Zašto vojnik služi?
Ljudi služe iz različitih razloga, ali služenje samo po sebi ne postaje manje vrijedno zbog raznolikosti motiva.
Isto vrijedi i za kršćanski život. Gospodin poziva sve vjernike da ga slijede i budu njegovi učenici (Matej 16,24). Taj poziv uključuje poslušnost, odricanje, žrtvu i ustrajnost, ali Pismo jasno pokazuje da postoje različiti, biblijski opravdani motivi za takvo življenje.
Kada bismo pitali različite vojnike zašto su se prijavili na služenje, dobili bismo mnogo različitih odgovora. Neki su to učinili iz ljubavi prema domovini. Drugi zbog stalne plaće. Neki su žudjeli za izazovom, zajedništvom ili prilikom za putovanja. Mnogi su u tome vidjeli način bijega iz lošeg obiteljskog okruženja. Neki su imali ograničene mogućnosti zapošljavanja, a vojska je bila najbolja ponuda koju su imali. Neki se pridružuju zbog obrazovnih pogodnosti…
Vojnici za služenje imaju različite motive, svi nose istu odoru. Svi su vojnici.
Na mnogo je načina to isto u kršćanskom životu. Gospodin poziva sve vjernike da ga slijede i budu njegovi učenici. To uključuje poslušnost i žrtvu. Ali koji je motiv za to? Vjernik već ima vječni život, koji se ne može izgubiti. Zašto bi se bilo koji vjernik prijavio trpjeti s Kristom?
Često kršćani misle da postoji samo jedan ispravan motiv. Trebamo služiti Gospodinu zato što ga volimo. Ostali se motivi smatraju inferiornima.
Ali Pismo nam govori da postoji mnogo motiva za slijeđenje Gospodina. Svi su oni pobožni. Nijedan ne bi trebao biti omalovažavan.
Jedan od najosnovnijih i najčešće zanemarenih motiva jest strah Gospodnji.
„Strah je Gospodnji početak mudrosti” (Izr 1,7).
Apostol Pavao jasno kaže:
„Poznavajući, dakle, strah Gospodnji, nastojimo uvjeriti ljude” (2 Kor 5,11).
Strah Božji nije suprotan ljubavi, nego je izraz poštovanja, svjesnosti Božje svetosti i odgovornosti pred Njim. Služenje iz tog motiva je biblijsko i zdravo.
Drugi snažan motiv jest zahvalnost za ono što je Bog učinio.
„Što da uzvratim Gospodinu za sva dobročinstva njegova prema meni?” (Ps 116,12)
Pavao potiče vjernike:
„I što god činite… sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu” (Kol 3,17).
Zahvalnost za milost, oproštenje i novi život prirodno vodi u poslušnost i služenje.
Pismo ne samo da dopušta nego i potiče vjernike da budu motivirani nagradom.
„Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu… jer onome koji k njemu pristupa treba vjerovati da jest i da nagrađuje one koji ga traže” (Heb 11,6).
Pavao piše:
„Ako nečije djelo ostane, primit će plaću” (1 Kor 3,14).
Isus sam govori o nagradi u ovom i budućem životu (Mt 6,3–6), a Psalam 1 i Ponovljeni zakon 28 jasno povezuju poslušnost s blagoslovom. Traženje nagrade nije sebičnost, nego vjera u Božja obećanja.
Još jedan snažan motiv jest želja da se drugima donese korist i slava Bogu.
„Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega” (Mt 5,16).
Petar piše da pobožan život može utjecati na druge čak i bez riječi (1 Pt 3,1–2). Posebno roditelji mogu služiti Bogu iz želje da budu primjer svojoj djeci (usp. Pnz 6,6–7).
Vjernik može biti motiviran željom za duhovnom zrelošću i sličnošću Kristu.
„Zreli su oni koji su navikom uvježbali osjetila” (Heb 5,14).
„A mi se… preobražavamo u istu sliku, iz slave u slavu” (2 Kor 3,18).
Želja za rastom nije sebična, nego je odgovor na Božji poziv na svetost.
Naravno, ljubav prema Kristu jest snažan i ispravan motiv.
„Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvajte” (Iv 14,15).
„Mi ljubimo jer je on nas prije ljubio” (1 Iv 4,19).
Problem nastaje tek onda kada se ljubav proglašava jedinim dopuštenim motivom, a svi ostali biblijski motivi se odbacuju. Takav stav nema uporište u Pismu.
Naravno, ispravan motiv za slijeđenje Krista jest naša ljubav prema njemu. Novi zavjet to navodi kao motiv (Iv 14,15; 1 Iv 4,19). Problem je u tome što nam se često govori da je to jedini „istinski“ motiv. Ostali motivi mogu se čak smatrati grešnima. Traženje nagrada smatra se sebičnim. Samo bi nezreo vjernik služio Gospodinu iz straha. Ako si zreo vjernik, sve će proizlaziti iz tvoje ljubavi prema njemu. Trebao bi moliti Gospodina da ukloni te druge motive.
Besmislica.
Takvo gledište ne samo da odbacuje biblijske motive za pobožan život, nego vodi i u oholost. Možemo čuti kršćanina kako kaže: „Ne trebam biti nagrađen za ono što činim za Gospodina. Ne bih ni želio nagradu od njega. Sve činim iz ljubavi.“
Molim te.
Možemo čuti kalvinista kako kaže: „Ako si među izabranima i doista spašen, Duh Sveti proizvest će u tebi želju da mu budeš poslušan isključivo iz ljubavi.“
Poštedi me.
Jedan od biblijskih motiva za služenje Gospodinu jest i želja da drugi dođu do spasenja. Bog sam objavljuje da želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine (1 Tim 2,3–4). Apostol Pavao otvoreno govori o svojoj želji da „neke spasi” (1 Kor 9,22), a njegova molitva bila je usmjerena upravo prema spasenju drugih (Rim 10,1).
Ipak, ova motivacija ne zamjenjuje vjernost istini Evanđelja. Vjernik ne služi kako bi manipulirao odlukama drugih, nego kako bi vjerno svjedočio Krista riječju i životom. Spasenje ostaje Božje djelo, ali Bog koristi vjernu poslušnost svojih slugu kao sredstvo milosti.
Kao što mnogi vojnici vjerno služe u vojsci iz različitih razloga, tako i kršćanin može ugoditi Gospodinu zbog različitih motiva. Oni nisu grešni. U određenim okolnostima on će biti poslušan iz određenog razloga. Kada se bavi svojom djecom, želi im ostaviti dobar primjer. Ako trpi, ustraje zbog nagrade koju mu Gospodin obećava. Može izbjegavati seksualne nasrtaje neke žene jer se boji Gospodinove stege. Ponekad je poslušan zato što ljubi Gospodina. Vjernik koji je motiviran bilo kojom od tih stvari vjeran je Gospodinu.
Pismo jasno uči da Bog koristi različite motive kako bi potaknuo vjernike na poslušnost, ustrajnost i vjernu službu. Strah Gospodnji, zahvalnost, nagrada, korist drugima, duhovni rast i ljubav prema Kristu – svi su ti motivi biblijski, pobožni i Bogu ugodni.
Duh Sveti može u vjerniku probuditi svaki od njih, ovisno o okolnostima života.
Služenje vođeno bilo kojim od tih motiva ostaje vjerno služenje Gospodinu.
Motivi mogu biti različiti, ali služenje mora biti vjerno istini Božjega poziva.
Drugim riječima:
To čuva služenje („sve je u redu, kako god“) i ostaje vjerno Pismu.
Različiti motivi ne znače proizvoljnost u življenju vjere. Iako Pismo priznaje i potiče različite razloge za služenje Gospodinu, ono jasno uči da svako služenje mora biti ukorijenjeno u istini Božje riječi. Vjernik ne služi prema vlastitim mjerilima, nego odgovara na Božji poziv koji je objavljen u Kristu. Motivi mogu biti raznoliki, ali poslušnost mora ostati vjerna istini Evanđelja (Iv 17,17; 1 Kor 4,2).
Bog koristi različite motive, ali uvijek poziva na služenje u skladu s istinom.
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
