Jeste li ikada bili sigurni da vas je Bog pozvao – a onda se sve zakompliciralo?
Učinili ste korak vjere, a umjesto potvrde dočekale su vas prepreke, razočaranja i pitanja bez odgovora.
Zašto bi Bog nekoga pozvao na određeni put, a zatim dopustio da taj put postane težak?
Poziva li Bog – a onda se povlači?
Možda ste prihvatili posao koji se pokazao potpuno drugačijim nego što vam je bilo predstavljeno. Možda ste ušli u brak s velikim nadama, a suočili se s dubokim izazovima. Možda ste krenuli u misionarsku ili crkvenu službu, očekujući plodnost i radost, a dočekali su vas umor, sukobi i obeshrabrenje.
U takvim trenucima pitanje je neizbježno:
Jesam li krivo razumio Božji glas – ili je Bog pogriješio?
Slično pitanje morao je postaviti i Abram. U Postanku 12 Bog ga jasno poziva da ode u Kanaan, zemlju obećanja. Abram posluša. Krene. Dođe.
A onda se dogodi nešto neočekivano.
„U to vrijeme nastade teška glad u zemlji.“ (Post 12,10)
Zemlja poziva postaje mjesto gladi. To ne izgleda pravedno. Ne izgleda logično. Ne izgleda kao dobar plan.
No Bog nije bio zatečen glađu. On ju je poznavao unaprijed.
Iskustvo Abrama otkriva važnu istinu:
Božji poziv ne jamči lagan početak.
Bog ponekad dopušta kušnju upravo na početku puta kako bi ispitao ono što je najvažnije – vjernost srca. Ne testira snagu, sposobnosti ili resurse, nego povjerenje.
Ono što je zanimljivo jest što Bogu u tom trenutku nije bilo presudno:
Bogu je bilo važno samo jedno:
Hoće li Abram ostati vjeran?
Ako ste sigurni da vas je Bog pozvao, a put je postao težak – osobito na početku – važno je da ne reagirate impulzivno.
Prvo, vratite se molitvi i još jednom razmotrite poziv. Ako ste sigurni da je bio od Boga, nemojte ga napustiti samo zato što je došla kušnja.
Drugo, zatražite Božju snagu. Bog nikada ne traži da se oslanjamo na sebe. Njegovi testovi uvijek nas vode prema dubljoj ovisnosti o Kristu, a ne prema samodostatnosti.
Treće, ostanite na putu. Ako odustanemo čim postane teško, propuštamo ono što Bog želi oblikovati u nama.
Kušnja nije znak pogrešnog poziva, nego često potvrda pravog.
Bog obećava svoju prisutnost i u neizvjesnosti:
„Ne boj se i ne strahuj, jer s tobom je Gospodin, Bog tvoj, kamo god pođeš.“ (Jošua 1,9)
Abram nije bio savršen. Bio je slab, nesiguran i grešan – baš kao i mi. Ipak, ostao je vjeran. Prošao je test. I Bog je nastavio provoditi svoj plan kroz njega.
Iz tog poziva nastala je velika nacija, točno onako kako je Bog obećao.
Isti Bog djeluje i danas.
On ne napušta svoje pozive i ne odustaje od onih koje je pozvao.
Ako je Abram mogao ostati vjeran usred zbunjenosti, možete i vi i ja. Oslonite se na Boga, ostanite vjerni i dopustite Mu da kroz vaš život učini ono što je naumio još prije početka vremena.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
