Ključne poruke članka:
Biblija već u prva dva poglavlja postavlja temelj za brak i obitelj. Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko, a brak je zamišljen kao jedinstvo jednog muškarca i jedne žene koji postaju jedno tijelo.
Ovo učenje nije samo temeljno nego i misijsko. Poslušnost Božjem dizajnu za brak ima evangelizacijsku i svjedočansku dimenziju. Da bismo obnovili crkvenu vjerodostojnost u ovom području, moramo najprije razumjeti kulturni kontekst i dvije dominantne ideologije koje ga oblikuju.
Ova ideologija stavlja osobnu slobodu i izražavanje iznad trajnih moralnih normi. Promiče stav da svatko ima pravo definirati sebe bez obzira na stvarnost, pa čak i biološku stvarnost spola. Ideja je da smo ono što osjećamo da jesmo, čak i kad to proturječi objektivnim činjenicama.
Tri ateistička mislioca osobito su oblikovala ovu struju:
Kultura proizašla iz ovih misli dovodi do moralne anarhije u kojoj „svatko čini što mu se čini ispravnim“ (Biblija – Suci 21:25), a Božji dizajn za spol i brak vidi se kao prepreka osobnoj sreći i samoostvarenju.
Ova ideologija ne odbacuje Bibliju otvoreno, već je reinterpretira kroz prizmu osobnog iskustva i ideoloških uvjerenja. Najčešće se povezuje s pokretima poput feminizma, humanizma ili liberalizma. Glavna opasnost leži u tome što se koristi biblijski jezik i terminologija dok se u stvarnosti podmeću vrijednosti koje se protive biblijskom učenju.
Povijesni primjer:
Moderni primjeri:
Brak i obitelj nisu samo temelj društva, već i ključno misijsko polje kroz koje Crkva svjedoči Božji naum i slavu. Da bi se oduprla duhovnim i ideološkim napadima, Crkva mora strateški ulagati u izgradnju i zaštitu biblijskih brakova i obitelji.
Ne možemo nadmudriti ove ideologije intelektualnim argumentima jer one već odbacuju Božju Riječ kao autoritet. No možemo:
Uz filozofske ideologije i kulturne promjene, ne smijemo zanemariti duhovnu stvarnost – brak i obitelj su pod izravnim napadom Sotone, koji od samog početka želi razoriti ono što je Bog ustanovio. Isus je rekao: „On bijaše čovjeko ubojica od početka… i otac laži“ (Ivan 8:44), a upravo laži o spolnosti, identitetu i smislu života danas razaraju temelje odnosa.
Sotona koristi tri glavna oružja koja apostol Ivan sažima u prvoj poslanici: požuda tijela, požuda očiju i oholost života (1. Ivanova 2:16). Kroz izopačenje seksualnosti, emocionalne nevjere, pornografiju i samodostatnost, grijeh se uvlači u odnose, hladi ljubav i razara zajedništvo.
Požuda nije samo tjelesna, nego i emocionalna i duhovna – traženje ispunjenja izvan Božjeg okvira. Oholost tjera supružnike da se bore za moć, umjesto da služe jedno drugome. Lažna sloboda koju kultura nudi često vodi u ropstvo razočaranja, boli i praznine.
Stoga je nužno da Crkva ne samo intelektualno odgovori na ideološke izazove, nego i duhovno prepozna i suoči se s neprijateljem duša. Potrebna je molitva, pokajanje, postojano naviještanje istine i obnovljena vjera u Kristovu pobjedu nad tamom.
Jedna od najtiših, ali najrazornijih prijetnji zdravlju kršćanskih brakova je ulazak vjernika u brak s nevjernikom. Iako često dolazi iz dobrih namjera – želje za ljubavlju, promjenom drugoga ili čak evangelizacijom – Pismo jasno upozorava na posljedice takvog zajedništva.
Apostol Pavao piše: „Ne budite u nepravednu jarmu s nevjernicima. Jer što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?“ (2. Korinćanima 6:14).
Brak je više od romantične povezanosti – to je duhovno zajedništvo, savez u kojem se dvoje sjedinjuju kao jedno tijelo i jedno srce pred Bogom. Ako jedan supružnik ne priznaje Krista kao Gospodina, ne postoji temelj za duhovno jedinstvo, što otvara prostor za nesklad u odgoju djece, sudjelovanju u crkvenom životu, duhovnim prioritetima i moralnim vrijednostima.
Osim toga, Sotona koristi duhovnu podijeljenost da unese razdor, frustraciju i duhovnu hladnoću. Mnogi vjernici godinama pate u brakovima u kojima ne mogu podijeliti najdublji dio svoga bića – odnos s Bogom.
Zato crkva mora jasno poučavati i s ljubavlju upozoravati mlade na ovu opasnost, nudeći im duhovno mentorstvo, uzore zdravih brakova i zajednicu koja ih podržava u hodu prema biblijskom braku.
Nažalost, podaci iz SAD-a (situacija u Hrvatskoj još je alarmantnija) pokazuju da mnoge evanđeoske crkve ne ulažu u ovo područje:
Ovi podaci pokazuju ozbiljan nedostatak strateškog razmišljanja kada je riječ o braku i obitelji.
Crkva treba uspostaviti sveobuhvatan pristup koji uključuje:
Zato što svijet više vjeruje djelima nego riječima – kad ljudi vide zdrav brak i skladnu obitelj, otvaraju se i za Božju poruku.
Zato što Bog koristi obitelj kao sliku evanđelja (Efežanima 5:25–33) – brak odražava odnos Krista i Crkve.
Zato što se kulturna bitka vodi na području identiteta i odnosa – upravo tu Crkva treba ponuditi jasnoću, ljubav i istinu.
Zato što mnogi dolaze iz slomljenih obitelji – a Crkva im može pružiti sigurnost, ozdravljenje i novu nadu.
Crkva mora prepoznati da brak i obitelj nisu „opcionalni dodatak“ evanđelju, nego srž našeg svjedočanstva svijetu koji je izgubio kompas, osobito u pitanjima identiteta i odnosa.
Ako Crkva bude ozbiljno živjela Božji plan za brak i obitelj, pokazat ćemo kulturi vjerodostojnu alternativu – istinu koja oslobađa i obnavlja.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
