Može li bogohulnik ipak biti spašeni i primiti vječni život?
Riječi apostola Pavla
1. Timoteju 1:12–16; “Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu.
Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.”
Djela 26:9–11; “Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.”
Riječi zločinca razapetog na križu
Luka 23:39–43; “Jedan ga je od razapetih zločinaca pogrđivao: Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas! A drugi ovoga prekoravaše: Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini. Onda reče: Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje. A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”
Određene skupine – osobito sotonisti – prakticiraju rituale u kojima svjesno psuju Boga. Neki to čine iz bunta, drugi iz uvjerenja da će time postati „nespasivi“. Rečeno im je da ako pohule na Boga, više nikada ne mogu primiti oprost i tako izbjegnu odgovornost Božjeg suda. Nažalost, ova zabluda se širi i unutar crkvenih krugova – gdje pojedinci žive u strahu da je njihov grijeh, osobito bogohuljenje iz mladenačke gluposti, neoprostiv.
No, što zapravo Biblija kaže? Je li bogohuljenje konačan i neoprostiv grijeh? Može li se bogohulnik promijeniti? Ima li nade za onoga koji je nekoć psovao Božje ime, nije vjerovao, ali sada vjeruje?
Prema rječnicima, bogohuljenje znači „govoriti s nepoštovanjem o Bogu ili svetome“. To uključuje psovke, ismijavanje Božjeg karaktera, otvoreno odbacivanje Njegove slave, istine, vjere u Isusa za oproštenje grijeha, i pogrdno govorenje o svetim stvarima, volji Božjoj. Bogohulnik može biti svjesni protivnik Boga – poput sotonista – ali i religiozna osoba koja vrijeđa Božju milost svojim riječima ili stavom.
Primjeri iz Novog zavjeta pokazuju raznolikost bogohulnika:
Bogohulnici dolaze u svim oblicima. No jedan od njih – jedan od razbojnika – promijenio je svoje srce, pokajao se i vjerovao. Gospodin ga nije odbacio.
Luka 23:39–43
Jedan od dvojice razbojnika u početku se pridružio ruganju. No kasnije je – suočen s vlastitom smrću i promatrajući Isusovu nevinu patnju – promijenio stav. Obratio se Gospodinu riječima vjere:
„Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo.“ (Luka 23:42)
Kristov odgovor bio je trenutačan i milosrdan:
„Zaista, kažem ti: danas ćeš biti sa mnom u raju.“ (Luka 23:43)
Ovaj čovjek je do tada bio bogohulnik, zločinac, osuđenik – ali Isus mu je pružio dar vječnog života. Ako je milost dosegla njega – tada nema granice toj istoj milosti.
Nitko nije izvan dosega Božje milosti – čak ni bogohulnik. Krist je došao spasiti grešnike, i vječni život je dostupan svakome tko se pokaje i povjeruje, bez obzira na prošlost.
4. Spašeni progonitelj: Pavao kao uzor milosti
1. Timoteju 1:12–16; Djela 26:9–11
Nitko nije bolje razumio dubinu Božje milosti od apostola Pavla. U svom svjedočanstvu priznaje:
„Bio sam bogohulnik, progonitelj i nasilnik, ali sam zadobio milosđe jer sam to učinio u neznanju, u nevjeri.“ (1. Timoteju 1:13)
Pavao ne umanjuje težinu svojih grijeha – išao je čak toliko daleko da je mučeći prisiljavao druge da hule (Djela 26:11). Ipak, upravo njega Krist poziva, spašava i postavlja u službu. Zašto?
„Ali mi se smilovao… da na meni najprvome Isus Krist pokaže svu svoju strpljivost, kao primjer onima koji će vjerovati za život vječni.“ (1. Timoteju 1:16)
Pavao – bivši bogohulnik – postaje uzor milosti i dokaz da nitko nije izvan dohvata Božjeg spasenja.
Jedan od najčešće pogrešno shvaćenih stihova dolazi iz riječi Isusa:
„Tko god pohuli protiv Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka, nego je podvrgnut vječnom sudu.“ (Marko 3:29)
Ova izjava ne odnosi se na bilo kakvu psovku, već na namjerno, trajno odbacivanje Božjeg djelovanja kroz Duha Svetoga. Farizeji su gledali Isusova čuda i tvrdili da ih On čini đavolskom silom. Dakle, neoprostivi grijeh nije jednokratna uvreda ili psovka, već svjesno i uporno odbacivanje Duha Istine – do kraja života.
Ako netko danas pokazuje vjeru u Krista, žalost zbog prošlih grijeha i traži oprost – taj nije počinio neoprostivi grijeh. Naprotiv, takva vjera je dokaz djelovanja Duha Svetoga.
Bez obzira na tvoju prošlost – bio ti ateist, sotonist, hulitelj ili religiozni progonitelj poput Pavla – milost Božja je veća od tvog grijeha.
„Doista, gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.“ (Rimljanima 5:20)
Krist je došao spasiti grešnike – ne savršene ljude. I nitko nije previše grešan za Njega. Ako te Sotona laže da je tvoj grijeh neoprostiv – podsjeti ga na razbojnika na križu i na Pavla, prvog među grešnicima.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
