Ljubav – predivna riječ, ali često pogrešno shvaćena

Temeljeno na 1. Ivanova 2:15–17 i drugim biblijskim tekstovima

“Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.”

Uvod: Ljubav – predivna riječ, ali često pogrešno shvaćena

Danas živimo u vremenu u kojem se izraz „ljubav je ljubav“ koristi kao univerzalna istina. Čujemo je u medijima, na društvenim mrežama, često i unutar crkvenih krugova. Pitanje koje moramo postaviti je: je li ta izjava – u svom duhovnom, moralnom i vječnom značenju – biblijski utemeljena? Je li svaka ljubav koju čovjek proklamira ili osjeća zaista sveta, pravedna i blagoslovljena od Boga?

Odgovor ćemo potražiti u Riječi Božjoj, jer samo nas Božja istina može izbaviti iz zablude.

1. Bog je ljubav – ali ljubav nije bog

Jedna od najljepših izjava u Bibliji nalazi se u 1. Ivanovoj 4:8 „Bog je ljubav“.
To nije samo tvrdnja o Božjoj osobnosti, već objava Njegove prirode. On nas je stvorio iz ljubavi, otkupio iz ljubavi, i poziva nas u vječni odnos ljubavi. No problem nastaje kada čovjek počne štovati ljubav samu po sebi, umjesto Boga koji je njezin izvor. Kad ljubav – definirana po ljudskim osjećajima – postane krajnji autoritet, tada ljubav postaje idol.

Danas izraz „Ljubav je ljubav“ djeluje kao nedodirljiva moralna formula. No ona zanemaruje jedno temeljno pitanje: Kakva ljubav? Biblija ne tretira sve oblike ljubavi kao dobre. U njoj postoji čista i grešna ljubav – ljubav koja uzvisuje Boga, i ljubav koja uzvisuje čovjeka i grijeh.

Biblija jasno uči da Bog jest ljubav – On je njezin izvor, definicija i krajnji cilj. No, u modernom društvu često se čini da smo napravili zamjenu: više ne govorimo da „Bog jest ljubav“, nego da „ljubav jest bog“. To je idolopoklonstvo. Kad god uzdignemo emociju, osjećaj, ili ljudsku želju iznad Božje svetosti, mi više ne štujemo Boga, nego svoje srce.

2. Ljubav prema svijetu suprotna je ljubavi prema Bogu

„Ne ljubite svijeta ni onoga što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve.“ (1. Ivanova 2:15)

Apostol Ivan nas upozorava da ne volimo „svijet“ – ali ne u smislu ljudi ili stvorenja, jer Bog je tako „ljubio svijet“ (Ivan 3:16). Ovdje se pod „svijetom“ misli na grješni sustav, kulturu pobune protiv Boga, duh vremena pod utjecajem Sotone (usp. 2. Korinćanima 4:4).

Taj svijet karakteriziraju tri unutarnja poriva:

• • Požuda tijela – što god moje tijelo želi, mora biti ispravno.

• • Požuda očiju – ako to izgleda lijepo, mora biti dopušteno.

• • Oholost života – ja sam ono što posjedujem, osjećam ili doživljavam.

Upravo ovim obrascem je Sotona zaveo Evu u Edenu (Postanak 3:6). Isto se događa i danas: ljubav prema stvarima koje zadovoljavaju naše želje, ali razaraju naš duh, vode nas daleko od Boga. Zato ljubav nije neutralna – ona ima smjer: ili prema Bogu, ili prema pobuni.

Apostol Ivan ne proturječi Isusu koji je rekao da ljubimo bližnje – on nas upozorava da postoji lažna ljubav: ljubav prema svijetu, prema požudi, prema sebi.

3. Može li ljubav biti grijeh? Da – ako opravdava ono što Bog osuđuje

U crkvama rijetko čujemo rečenicu: „Ljubav može biti grijeh“, a trebali bismo jer nije svaka ljubav sveta. Ljubav prema novcu, ljubav prema slavi, ljubav prema nečistim željama… – sve su to oblici grešne ljubavi.

Društvo danas sve češće izjednačava ljubav sa seksualnom privlačnošću, emocijom ili identitetom. Ali biblijska ljubav je uvijek usklađena s Božjom svetošću.

„Tko hoće biti prijatelj svijeta, neprijatelj je Bogu.“ (Jakovljeva 4:4)
„Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.“ (Jakovljeva 4:6) Ako neka ljubav odobrava ono što Bog naziva grijehom – ta ljubav je pobunjenička. Ako neka ljubav potvrđuje naš identitet onakav kakav jeste bez obraćenja, bez poziva na promjenu srca, pokajanje i poslušnost Bogu – tada to nije spasiteljska ljubav, nego lažna utjeha. Takva ljubav ne vodi u slobodu, nego nas zadržava u grijehu i udaljava od Boga. Prava ljubav nas ne ostavlja iste – ona nas mijenja.

„Tko hoće biti prijatelj svijeta, neprijatelj je Bogu.“ (Jakovljeva 4:4)

Sve se danas naziva ljubavlju – pa čak i ono što Božja riječ naziva grijehom. U ime ljubavi danas se opravdava sve: razvrat, nemoral, promiskuitet, pohlepa, duhovna ravnodušnost… Ljubav je postala paravan za sebičnost, požudu i odbacivanje svake odgovornosti – sve dok god se to nazove „autentičnim“ ili „iskrenim osjećajem“. Kaže se: „Pa volimo se, to je jedino što je važno.“ Međutim, Biblija nikada ne odobrava ljubav koja ide protiv Božje volje. Prava ljubav ne suprotstavlja se Božjoj riječi – ona se pokorava istini i rađa poslušnošću.

Ljubav koja ne vodi poslušnosti Bogu nije ljubav, nego obmana. Ljubav koja opravdava grijeh nije ljubav, nego pobuna.

Isus je došao ne da potvrdi nas u našem grijehu, nego da nas oslobodi od njega, da nismo robovi grijehu. Ljubiti, u biblijskom smislu, znači željeti drugome ono što Bog želi za njega – a to uključuje svetost, pokajanje i obnovu kroz Krista.

4. Istinska ljubav nas mijenja – ne potvrđuje grijeh, nego poziva na svetost

Duh ovoga vremena često koristi izraze:

• • Ja se tako osjećam.

• • To je moj identitet.

• • Ja sam to što jesam.

• • Budi svoj, slušaj svoje srce, afirmiraj svoj identitet.

Ali Božja ljubav nas ne ostavlja u starome „ja“. Ona nas poziva na novo rođenje, staro je prošlo novo je nastalo. Apostol Pavao u Galaćanima 2:20 piše:

„S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“

To znači da se više ne oslanjamo na osjećaje, na srce koje „je prijevarno više od svega“ (Jeremija 17:9), već na Krista koji mijenja našu narav. Prava ljubav nas privlači svetosti, ne samo prihvaćanju.

Kad čovjek kaže: „Ja sam takav, ne mogu drugačije“, Božja Riječ kaže: „Bog te može promijeniti.“
Kad čovjek kaže: „Ovo je moja ljubav“, Bog pita: „Je li to ljubav koja proizlazi iz Mene?“
Bog nas ne mijenja da bi nam udovoljio – On mijenja čovjeka kako bi pristajao odjeći pravednosti.