Ako želiš biti radostan, sretan, važno je kretati se, ali da li je to na prvome mjestu?
Tjelovježba može osloboditi endorfine, hormone koji ublažavaju bol i stres. Kretanje također potiče serotonin i dopamin — još dva hormona sreće. Povrh toga vježbanje povećava broj otkucaja srca, što zauzvrat pumpa više kisika u tvoj mozak.”
Dobra vijest je da ne moraš trčati maraton da bi osjetio/la dobrobiti. Već 10 minuta kretanja dnevno dovoljno je da se povećaju razine hormona sreće.
Poljoprivreda, sječa i šumarstvo imaju najviše razine samo-zadovoljstva. Oni također imaju „najniže razine stresa.”
Ako tvoj posao zahtijeva da budeš vani i da se krećeš, vjerojatno ćeš biti više sretan/sretna. Osim toga, istraživači su pronašli snažnu povezanost između mentalnog zdravlja i boravka na otvorenom.
Ova istraživanja otkrivaju trendove vezane za sreću na poslu. Ali što nas čini sretnima, radosnima u slobodno vrijeme?
Sport, vježbanje i rekreacija zauzimaju drugo mjesto na listi sreće. Nije iznenađenje. Sve uključuju kretanje, koje oslobađa hormone sreće. Mnogo radosti može doći od planinarenja, plivanja, vožnje biciklom i sl.
Evo pravog iznenađenja: znaš li koja je aktivnost na prvom mjestu na listi radosti, sreće?
Religijske i duhovne aktivnosti.
Religija i duhovnost čine ljude radosnijima, sretnijima od sporta, vježbanja, rekreacije, volontiranja, jela, pića, druženja i putovanja.
Dok moderna istraživanja potvrđuju da su vjerske i duhovne aktivnosti najsnažniji izvor sreće i smisla, Biblija nam otkriva zašto je to tako: jer nas vode k Bogu, a Bog je izvor svake radosti.
Četiri nedavne ankete, provedene između 2010. i 2021., pitali su ljude koliko su im određene aktivnosti značajne i koliko su sretni, tužni, pod stresom i umorni dok ih obavljaju. Aktivnosti su ocjenjivane na ljestvici od šest točaka, i na dnu ljestvice nalazi se osobna njega, s ocjenom 2,8 od 6. Na vrhu, najznačajnije i najviše sreće izazivajuće aktivnosti su religijske i duhovne. One dobivaju ocjenu 5,1 od 6.
Ankete su također proučavale lokacije i otkrile da su prostori, vrijeme za molitvu ocijenjeni kao najsretnija mjesta na zemlji. Oni dobivaju ocjenu 5,2. Na dnu su banke, s ocjenom 3,8.
Isusovo radosno mjesto
Evanđelje po Luki govori nam da se Isus molio „na jednom mjestu” jednoga dana — možda najsretnijem mjestu na zemlji. Nakon što je završio ovu duhovnu aktivnost — broj jedan na ljestvici radosti, sreće — jedan od njegovih učenika reče mu: „Gospodine, nauči nas moliti” (Luka11:1). Taj učenik je vjerojatno i htio postati bolji u molitvi kako bi mogao i “uživati u radosti i oslobođenju od kako danas kažemo stresa” koji dolaze iz dobre molitve.
Isus se složio, jer je želio da njegovi učenici mole na način koji ih približava Bogu, usklađuje ih s Božjom voljom i daje im osjećaj radosti, sreće i mira koji se ne mogu pronaći nigdje drugdje. Isus je htio da oni žive u najsretnijem mjestu na zemlji.
On želi isto i za nas.
Zato je Isus rekao svojim učenicima: „Kad molite, recite: Oče” (r. 2). Ili: „Oče naš, koji jesi na nebesima.” S vremenom, molitva se razvila u verziju koja se često koristi danas: „Oče naš, koji jesi na nebesima.”
Bez obzira na točan tekst, pouka je jasna: molitva stvara osobnu povezanost s Bogom koji nam je blizak kao brižan roditelj. No ovaj roditelj nije zarobljen u svijetu u kojem mi živimo, kao naši zemaljski roditelji. Bog je naš Otac na nebesima. Bog vlada vječno iz beskrajnog duhovnog kraljevstva, suosjećajno se brinući za nas koji živimo u ovom konačnom fizičkom svijetu.
Prve riječi molitve savršeno dočaravaju kako je Bog i s nama i iznad nas. „Oče naš” — to je Bog ovdje, blizu nas kao brižan roditelj. „Na nebesima” — to je Bog ondje, u Božjoj beskrajnoj, svemogućoj, božanskoj veličini. Oba aspekta Boga su potrebna, a u molitvi se povezujemo s Bogom koji je i s nama na zemlji i iznad nas na nebu.
Molitva nas povezuje s Bogom koji nam daje ono što nam doista treba – blizinu, mir i smisao, a ne samo ono što želimo. Ona je put u najsretnije mjesto na zemlji jer nas usmjerava od sebe prema svetosti i volji Božjoj.
Ne možeš uvijek dobiti ono što želiš
Isus je dovršio ovaj prvi redak rekavši: „Neka se sveti ime tvoje” (r. 2). Bilo da kažeš: „neka se sveti” ili „sveti se”, značenje je isto: Isus želi da se Božje ime drži u najdubljem poštovanju. Svetkovati Božje ime znači cijeniti bit onoga što Bog jest. Posvetiti Božje ime znači častiti i ljubiti tko Bog jest. Kada izgovaramo te riječi, govorimo da želimo Božju svetost u svom životu.
To je veliki zahtjev, i to je onaj koji bismo trebali upućivati danas. Romanopisac i pastor David Williams napisao je knjigu pod nazivom Molitva odricanja želja: Kako nam Gospodinova molitva pomaže da se prestanemo baviti sobom i zašto je to možda dobra stvar. On zna da imamo mnogo želja – uspjeh, sigurnost, bogatstvo, zdravlje, ljubav. Često koristimo molitvu da tražimo te stvari. No možda nam Gospodinova molitva daje priliku da više razmišljamo o Bogu, a manje o sebi. Možda je to molitva odricanja.
Kada kažemo: „Oče, neka se sveti ime tvoje,” više se usredotočujemo na Boga nego na sebe. Ne tražimo zemaljsko zdravlje, bogatstvo ili uspjeh, već nebesku svetost. Williams zna da u ovom svijetu nedostaje svijesti o svetosti, čak i među kršćanima. Zato nas Isus u ovom retku molitve poziva da pustimo svoje zemaljske tjeskobe i pogledamo u Božju svetost.
Svetkovati Boga je dobro za nas. To ispunjava naš život smislom. To za nas stvara najsretnije mjesto na zemlji.
Sljedeći redak molitve nastavlja ovo usmjerenje na Boga: „Neka dođe kraljevstvo tvoje,” reče Isus (r. 2). Neke verzije dodaju: „Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.” Kada izgovaramo ove riječi, molimo da Božja snažna vladavina dođe na zemlju i vapimo da se Božja volja, a ne naša — izvrši. Isus je ovu molitvu oživio noć prije svoje smrti, kada je molio: „Oče, ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene, ali neka ne bude moja volja, nego tvoja” (22:42).
Gospodinova molitva nas usklađuje s Božjom voljom umjesto s vlastitom. Isus zna da prava sreća, radost i mir dolaze iz usmjerenosti na Boga, a ne na nas same. Neka dođe kraljevstvo tvoje; neka bude volja tvoja.
Isus ipak nije rekao da nikada ne tražimo od Boga ono što nam je potrebno za život. „Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan” je sljedeći redak (11,3). „I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome tko nam je dužan. I ne uvedi nas u napast” ili „ne dovedi nas u vrijeme kušnje” (r. 4). Svagdanji kruh, oprost grijeha i izbjegavanje kušnji i napasti su sve legitimne potrebe. Bog nam želi dati ono što nam treba.
Izazov za nas je razumjeti razliku između naših potreba i naših želja i prihvatiti da će nam Bog dati ono što nam stvarno treba, a ne nužno ono što želimo. Zato se Gospodinova molitva može nazvati i Molitvom odricanja želja.
Dobivaš ono što ti treba
U Luki, Isus nastavlja ispričavši zanimljivu priču o ponoćnom zahtjevu za kruhom da bi ilustrirao kako trebamo tražiti ono što nam treba. Čovjek treba tri kruha da ugosti gosta, pa odlazi kući svoga prijatelja i upućuje zahtjev. Čovjek s kruhom kaže: „Ne gnjavi me, vrata su već zaključana” (r. 7). No „iako mu neće ustati i dati mu išta zbog prijateljstva,” reče Isus, „barem zbog njegove upornosti će ustati i dati mu što mu treba” (r. 8). Poruka je da molimo s ustrajnošću.
Tada Isus reče: „Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se” (r. 9). Dobra vijest je da će Bog odgovoriti na naše traženje, traganje i kucanje. Bog nije nespreman dati nam ono što nam treba.
A kako to znamo? Jednostavno, reče Isus. „Tko je među vama koji, ako mu sin zatraži ribu, daće mu umjesto ribe zmiju?” (r. 11). Naravno da ne. „Ili ako zatraži jaje, daće mu škorpiona?” (r. 12). Nikada! „Ako dakle vi, iako ste zli,” reče Isus, „znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!” (r. 13). Božji odgovori na naše molitve uvijek nadmašuju odgovore roditelja djetetu. Da bi ovo dodatno naglasio, Isus kaže da čak ni loš roditelj neće gladnom djetetu dati zmiju ili škorpiona.
Budući da je Bog potpuna suprotnost zlom roditelju, možemo vjerovati da će naše molitve biti uslišane, a naše potrebe ispunjene. Bog želi da budemo radosni. Bog želi smanjiti naš stres. Bog želi ispuniti naše živote smislom.
Zato možemo s povjerenjem moliti. Bog želi da budemo radosni. Bog želi da naš život bude ispunjen smislom. Bog želi da nam se smanji stres. I zato, najsretnije mjesto na zemlji nije geografska lokacija – to je mjesto gdje se srce povezuje s Bogom kroz molitvu. Tu počinje mir. Tu se rađa prava radost. Tu se nalazimo s Ocem. Molitva je najsretnije mjesto na zemlji jer je mjesto gdje prebiva Bog.
Molitva je dobra za nas. Ublažava stres, ispunjava život smislom i stvara radosno mjesto gdje god se nalazili. U vremenu kada se radost, sreća traži na mnogim mjestima – u uspjehu, imovini, izgledu, zabavi, putovanjima, ili priznanju drugih – jednostavna, duhovna praksa molitve pokazuje se kao najdubliji izvor unutarnje radosti. Ne samo da to potvrđuje Sveto pismo, nego i suvremena istraživanja.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
