Definicija opravdanja

Opravdanje je Božji čin kojim On oprašta grijehe vjernicima i proglašava ih pravednima, pripisujući im pravednost Kristovu kroz vjeru. (vidi Luka 18:9-14)

Jehovini svjedoci tvrde da je opravdanje samo „sadašnje” opravdanje koje oprašta prošle grijehe. Prema tom gledištu, opravdani status može biti izgubljen grijehom. Ovo je stajalište nekih kršćana i većine kultova koji uključuju ovu temu, ali je također blisko teologiji Rimokatoličke crkve i određenih drugih religija. Stoga, cilj je ispravno predstaviti ovo važno pitanje.

Zašto je opravdanje ključna doktrina?

Doktrina opravdanja je vjerojatno najvažnija doktrina u Bibliji. Ona je temeljno odbačena i napadana od strane svih kultova i svih religija izvan biblijskog kršćanstva, jer naglašava spasenje po vjeri, a ne po djelima.

Teolog Sinclair Ferguson objašnjava njenu vitalnu važnost:

• • Martin Luther je rekao da je opravdanje doktrina „po kojoj Crkva stoji ili pada.”

• • Luther je tvrdio:
    „Ovaj članak je glava i ugaoni kamen Crkve, koji jedini rađa, hrani, gradi, čuva i štiti Crkvu; bez njega Crkva Božja ne može opstati ni jedan sat.”

• • Opravdanje nije samo temelj Crkve, već i temelj svakog pojedinačnog kršćanina.

• • Nedostatak ispravnog razumijevanja opravdanja uzrokuje brojne probleme u kršćanskom životu:
    
    • • Gubitak mira s Bogom.
    • • Nedostatak brige za druge ljude.
    • • Smanjenje razumijevanja Božje dobrote i milosti.

• • Ako shvatimo opravdanje ispravno, imamo temelj za život ispunjen mirom i radošću.

Zašto ljudi teško prihvaćaju opravdanje vjerom?

Ferguson objašnjava:

• • Slava evanđelja je u tome što Bog proglašava kršćane pravednima unatoč njihovim grijesima.

• • Najveće iskušenje je pokušati „prošvercati” vlastiti karakter u Božje djelo milosti.

• • Lako padamo u zamku misliti da ostajemo opravdani samo ako u nama postoje temelji za opravdanje.

• • Pavlovo učenje je jasno – ništa što činimo ne doprinosi našem opravdanju.

• • Zbog snažnog naglaska na opravdanje po vjeri, neki su optuživali Pavla da uči da nije važno kako živimo.

• • Ista optužba bila je usmjerena i protiv Isusa od strane farizeja!

Što opravdanje nije

Opravdanje nije nagrada za bilo kakva dobra djela.

Opravdanje nije proces u kojem surađujemo s Bogom (nije isto što i posvećenje).

Opravdanje nije usađena pravednost koja rezultira dobrim djelima koja postaju temelj opravdanja (mormonsko i katoličko učenje).

Opravdanje ne zaobilazi Božju pravdu – ono nije nepravedno.

Opravdanje nema stupnjeve – ne možemo biti „malo” ili „više” opravdani; možemo biti samo potpuno opravdani ili potpuno neopravdani.

Što opravdanje jest

Opravdanje je nezasluženi dar Božje milosti.

• • (Rimljanima 3:24; Titu 3:7)
  • Opravdanje je potpuno Božje djelo, izvršeno jednom zauvijek.
    
    • • Opravdanje nije proces kao posvećenje, ali razumijevanje opravdanja pomaže u posvećenju.

1.  

Teološko objašnjenje opravdanja

Jedan od vodećih teologa našeg vremena, Dr. James Packer, objašnjava jedinstvenu prirodu opravdanja:

• • Opravdanje se događa u trenutku kada osoba vjeruje.
    
    • • (Rimljanima 4:3; 5:1)

• • To je eshatološki, konačni Božji sud koji se događa u sadašnjosti.

• • Jednom izrečena presuda opravdanja je neopoziva.
    
    • • (Rimljanima 5:9 – „Gnjev” neće pogoditi opravdane.)

• • Kristov sud neće promijeniti Božju odluku o opravdanju.
    
    • • (Rimljanima 14:10-12; 2 Korinćanima 5:10)

• • Vjernici mogu izgubiti jedino nagrade (1. Korinćanima 3:15), ali ne i status opravdanja.

• • Ako nas je Bog Otac opravdao u trenutku kad smo povjerovali,

• • Može li Bog Sin ikada poništiti Očevu presudu?

• • Ovo opravdanje je razlog za radost!

Opravdanje uključuje pripisanu pravednost, potpuno odvojenu od djela

• • Pravednost Božja dana je vjerniku i nema nikakve veze s njegovom osobnom pravednošću. (Rimljanima 4:5-6; 17-25).

• • Stari i Novi zavjet potvrđuju protestantsko shvaćanje opravdanja kao pravnog (forenzičkog) proglašenja.

• • U Starom zavjetu, riječ hitsdiq (obično prevedena kao „opravdan”) često se koristi u pravnom kontekstu, što znači „proglasiti sudski da je netko u skladu sa Zakonom”.

Katolički teolog Hans Küng potvrđuje ovo tumačenje kada kaže:

• • „Prema izvornom biblijskom značenju, opravdanje se mora definirati kao proglašavanje pravednim sudskom odlukom.”

Novi zavjet također potvrđuje da je opravdanje:

Pripisivanje pravednosti na temelju vjere.

Dovršeni Božji čin.

Neovisno o osobnoj zasluzi ili dobrim djelima.

Ključni biblijski stihovi:

• • „…onome tko vjeruje u Boga koji opravdava bezbožnika, vjera mu se uračunava u pravednost… Blago čovjeku kojem Bog uračunava pravednost bez djela.” (Rimljanima 4:5-6)

• • „Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.” (Rimljanima 5:1)

• • „Smatramo, naime, da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.” (Rimljanima 3:28)

Preporučena dodatna čitanja: Luka 18,1-14; Djela apostolska 13,38-39; Galaćanima 2,16.

Biblijski dokazi za opravdanje samo vjerom su neosporivi.

Tvrdnja da su ljudi „opravdani Kristom i dobrim djelima” jednostavno nije biblijska.

Opravdanje znači da je potpuna pravednost pripisana vjernicima

• • Bog ne samo da oprašta grijehe, nego vjernicima pripisuje punu i savršenu svetost.

• • Bruce Milne objašnjava ovaj koncept:
    
    • • „Naše opravdanje nije samo stvar Božjeg previđanja naše krivnje. Potreban nam je dar pravednosti, potpune svetosti karaktera.”
    • • „To je zadivljujući dar milosti: Kristova savršena pravednost postaje naša vjerom u Njega.” (1. Korinćanima 1:30; Filipljanima 3:9)
    • • „Nismo samo oslobođeni osude – Bog nam daje ‘100% prolaznu ocjenu’ na ispitu pravednosti!”

Athanazije i Kalvin nazvali su to „velikom zamjenom”:

• • Krist preuzima naš grijeh, a mi primamo Njegovu pravednost.

• • „Sin Božji, premda savršeno čist, preuzeo je sramotu našeg grijeha i u zamjenu nas ogrnuo svojom svetošću.”

Opravdanje je pravni čin jer smo sjedinjenji s Kristom

• • Vjernici su sada „u Kristu”, stoga im je pripisana Kristova pravednost.

• • Opravdanje je pravno priznanje tog stanja.

• • Bog nas ne opravdava postupno – već jednom zauvijek!

Ključni biblijski stihovi:

• • „Po Njemu ste vi u Kristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje.” (1 Korinćanima 1:30)

• • „Njega koji ne okusi grijeha, Bog za nas grijehom učini, da mi postanemo pravednost Božja u Njemu.” (2. Korinćanima 5:21)

J.I. Packer pojašnjava:

• • Opravdanje znači „proglasiti pravednim”, a ne „učiniti pravednim”.

• • Rimokatolička crkva uči da Bog opravdava unutarnjom preobrazbom, ali nema biblijske osnove za to.

• • Pavlove sinonime za opravdanje su „uračunati pravednost”, „oprostiti grijehe” i „ne uračunati grijeh” – što su pravne, a ne unutarnje promjene.

Bog ne proglašava pravednima one koji su osobno pravedni, nego one koji su ujedinjeni s Kristom.

Opravdanje je u skladu s Božjom pravdom

• • Bog nije zanemario Svoj zakon kada je opravdao grešnike.

• • Opravdanje je utemeljeno na savršenom ispunjenju Zakona i zadovoljenju Božje svetosti.

J.I. Packer ponovno naglašava:

• • Zakon zahtijeva dvije stvari od grešnika:
    
    Potpunu poslušnost Božjim zapovijedima.Potpuno podnošenje kazne za grijeh.

• • Kako su grešnici mogli zadovoljiti te zahtjeve?
    
    • • Krist ih je ispunio umjesto nas!
    • • „Vječni Sin Božji rodio se pod Zakonom kako bi ga ispunio u naše ime.” (Galaćanima 4:4)
    • • „Postao je poslušan do smrti.” (Filipljanima 2:8)
    • • „Postao je prokletstvo za nas, kako bi učinio pomirenje za naše grijehe.” (Galaćanima 3:13; Rimljanima 3:25)

Kristova savršena poslušnost i žrtvena smrt omogućili su naše opravdanje!

Pavlovo glavno učenje:

• • Bog opravdava grešnike na pravednoj osnovi – jer je Zakon ispunjen kroz Krista.

• • Bog ne briše jednostavno grijeh – On ga kažnjava u Kristu i pripisuje Kristovu pravednost vjernicima.

• • „Bog ne uračunava grijeh, nego pripisuje pravednost onima koji vjeruju.” (Rimljanima 4:2-8; 5:19)

Bog je i pravedan i Onaj koji opravdava one koji vjeruju u Isusa! (Rimljanima 3,23-26)

Biblijski dokazi za opravdanje samo vjerom

Postanak 15:6
„Tada on povjerova Gospodinu, i On mu to uračuna u pravednost.”

Psalam 32:2
„Blago čovjeku kome Gospodin ne uračunava krivnju…”

Izaija 54:17
„Nijedno oružje skovano protiv tebe neće uspjeti; i svaki jezik koji te optužuje osudit ćeš. To je baština slugu Gospodnjih i njihova pravda dolazi od mene, riječ je Gospodnja.”

Jeremija 23:6
„U njegove će dane Juda biti spašena, a Izrael će prebivati u sigurnosti. A ovo je ime kojim će ga zvati: Gospodin, naša pravednost.”

Habakuk 2:4
„Evo, ohola duša njegova, nije čestita u njemu; ali pravednik će živjeti od svoje vjere.”

Rimljanima 3:28
„Smatramo, naime, da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.”

Rimljanima 4:3-6
„Jer što veli Pismo? ‘Abraham povjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost.’ A onome tko radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu. No onome tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera mu se uračunava u pravednost, kao što i David govori o blaženstvu čovjeka kojem Bog uračunava pravednost bez djela.”

Rimljanima 5:1
„Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.”

Rimljanima 5:9
„Mnogo ćemo se više, sada opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od gnjeva.”

Rimljanima 9,30-10,4
„Što ćemo dakle reći? Pogani koji nisu težili pravednosti postigoše pravednost – pravednost po vjeri. A Izrael, koji je težio zakonu pravednosti, nije do Zakona dospio. Zašto? Jer ne tražiše iz vjere, nego kao iz djela Zakona. Spotakoše se o kamen spoticanja…”

1. Korinćanima 6:11
„I neki ste takvi bili. Ali oprani ste, posvećeni ste, opravdani ste imenom Gospodina Isusa Krista i Duhom Boga našega.”

Galaćanima 2:16
„Ali znamo da se čovjek ne opravdava djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista…”

Galaćanima 3:8-9
„A Pismo, predviđajući da će Bog vjerom opravdati pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: ‘U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.’ Tako su oni koji su od vjere blagoslovljeni s vjernim Abrahamom.”

Galaćanima 3:21-24
„Je li, dakle, Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan zakon koji može oživjeti, tada bi doista pravednost bila po Zakonu. Ali Pismo sve zatvori pod grijeh, da se obećanje dade vjerom u Isusa Krista onima koji vjeruju.”