1. Povjerenje u Boga prije svega

Povjerenje je temelj svakog odnosa – bez njega, nemoguće je izgraditi čvrste veze s ljudima. No, s obzirom na to da svi griješimo i ponekad razočaramo jedni druge, kako možemo znati kome vjerovati? Biblija nas uči da prije svega trebamo vjerovati Bogu, jer On nikada neće iznevjeriti.

• • Kralj David rekao je:
    
    • • „Bolje se uteći Gospodinu nego se uzdati u čovjeka. Bolje se uteći Gospodinu nego se uzdati u knezove“ (Psalam 118:8–9).

• • David je govorio iz iskustva jer su ga izdali čak i najbliži prijatelji (Psalam 41:9).

• • Unatoč tome, nije postao ogorčen ni nepovjerljiv prema svima, već je naučio važnu istinu:
    Grešni ljudi će nas povremeno razočarati, ali Bog je uvijek vjeran.

• • Njegov sin, kralj Salomon, naučio je istu lekciju i dodao:
    
    • • „Uzdaj se u Gospodina svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum“ (Izreke 3:5–6).

Zamislimo vojnika koji se nalazi usred bitke. Njegovi suborci su hrabri, ali ponekad pogriješe. No, vojnik zna da se uvijek može osloniti na svog zapovjednika, koji vidi cijelu sliku i vodi ih prema pobjedi. Tako i mi možemo imati povjerenja u ljude, ali samo ako znamo da je naš krajnji oslonac u Bogu.

2. Trebamo li uopće vjerovati ljudima?

Možda bismo pomislili da je rješenje jednostavno – ako ljudi često iznevjere, bolje je nikome ne vjerovati! No, Biblija nas ne uči nepovjerenju, već uravnoteženom pogledu na povjerenje.

• • Iako nas ljudi mogu razočarati, povjerenje je nužno za zdrave odnose.

• • Bez povjerenja nema prijateljstva, ljubavi i istinske povezanosti.

• • Povjerenje nije isto što i naivnost – treba ga mudro graditi, ali nikada potpuno odbaciti.

Zašto možemo vjerovati ljudima?

• • Jer znamo da je naše krajnje osiguranje u Bogu, a ne u ljudima.

• • To nas oslobađa straha i omogućava nam da doživimo radost odnosa.
  • Opće nepovjerenje u sve ljude će u nama oblikovati hladno i sebično srce.

Biblijska perspektiva:

• • Povjerenje i ljubav idu zajedno –
    
    • • „Nosite bremena jedni drugih i tako ispunite zakon Kristov“ (Galaćanima 6:2).

• • Iskrenost i otvorenost zahtijevaju povjerenje –
    
    • • „Ispovijedajte jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite“ (Jakov 5:16).

Zamislite dijete koje uči voziti bicikl. Roditelj ga drži i govori mu: „Pustiću te, ali vjeruj mi – uhvatit ću te ako padneš!“ Iako dijete zna da može pasti, oslanja se na roditelja i odvažno nastavlja. Tako i mi možemo vjerovati ljudima, znajući da će nas Bog podržati čak i ako ponekad padnemo.

3. Kršćani su pozvani biti pouzdani

Povjerenje nije samo nešto što očekujemo od drugih – to je karakteristika koju sami trebamo razvijati.

• • Isus je rekao da Njegovi sljedbenici trebaju držati svoju riječ:
    
    • • „Vaša riječ neka bude: ‘Da, da; ne, ne’“ (Matej 5:37).

• • Apostol Jakov ponovio je tu zapovijed:
    
    • • „Ne zaklinjite se… nego neka vaše ‘da’ bude ‘da’ i vaše ‘ne’ bude ‘ne’.“ (Jakov 5:12).

• • Kršćani su pozvani biti iskreni i izbjegavati ogovaranje:
    
    • • „Lažljiv jezik mrzi one koje satire, a laskav usta donose propast“ (Izreke 16:28).

• • Istovremeno, trebamo govoriti istinu s ljubavlju i pomoći drugima u duhovnom rastu (Efežanima 4:15).

Zamislite da se nalazite u oluji i tražite sklonište. Dva čovjeka vam ponude pomoć – jedan vas vodi do čvrste kamene kuće, a drugi do stare, trošne kolibe. Kome ćete vjerovati? Biti osoba od povjerenja znači biti poput čvrste kuće – sigurno utočište za druge.