Mamac je namamljeni zalogaj – privlačna zamka osmišljena da uhvati i zarobi plijen. U životinjskom svijetu, mamac može biti hrana za ribu na udici, ili mirisni trag koji divljač nesvjesno slijedi do svoje propasti. No, u duhovnom smislu, mamac je ono što nas privlači i zavodi – ono što obećava zadovoljstvo, ali donosi zarobljenost.
Jedan od najjačih mamaca koje neprijatelj koristi jest iluzija neovisnosti. U svakom čovjeku duboko je ukorijenjena želja za samostalnošću – težimo biti gospodari vlastitog života, donositi vlastite odluke i oslanjati se na vlastitu snagu. Ta želja, iako prirodna, može nas odvesti u duhovnu zamku ako ne razumijemo pravu svrhu ovisnosti.
Bog nas nije stvorio da budemo potpuno neovisni – stvorio nas je da budemo ovisni o Njemu i povezani s drugima. Naša najveća snaga i ispunjenje ne dolaze iz potpunog oslanjanja na sebe, već iz ponizne ovisnosti o Bogu.
Izreke 3:5-6 – “Uzdaj se u GOSPODINA svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Na svim ga putovima svojim priznavaj, i on će poravniti tvoje staze.”
Često nas svijet uči suprotno – da je prava snaga u neovisnosti, u tome da budemo svoji, da ne trebamo nikoga. No, upravo ta misao može biti zamka.
Kada odbacujemo Božje vodstvo i tražimo vlastiti put, riskiramo upasti u situacije u kojima gubimo smjer, svrhu i duhovnu jasnoću.
Neovisnost nije loša sama po sebi, ali kada nas vodi u odvojenost od Boga i drugih ljudi, tada postaje opasna.
Adam i Eva – U Edenskom vrtu, zmija je upotrijebila mamac neovisnosti kako bi ih prevarila: “Bit ćete kao Bog” (Postanak 3:5). Obećanje samostalnosti od Božje vlasti dovelo je do grijeha i pada čovječanstva.
Izgubljeni sin – U priči o izgubljenom sinu (Luka 15:11-32), mladić je mislio da će postići sreću tek kada napusti očev dom i postane neovisan. No, njegova “sloboda” ga je odvela u propast, i tek kada se ponizno vratio, pronašao je pravo ispunjenje.
Baš kao i njih, neprijatelj i danas koristi mamce – stvari koje izgledaju primamljivo, ali nas odvode dalje od Božje volje.
Istinsko ispunjenje ne dolazi iz toga da živimo po vlastitim pravilima, već iz ispravnog odnosa s Bogom i drugima. Kada potpuno ovisimo o Bogu, tada iskusimo:
Pravu slobodu – jer nismo robovi vlastitih slabosti i grijeha (Galaćanima 5:1).
Mir i sigurnost – jer ne moramo nositi teret života sami (Matej 11:28-30).
Blagoslov zajedništva – jer smo stvoreni da živimo u povezanosti s drugima (Hebrejima 10:24-25).
Svijet nas uči da je sreća u potpunoj neovisnosti – ali to je mamac. Prava radost i ispunjenje dolaze kada se ponizno oslonimo na Boga.
Psalam 37:5 – “Prepusti GOSPODINU put svoj, u njega se uzdaj i on će to učiniti.”
Nemojte dopustiti da vas mamac neovisnosti odvoji od jedinog izvora pravog života – Boga. Istinska sloboda ne dolazi kada živimo po vlastitim pravilima, već kada sve povjerimo Njemu i hodimo u Njegovoj volji.
1) Prvi grijeh zapisan u Bibliji je – želja za neovisnošću i samostalnošću. Sotona je iskušao praroditelje čovječanstva tako što im je sugerirao ideju o neovisnosti i samostalnosti. Rekao im je da mogu postati kao bogovi znajući dobro i zlo (Post 3,5).
2) Drugim riječima, sotona ih je nagovarao da se odvoje od Boga i da postanu neovisni. Ta misao o samostalnosti (neovisnosti) bila je privlačna i naizgled bezazlena, ali je to, u stvari, bio “mamac“ kojim je Sotona ulovio prvi bračni par u svoju zamku.
1) Tragedija je bila u tome što je ta neovisnost donijela “otuđenje“, tj. odvojenje od Boga i osamljenost. Strašna osamljenost većine ljudi u današnjem svijetu proizlazi upravo iz tog čovjekova “otuđenja“, ili odvojenosti od Boga – i od drugih ljudi.
2) Ako netko samouvjereno ustraje na svojem putu neovisnosti i želi je po svaku cijenu – (Ne treba mi ni Bog, ni ljudi; idem tamo gdje je sve po mom) – vjerojatno će postići to što želi, ali će se ubrzo naći u zamci osamljenosti i izolacije.
Ljudska želja za neovisnošću može postati opasna zamka. Prvi grijeh u Bibliji nastao je iz želje da ljudi postanu neovisni, odvojeni od Boga, što je dovelo do otuđenja i osamljenosti. Isus nas poziva da živimo u ovisnosti o Njemu i u zajedništvu s drugima, jer prava sloboda dolazi kroz povezanost s Bogom, a ne kroz samostalnost.
1) Ovo je Evanđelje (Radosna vijest): Isus nas je došao osloboditi od naše krivnje, sile grijeha i svake sotonske zamke (Iv 8,32.36; Ps 91,1-3; 124,6-8).
2) Naš Spasitelj želi da oni koji se uzdaju u Njega, prije svega, žive u zajednici s Njim, kako bi mogli živjeti zajedništvo s drugima. A to je moguće samo ako dopuste da u potpunosti ovise o Njemu (Iv 15,4-5; Otk 3,19-20).
3) Isus želi da budemo istinski povezani s drugima (onima koji su njegovi: duševno, materijalno i duhovno). Zajedništvo kršćana u biblijskom smislu znači: bezuvjetno dijeljenje cijeloga života s onima koji zbilja pripadaju Kristovu Tijelu.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
