Približno vrijeme čitanja: 5 minIsus odgovori: “Zaista vam kažem, nema takvoga tko se radi mene i radi Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja, a da uz progonstvo neće već u ovome svijetu dobiti natrag stostruko: kuće, braću, sestre, majku, oca, djecu i imanja, a u budućemu svijetu i vječni život. Marko 10:29-30 Prava vjera nikada nije statična ni pasivna. Ona traži kretanje - često u suprotnom smjeru od onoga kamo ide svijet. U susretu s bogatim mladićem (Marko 10:17–22), Isus pokazuje da biti njegov učenik znači nešto ostaviti, nešto žrtvovati. Mladić je imao sve – osim spremnosti da se odrekne onoga što mu je srce najviše voljelo.
Isus zatim poučava učenike o jednoj dubokoj istini: žrtva nije gubitak ako se čini radi Krista i Evanđelja. Ono čega se odričemo danas, ako je dano iz ljubavi prema Bogu, donosi plodove koje ni ne možemo izmjeriti. „Ostaviti“ ne znači uvijek fizički otići, nego ponekad emocionalno ili duhovno nadići – staviti Krista na prvo mjesto, iznad svega ostalog, uključujući ono što nam je prirodno dragocjeno...
Približno vrijeme čitanja: 6 minNavike, svijest i duhovni svijet navika.
„95% onoga što činimo dolazi iz naviknutog ponašanja.“
Ova zapanjujuća tvrdnja, potvrđena je brojnim istraživanjima, otkriva jednostavnu, ali duboku istinu: veći dio našeg svakodnevnog ponašanja ne proizlazi iz svjesne odluke, nego iz navika koje smo izgradili tijekom vremena...
Približno vrijeme čitanja: 7 minU svijetu koji se neprestano mijenja, gdje informacije bujaju, a nesigurnost sve više obilježava našu svakodnevicu, čovjekovo pitanje ostaje isto: kako biti istinski promijenjen? Religiozni napori, moralni naputci i ljudska znanja ne zadovoljavaju najdublju potrebu čovjekove duše. Evanđelje po Ivanu donosi Isusovu izravnu i svevremensku izjavu...
Približno vrijeme čitanja: 7 minDanas živimo u vremenu u kojem se izraz „ljubav je ljubav“ koristi kao univerzalna istina. Čujemo je u medijima, na društvenim mrežama, često i unutar crkvenih krugova. Pitanje koje moramo postaviti je: je li ta izjava – u svom duhovnom, moralnom i vječnom značenju – biblijski utemeljena? Je li svaka ljubav koju čovjek proklamira ili osjeća zaista sveta, pravedna i blagoslovljena od Boga?
Odgovor ćemo potražiti u Riječi Božjoj, jer samo nas Božja istina može izbaviti iz zablude...
Približno vrijeme čitanja: 6 minIskreno – iscrpljen si…
Budiš se umoran. Guraš kroz dan na kavama, volji i zadnjim živcima. Možda posežeš za alkoholom, pretjeranom hranom i drugim stvarima…Možda bježiš u žaljenje, distrakcije, izlike – ili čak u planiranje stalnih putovanja, vikend-bijegova, aktivnosti – sve samo da ne zastaneš i pogledaš istinu u oči.
Možda pokušavaš upravljati drugima – jer kad sve u tebi puca, poželiš barem nešto držati pod kontrolom, ali kontrola nad drugima nikada ne liječi kaos u tebi. Samo ga produbljuje. Unutarnji nemir često stvara želju za vanjskom kontrolom i osoba koja „izgara“ pokušava nasilno uređivati okolinu, jer ne može urediti sebe.
Govoriš sebi: „Još samo ovaj tjedan. Još samo ovaj projekt. Još samo jedno odricanje. Još samo jedna zarada, još samo jedna potvrda, još samo…“
Ali dopusti mi da te nešto pitam:
Kada si se zadnji put probudio snažan, pun energije?
Kada si zadnji put radio bez osjećaja da samoga sebe vučeš kroz dan?
Kada si zadnji put dao svome tijelu ono što mu stvarno treba – umjesto da ga koristiš kao potrošni alat?Kada si zadnji put ujutro osjetio snagu, a ne težinu?
Kada si zadnji put sjeo u tišini – bez osjećaja krivnje?
Kada si zadnji put živio, a ne samo preživljavao?
Možeš li se sjetiti?...
Približno vrijeme čitanja: 5 minPavlov govor pred Areopagom u Ateni (Djela apostolska 17:22–31) stoljećima potiče teološke rasprave i različita tumačenja. Neki ga promatraju kao dijaloški most između kršćanske vjere i grčke filozofije, u kojem apostol mudro prepoznaje duhovne tragove u poganskoj misli te nježno vodi slušatelje prema istini. Drugi u istom govoru vide beskompromisni misionarski nastup, gdje poznati filozofski obrasci služe samo kao retoričko oružje kojim Pavao ruši pogansko razumijevanje Boga i poziva na odlučan prekid s idolopoklonstvom.
No prije nego zauzmemo jednu od tih pozicija, ključno je promotriti kontekst u kojem je smješten ovaj govor i kako taj kontekst oblikuje sadržaj, ton i svrhu Pavlovih riječi...
Približno vrijeme čitanja: 6 minAko želiš biti radostan, sretan, važno je kretati se, ali da li je to na prvome mjestu? Evo pravog iznenađenja: znaš li koja je aktivnost na prvom mjestu na listi radosti, sreće?
Približno vrijeme čitanja: 3 minVjera u Krista donosi spasenje i vječni život (Ivan 3:16; Ivan 5:24; Rimljanima 5:1).
Ljubav prema Kristu je plod vjere, ali nije automatska ni zajamčena kod svih vjernika.
Isus je rekao: „Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvat ćete“ (Ivan 14:15) – dakle, ljubav se izražava poslušnošću, a ne samo riječima.
Vjernici mogu vjerovati u Krista, a da ga u određenom trenutku ne ljube – zbog grijeha, hladnoće, neposlušnosti ili duhovne nezrelosti.
Približno vrijeme čitanja: 5 minU suvremenom svijetu, osobito u poslovnom, brzina donošenja odluka i pristup informacijama često se smatraju ključnima. No, istinski napredak ne dolazi iz posjedovanja svih odgovora, već iz sposobnosti postavljanja pravih pitanja. Isto vrijedi i za duhovni život. Biblija nam iznova pokazuje da Bog koristi pitanja kako bi otkrio istinu, probudio savjest i potaknuo promjenu. Kada je Bog pitao Adama: „Gdje si?“ (Postanak 3:9), nije to bilo zbog neznanja, već da bi ga suočio s istinom.
U ovom članku istražit ćemo kako mudra pitanja oblikuju naš svakodnevni život, odnose i duhovnu zrelost – te kako Biblija pokazuje važnost postavljanja pravih pitanja. Naučit ćemo kako zamijeniti ograničavajuća pitanja onima koja osnažuju, kako u poslu, tako i u životu s Bogom.
“Pitanja su važnija jer nas vode do istine, dok odgovori bez traženja mogu samo uspavati našu dušu.”...
Približno vrijeme čitanja: 6 minPrimjenjivati biblijsku poruku u svakodnevni život nije dodatak, već obveza. Božja Riječ poziva nas da njezine istine prenesemo i na situacije koje ne opisuje izravno. Vjernici su potaknuti da razmišljaju izvan samog teksta – da iz njega izvode smjernice za život u svijetu punom izazova.
Međutim, uz taj poziv dolazi i jedno važno upozorenje: primjena može biti i pogrešna. Ponekad, u želji da biblijsku poruku učinimo što primjenjivijom, možemo prijeći granicu i početi izobličavati izvorno značenje teksta. Čak i kad su te proširene primjene logične i dobronamjerne, postoji opasnost da zasjene ono što tekst doista govori. Ako se poruka ne izvodi iz stvarnog konteksta odlomka, može postati iskrivljena i umjesto da vjerno prenosi Božju namjeru, može odvesti slušatelja na pogrešan put. To je slično kao s prometnim znakovima. Ako ih pogrešno protumačimo, iako s najboljom namjerom, mogli bismo učiniti upravo suprotno od onoga što nam signal poručuje. Tako i biblijski tekst ima točno određenu svrhu, a naša je odgovornost da ju jasno razumijemo prije nego što krenemo s primjenom...
Približno vrijeme čitanja: 5 minKad pomislimo na Isusa, mnogi od nas ga zamišljaju kao smirenog, sabranog, duhovno nadmoćnog Učitelja. Ali u Ivanovu evanđelju, poglavlje 11 otkriva drugačiju sliku: Isusa duboko pogođenog, uznemirenog, pa čak i ljutitog. On plače. On jeca. On drhti. I sve to događa se pred grobom Njegova prijatelja Lazara. To je jedno od najemotivnijih poglavlja u cijelom Novom zavjetu.
U kulturi koja potiskuje emocije ili ih omalovažava kao znak slabosti, posebno među vjernicima, ovaj tekst razbija stereotipe. Isus ne samo da dopušta emocije – on ih duboko proživljava. Upravo time pokazuje što znači biti istinski čovjek i istinski Bog.
Približno vrijeme čitanja: 10 minGodine 1906. na seoskoj izložbi u Engleskoj održano je natjecanje u kojem su posjetitelji trebali pogoditi težinu jednog vola. Više od 800 ljudi, različite dobi, obrazovanja i zanimanja, dalo je svoje procjene. Kada je znanstvenik Francis Galton analizirao njihove podatke, otkrio je da je prosjek njihovih procjena bio zapanjujuće točan – samo 0,5 kg od stvarne težine vola. Vidimo da mnoštvo ljudi – iako pojedinačno nesavršeno – može doći do vrlo točnih i mudrih kolektivnih zaključaka.
Ali je li to uvijek tako? Može li se na skupinu uvijek osloniti?...