U mnogim suvremenim crkvama postala je uobičajena praksa završavati bogoslužje tzv. „pozivom na obraćenje“. Vjernike i posjetitelje tada se potiče da podignu ruku, ponove kratku molitvu i zatim im se kaže da su donijeli odluku za Krista. Nakon toga često dobiju Bibliju ili knjižicu, nekoliko riječi ohrabrenja i pošalje ih se kući s uvjerenjem da je sve riješeno i da su postali kršćani.
Međutim, moramo se iskreno zapitati: je li to uistinu biblijski način na koji su Isus i apostoli pozivali ljude da Ga slijede? Ili smo, želeći olakšati ljudima donošenje odluke, nesvjesno razvodnili evanđelje i ponudili tek polovicu poruke?
Kada govorimo samo o oproštenju grijeha, a ne i o cijeni učeništva, tada ljudima dajemo nepotpunu sliku Kristova poziva. Posljedica toga je da ljudi doživljavaju površnu vjeru, brzo odustaju kad naiđu teškoće i osjećaju se iznevjereno jer im nikada nismo jasno rekli cijelu istinu.
Biblijski tekstovi:
Grčka riječ mathētēs znači „učenik“ – onaj koji uči od svoga učitelja i slijedi ga u životu. Isus nikada nije pozivao ljude da budu samo „obraćenici“ ili simpatizeri koji prihvaćaju oprost grijeha, nego je tražio da postanu učenici – oni koji mijenjaju cijeli svoj život i u potpunosti se predaju Njegovu vodstvu.
Isus je već u samom početku govorio o cijeni. „Uzeti križ“ u Njegovo vrijeme značilo je prihvatiti smrtnu presudu. To nije bila metafora za male poteškoće, nego radikalni poziv na potpuno odricanje i predanje. Isto tako, kada govori da treba „proračunati troškove“, Isus pokazuje da On ne skriva cijenu prije odluke, nego je jasno iznosi unaprijed. On želi da ljudi uđu u vjeru svjesno, a ne na temelju iluzija.
Kada Isus govori: „Ako tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom“ (Luka 9:23), Njegovi slušatelji su odmah razumjeli o čemu se radi. U prvom stoljeću križ nije bio ukras na ogrlici niti simbol crkve, nego najokrutnije sredstvo rimske kazne.
Za Rimljane, križ je bio znak poniženja, mučenja i smrti. Osuđenik koji je bio osuđen na križ najprije je javno osuđivan, potom je morao sam nositi poprečnu gredu križa kroz grad do mjesta smaknuća, a zatim je na križu bio pribijen ili svezan dok nije izdahnuo. To je bila kazna rezervirana za najgore zločince i buntovnike protiv Rima.
Dakle, kada je Isus rekao „uzmi svoj križ“, Njegovi slušatelji nisu pomislili na metaforu za svakodnevne teškoće (npr. bolest, siromaštvo ili težak posao). Oni su shvatili da to znači budi spreman umrijeti. To je bio govor o smrtnoj presudi: „Ako me želiš slijediti, računaj na to da će te to koštati života.“ Ako me želiš slijediti, računaj na to da ćeš morati umrijeti svome egu, svojim planovima i svojoj volji, te biti spreman izgubiti sve – pa i vlastiti život – radi mene.
Za Isusa „križ“ je označavao potpuno odricanje od sebe, kraj starog života i bezrezervno predanje Bogu. Onaj tko uzima križ više ne planira vlastite ciljeve, nego je spreman izgubiti sve – imanje, ugled, prijatelje, pa i sam život – radi Krista i evanđelja.
Zato su učenici odmah znali da nasljedovanje nije lagodan put. Nije riječ o hobiju, dodatku životu ili povremenom religijskom osjećaju, nego o radikalnom i konačnom izboru. To je poziv da živimo kao ljudi koji su „već umrli“ sebi i sada pripadaju Kristu.
Martin Luther je rekao: „Religija koja ništa ne daje, ništa ne košta i ništa ne pati, ne vrijedi ništa.“ Ako je to istina, zašto često ljudima nudimo sliku vjere koja će ih navodno stajati vrlo malo?
Pravo evanđelje traži sve, ali zauzvrat daje neusporedivo više. Isus nas ne zove da izgovorimo molitvu i nastavimo po starom, nego da uzmemo križ i slijedimo Ga. Zato Crkva danas mora ozbiljno preispitati praksu poziva na obraćenje i vratiti se biblijskom modelu – pozivu na učeništvo. Ljudi trebaju od samog početka čuti i cijenu i radost slijeđenja Krista, jer samo tako mogu donijeti svjesnu i trajnu odluku.
„Slab poziv stvara slabe sljedbenike. Krist nas poziva na cijeli život – iako to košta, vrijedno je svega.“
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
