Ispitujemo li danas svoja srca, svoja djela? Koliko smo često razmišljali o svojim grijesima protiv Boga? Razlog koji bi nas trebao potaknuti da se kajemo, mijenjamo je taj što znamo tko je Bog i koja je Njegova volja.
Na što Bog poziva svoj narod?
| Žalost po Bogu | Svjetovna žalost | |
|---|---|---|
| Fokus | Usmjeren je prema Bogu (Psalam 51:4) Iako naša grešnost nanosi mnogo boli ljudima oko nas, grijeh je prije svega „vertikalan“ – usmjeren protiv Boga. David piše da je on sam sagriješio protiv Boga. Najviše je uvrijeđen sam Bog. Zato žalimo zbog grijeha jer vrijeđa i obeščašćuje Boga. |
Usmjeren je na svijet ili na sebe |
| Odgovor na sud | Spremnost prihvatiti Božji sud (Psalam 51:4) Žalost po Bogu ispravno prepoznaje grijeh kao grijeh (Psalam 51:3) i priznaje Božji pravedan sud nad njim. Ne pokušava izbjeći presudu i kaznu, već je spremna prihvatiti posljedice neposlušnosti Bogu. |
Odbacivanje ili umanjivanje Božjeg suda Ne želimo prihvatiti ili priznati ozbiljnost svog grijeha. Radije prebacujemo krivnju ili opravdavamo sebe („Nije to tako strašno” / „Svi to rade”). Svjetovna žalost ne želi prihvatiti, želi izbjeći kaznu što je prije moguće. Svjetovna žalost može čak prebacivati krivnju na druge i poricati da smo učinili nešto loše (Postanak 3:12) |
| Ovisnost | Ovisnost o Bogu i Njegovom karakteru (Joel 2:13) Takva tuga potiče nas da se vratimo Bogu, oslanjajući se na Njegovu milost i milosrđe. Shvaćamo da oprost možemo naći samo u Bogu, jer smo sagriješili protiv Njega. Ne možemo se sami spasiti; ponizno se oslanjamo na Božje milosrđe. Potrebna nam je Božja pomoć kako bismo izbjegli ponavljanje grijeha. Žalost po Bogu se oslanja na Božju pomoć (Psalam 51:7-10). |
Oslanjanje na sebe ili na druge Svjetovan tuga ovisi o samopravednosti i moralnoj dobrobiti. Issu govori o samopravednosti u Luki 18: 9-14, gdje čovjek ovisi o vlastitim postupcima i ponašanju kako bi bio ispravan pred Bogom. Ako ste ovo već pokušali znat ćete da to nikad ne djeluje, a rezultira osjećajem krivnje zbog ponovljenog griješenja, za razliku od žalosti po Bogu koja je privremena (2. Korinćanima 7:8). Pokušavamo sami „popraviti” situaciju ili uravnotežiti grijeh dobrim djelima. Očekujemo da će nas drugi podržati ili potvrditi da „nismo tako loši.” Ne okrećemo se Bogu niti priznajemo potrebu za Njegovim oprostom. |
| Ishod / Plod | Rađa pokajanjem koje vodi spasenju (2. Korinćanima 7:10) Žaljenje nije automatski pokajanje, ali žalost po Bogu može dovesti do pokajanja. vidimo da su u 2. Korinćanima 7:7-11 Korinćani donosili polodve dok su žalili u pokajanju za svoje grijehe. Donosi mir i radost u oprostu te obnovljen odnos s Bogom. Rezultat je istinska preobrazba i novi smjer života. U pokajanju i okretanju mijenja se i životan želja i grijeh više nije poželjan. |
Vodi u smrt (2. Korinćanima 7:10) Ostajemo zaglavljeni u krivnji i osudi ili otvrdnemo. Nema stvarne preobrazbe, nego samo površno ili privremeno „rješenje.” Korijen problema ostaje i ne mijenja se istinski. Svjetovna žalost ne rezultira promjenom srca i stoga ne donosi plod. |
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
