Kako je suvremeni čovjek zamijenio odgovornost za slobodu?
U posljednjim desetljećima sve više ljudi osjeća da nešto ozbiljno nije u redu. Često se čuju rečenice poput: „Sve ide k vragu“, „Svi su poludjeli“, „Ovo više nije normalno.“ Ove narodne izreke nisu samo izrazi frustracije – one su znak da se u društvu događa duboki lom. Nije riječ samo o promjenama u načinu odijevanja, govoru ili zabavi. Riječ je o potresu u temeljnim vrijednostima koje su nekoć držale obitelj, zajednicu i savjest na okupu.
Moralni kompas više ne pokazuje prema istini, nego prema osobnim dojmovima i željama. Umjesto Božjeg zakona, ljude vodi unutarnji osjećaj, tržište emocija i društvenih trendova. I tako, gotovo neprimjetno, ulazimo u ono što se s pravom može nazvati slomom moralnog kodeksa.
Kroz povijest, moralni kodeks bio je stup stabilnosti društava – od Izraela pod Mojsijevim zakonom do zapadne civilizacije utemeljene na kršćanskoj etici. Čak i poganska carstva poput Rima pokazala su da kad nestane osjećaja časti, istine i odgovornosti, dolazi do dekadencije i propasti. Povijest nas uči da moralna degeneracija uvijek prethodi političkom, ekonomskom i kulturnom kolapsu. U posljednjim desetljećima događa se tiha, ali duboko razorna moralna revolucija. Nije riječ samo o promjeni u načinu govora, odijevanja ili zabave – riječ je o dubokom pomaku u onome što društvo smatra ispravnim i pogrešnim. Moralni kompas više ne pokazuje prema nepromjenjivim istinama, nego prema osobnim dojmovima, željama i impulsima. Umjesto Božje istine, vodi nas tržište ideja i emocija.
Čovjek je stvoren kao moralno biće jer nosi sliku Boga u sebi. Poslušnost, štovanje i zahvalnost nisu sekundarne dužnosti, nego srž ljudske svrhe. Kad se prekine veza s Bogom, moralni sustav se urušava, jer nestaje objektivna osnova za razliku između dobra i zla. Bez Boga, istina postaje stvar osobnog mišljenja, a savjest tiho prestaje govoriti.
Zamislimo kompas bez sjevera – nema više orijentacije, a svaki pravac izgleda jednak. Takvo društvo može djelovati slobodno, ali ide bez cilja, lutajući.
Odgovornost prema sebi
Poštenje, integritet, istinoljubivost – to su vrline i osnova samopoštovanja. Sve više su zamijenjene relativizmom i racionalizacijom. Prevladava stav da je opravdano varati, lagati ili manipulirati ako se time nešto „dobije“. U takvom okruženju, samopoštovanje se urušava, savjest otupi, a duhovni život zakržlja.
Nekada je čovjek malo bolje čuvao svoju riječ kao zlato. Danas se prevara često vidi kao snalažljivost, a istina kao moguća „opcija“.
Odgovornost prema drugima
Odnos prema bližnjemu postaje stvar interesa, a ne ljubavi. U seksualnim odnosima, braku i obitelji, poštovanje i vjernost zamjenjuju se osobnim zadovoljstvom i privremenim užitkom. Ljubav gubi značenje kad se izjednači sa strašću, a bliskost bez odgovornosti vodi emocionalnoj praznini i boli.
Seksualnost izvan braka slična je vatri izvan ognjišta – moćna, ali razorna. Obećava toplinu, a ostavlja pepeo.
3. Četiri glavne pukotine moralnog sloma
Duhovne posljedice moralnog sloma: veće otuđenje od Boga, gubitak osjetljivosti na grijeh (otvrdnuće savjesti), rast duhovne praznine i nemira. Otuđenje od Boga, otvrdnuće savjesti i duhovna praznina postaju uobičajena iskustva. Čovjek gubi ne samo pravac, nego i mogućnost da se vrati.
Grijeh ne ostavlja prazninu samo u društvu – on ostavlja rupu u duši, koju nijedna sloboda ne može ispuniti. Kad čovjek prestane tražiti smisao u Bogu, suočava se s „virtualnim očajem“ – izgubljenošću i besmislom. Materijalni napredak ne nudi odgovore na pitanja postojanja, boli, pravde i smrti. Religijska sigurnost zamijenjena je znanstvenom sumnjom, a duhovno naslijeđe postaje teret.
U svijetu u kojem je poštenje postalo rijetkost, iznenađuje nas kad netko ne vara, i to na vlastitu štetu. U takvoj kulturi, laganje, varanje i seksualna nevjera lako se opravdavaju – ali cijena je gubitak samopoštovanja i unutarnjeg mira.
Seksualnost je izmakla izvan granica koje je Bog postavio. Intimnost je odvojena od ljubavi, obveze i plodnosti. Seksualni odnos bez ljubavi i obveze je poput pjesme bez melodije – zvuči, ali ne dotiče srce. Brak više nije svetinja, nego ugovor koji se može raskinuti kad nestane osjećaja. Djeca postaju kolateralne žrtve raspadnutih odnosa, često bez oba roditelja, odgajana u nesigurnosti i emocionalnom kaosu.
Posljedice su mjerljive: rast razvoda, porast depresije među tinejdžerima, pad nataliteta, rast anksioznosti i ovisnosti. Iza moralne slobode stoje slomljeni brakovi, izgubljena djeca i tjeskobna društva.
Moralni slom nije apstraktan pojam; njegove posljedice su vidljive u svakodnevnom životu, osobito među mladima. U Hrvatskoj, gotovo 12% djece i adolescenata suočava se s mentalnim zdravstvenim problemima, što predstavlja oko 50.000 mladih osoba.
Situacija je posebno alarmantna među srednjoškolcima u Zagrebu, gdje je 2021. godine 29% učenika izjavilo da su se barem jednom samoozljeđivali, što je gotovo dvostruko više u odnosu na 2016. godinu.
U Hrvatskoj, u kojoj se raspada gotovo svaki treći brak, jer se kod nas posljednjih godina u prosjeku bilježi 6000 razvoda godišnje, stopa razvoda na tisuću stanovnika iznosi 1,5. Broj razvoda i dalje predstavlja značajan društveni izazov.
Demografski trendovi također ukazuju na zabrinjavajuće stanje. U 2023. godini rođeno je samo 32.170 djece, što je najniži broj od kada se vodi statistika, uz negativan prirodni prirast od -19.105 osoba.
Raste broj razvoda i samačkih kućanstava, a najviše obitelji čini par s jednim djetetom. Prema podacima Popisa 2021., udio neoženjenih muškaraca odnosno neudanih žena te udio razvedenih veći je u odnosu na te udjele u prethodnim popisima. Tako je udio neoženjenih muškaraca 2021. bio 35,3%, a udio razvedenih 5,8%. Očekivano, s obzirom na to da raste udio neoženjenih, smanjuje se broj onih oženjenih, a njih je 2021. bilo 55,2%. Isti trend zamjećuje se i među ženama, odnosno broj neudanih i razvedenih se povećava, a broj udanih opada.
Na Zapadu prevladava mišljenje kako je visoka stopa razvoda povezana s preranim stupanjem u brak. Vjeruju da su neodgovornost i nepromišljenost razlozi zbog kojih se brojni ljudi (osobito na istoku) vjenčaju tako mladi i na kraju razvode. No, prvih 7 država u kojima ljudi stupaju prvi put u brak kao najstariji u Europi, bilježe ponajviše stope razvoda, značajno više od europskog medijana.
Ovi podaci jasno pokazuju da moralni slom ima konkretne i mjerljive posljedice na društvo, posebno na najranjivije skupine poput djece i mladih.
Uz emocionalne i obiteljske posljedice, suvremena kultura rada i kapitalističkog natjecanja dodatno razara moralni temelj društva. U potrazi za karijerom, statusom i novcem, mnogi su spremni žrtvovati vrijednosti koje bi trebale biti svetinja – obiteljsko vrijeme, iskrenost, odanost i vjernost. Radna etika pretvorila se u kult rada, gdje je osoba vrijedna onoliko koliko proizvodi ili zarađuje.
Vrijeme provedeno s djecom postaje luksuz, brak se tretira kao smetnja ambiciji, a životna svrha svodi se na profesionalna postignuća i potrošnju. Takav način razmišljanja odražava se na sve sfere života – od emocionalne praznine, preko moralne fleksibilnosti, do duhovne suhoće.
Ljudi trče za privremenim uspjehom, a pritom gube trajne vrijednosti. Ekonomija nije samo tržište roba – ona postaje oblik religije kad zauzme mjesto koje pripada Bogu.
Društvo u kojem je zarada važnija od istine, a status važniji od karaktera, ne može ostati moralno stabilno. Kad novac postane bog, tada istina i savjest prestaju biti gospodarima.
Još jedan znak moralnog sloma je gubitak poštovanja prema autoritetima. U prošlim generacijama, roditelji, učitelji, stariji i duhovni vođe imali su prirodnu težinu i vjerodostojnost. Danas se autoritet često doživljava kao prijetnja individualnoj slobodi. Učenici preispituju učitelje, djeca zapovijedaju roditeljima, a duhovne istine zamjenjuju osobni doživljaji.
Kada društvo više ne cijeni starije, zdravu tradiciju, iskustvo i utemeljenu mudrost iz Božje riječi, ono postaje nestrpljivo, razdražljivo i sklono brzopletim zaključcima. Bez poštovanja nema poniznosti, bez poniznosti nema učenja, a bez učenja nema napretka – ni duhovnog ni društvenog.
Kad poštovanje nestane, na njegovo mjesto dolazi cinizam, neposlušnost i buntovnost. A gdje nema autoriteta, vlada kaos.
Posljedice: učitelji odustaju, roditelji gube kontrolu, javne institucije gube povjerenje, a duhovni vođe postaju predmet poruge. Društvo koje ismijava autoritet, a slavi neposluh – postaje tlo bez reda i sigurnosti.
Kad čovjek odbaci Boga kao izvor istine, moralni kompas se gubi, a dobro i zlo postaju stvar osobnog dojma. Slom moralnog kodeksa nastaje kada osjećaji i želje zamijene istinu Božje riječi i odgovornost.
4. Novi moralni standardi: sloboda bez istine
Mladi ljudi sve više odbacuju tradicionalne vrijednosti. Smatraju da seksualna sloboda ne ruši društvo, nego stvara novo, „oslobođeno“. Umjesto pojmova „ispravno“ i „pogrešno“, nude se izrazi poput „autentično“, „iskreno“, „značajno“. No kad se ljubav zamijeni strašću, a odgovornost zamijeni „osjećajem“, ostaju slomljena srca i prazne duše.
„Seks prije braka ne znači propast društva…“ – rečenica koja zvuči slobodno, ali nosi visoku cijenu: emocionalnu nesigurnost, izgubljeni identitet, i moralnu zbunjenost.
5. Promiskuitet kao droga
Seksualna sloboda djeluje poput narkotika – donosi kratkotrajno uzbuđenje, ali i mamurluk tuge i praznine. Oduzima sposobnost za vjernost, uništava stabilnost braka i potiče naviku sebičnosti. Kad se ljubav pretvori u sredstvo za vlastiti užitak, tada se i osoba pretvori u predmet.
Promiskuitet ne oštećuje samo tijelo – on izjeda dušu, razara volju i briše sposobnost za trajnu, zdravu ljubav.
6. Sloboda ili ropstvo?
Sloboda koja odbacuje odgovornost nije sloboda, već novo ropstvo – psihičko, duhovno i moralno. Moralni zakon nije prijetnja, već granica koja čuva dostojanstvo čovjeka. Isusova učenja nisu teret, nego svjetionik koji vodi prema slobodi kroz svetost.
Prava sloboda nije raditi što želim, nego imati snagu činiti što je ispravno.
Zaključak: Povratak Bogu – obnova morala
Moralni slom društva ne počinje zakonima, politikom ili tehnologijom, nego srcem. Kad se čovjek vrati Bogu, obnavlja se moralni red. A kad se obitelj, Crkva i zajednica izgrade na Božjoj istini, tada ponovno raste nada.
Crkva kao svjetionik u moralnoj oluji
U vremenu kada su granice između dobra i zla zamagljene, Crkva ne smije šutjeti. Pozvana je poučavati, opominjati, tješiti i oblikovati savjest Božjim riječima. Kada pastiri utihnu, ovce lutaju. Kad istina postane „govor mržnje“, još je potrebnije govoriti je u ljubavi i hrabrosti.
Crkva ne postoji da bi se prilagodila svijetu, nego da bi ga pozvala na pokajanje.
Crkva ima odgovornost da bude svjetionik istine u vremenu moralnog relativizma – kroz propovijedanje, oblikovanje savjesti, pastoralnu brigu, i hrabro svjedočenje istine čak i kada je to društveno nepopularno.
Crkva nije pozvana da se prilagodi vremenu, nego da bude vjerni glas Božji u vremenu zbunjenosti.
Obnova društva počinje obnovom srca. A svako srce može biti obnovljeno po milosti Isusa Krista.
Vrijeme je da svatko od nas pogleda u vlastito srce. Jesmo li dopustili da svjetlo Božje istine zamijeni tama trenutnog osjećaja? Obnova društva počinje osobnim pokajanjem i povratkom Kristu. Nitko nije predaleko od milosti – ali nitko ne može ostati isti kad dođe do svjetla istine.
„Ako se moj narod, koji se zove mojim imenom, ponizi, moli, traži moje lice i vrati se sa svojih zlih putova – ja ću ih uslišati s neba, oprostiti njihov grijeh i izliječiti njihovu zemlju“ (2. Ljetopisa 7:14).
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
