – za tvoje dobro.
Praktična primjena:
Što učiniti danas?
Molitva: “Gospodine, ako je ovo ‘ne’, pomozi mi da ga prihvatim s vjerom. Ako je ovo ‘čekaj’, daj mi strpljenje. Ako je ‘da’, daj mi hrabrosti da krenem.”
Zaključak:
Odbijanje nije dokaz tvoje slabosti – ono može biti dokaz tvoje vjernosti.
Nije kraj puta – nego možda Božji način da te vodi boljim putem.
I zapamti: „Onaj tko se boji ljudi, postavlja sebi zamku, a tko se uzda u Gospodina, siguran je“ (Izreke 29:25).
Zato ne bježimo od odbijanja. Zagrlimo ga – s vjerom, hrabrošću i pouzdanjem u Onoga koji nikada ne odbacuje svoje.
Odbijanje od ljudi može biti potvrda da pripadamo Kristu.
Odbacivanje od svijeta često je znak da hodamo putem Kraljevstva.
A ono najvažnije – Bog nikada ne odbacuje one koji mu pripadaju:
„Tko god dođe k meni, neću ga izbaciti van.“ (Ivan 6:37)
Amen!
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
