Jednostavan odgovor glasi: „Zato što Bog tako kaže.“
No, mnogi se ljudi – i vjernici i nevjernici – uvrijede kad to čuju. Čini im se da takva izjava izražava osjećaj nadmoći, odbacivanja ili predrasude.
Zbog toga je važno razumjeti što Bog zapravo time želi reći i zašto to zapovijeda iz ljubavi, a ne iz isključivosti.
Čak i mnogi kršćani danas smatraju da je to staromodno, pa traže načine kako zaobići Božje učenje – govoreći da „to više ne vrijedi u današnjem vremenu“ ili da „možda upravo brak može dovesti partnera do Krista“.
No, Biblija jasno pokazuje da je neposlušnost u ovom području duhovno rizična i bolna – i za kršćanina i za njegovog partnera.
U Starom zavjetu Bog je Izraelcima vrlo jasno zabranio brak s drugim narodima (Izl 34:15–16; Pnz 7:3–4).
Razlog nije bio etnički, nego duhovni – razlika u vjeri i obožavanju. Kad se Božji narod spajao s onima koji ne poznaju Boga, to je neizbježno vodilo u idolopoklonstvo, duhovni kompromis i udaljavanje od istine.
Ipak, Biblija pokazuje da su stranci koji su povjerovali u Boga bili dobrodošli:
Dakle, Bog ne odbacuje ljude drugih naroda – nego poziva svakoga da Mu povjeruje. Ono što On zabranjuje jest sjedinjenje svjetla i tame (2 Kor 6:14), jer to razara i vjeru i ljubav.
U Novom zavjetu, apostol Pavao vrlo jasno kaže:
„Žena je vezana zakonom dok joj muž živi. Ako joj muž umre, slobodna je udati se za koga hoće, samo u Gospodinu.“ (1 Kor 7:39)
To „samo u Gospodinu“ nije dodatak, nego ključ. Bog želi da brak bude duhovno jedinstvo, a ne stalni unutarnji sukob između različitih svjetonazora.
Ovo ne znači da su kršćani bolji ljudi od drugih.
Mnogi vjernici imaju teške brakove, a mnogi nevjernici skladne odnose.
Ali brak nije samo zajednica ljubavi – to je zajedništvo vrijednosti, ciljeva i prioriteta.
Kada se muž i žena razlikuju u najvažnijem – odnosu prema Bogu – teško mogu hodati u istom smjeru.
Odluke o novcu, vremenu, prijateljima, odgoju djece i životnim ciljevima postaju područja stalne napetosti.
Bog ne zabranjuje takve brakove da bi nas ograničio, nego da bi nas zaštitio.
Njegove zapovijedi nisu prepreke sreći – one su ograde koje čuvaju život.
Pavao koristi sliku jarma:
„Ne budite u jarmu s nevjernicima.“ (2 Kor 6:14)
Zamislite dva konja spojena u isti jaram – jedan želi ići lijevo, a drugi desno.
Koliko daleko mogu stići zajedno?
Brzo će se umoriti, ozlijediti i povući jedan drugoga u frustraciju.
Tako izgleda brak u kojem jedno srce želi slijediti Krista, a drugo ne.
Možda se neko vrijeme uspiju uskladiti, ali napetost ostaje i često završava bolno.
Kršćanin koji se namjerno vjenča s nevjernikom počinje brak neposluhom.
Takvim činom već pokazuje da mu je partner važniji od poslušnosti Bogu.
To je temeljni problem – jer na krivom temelju teško možeš sagraditi čvrstu kuću.
Osim toga, kršćanin tada gubi duhovnu sigurnost u molitvi:
kako tražiti Božji blagoslov nad onim što znamo da je protiv Njegove volje?
Moliti s vjerom postaje teško, a savjest ne nalazi mir.
Isto tako, ljubavni osjećaji često zamute razboritost.
Nekršćanski partner se može osjećati pod pritiskom, pa „povjeruje“ kako bi ugodio, a ne zato što je stvarno predao život Kristu.
Nakon braka, ta prividna vjera često nestaje – i ostaju sumnje, razočaranje i duhovna praznina.
Mnogi kršćani kažu:
„Moj partner me ne priječi da idem u crkvu. Poštuje moju vjeru. Samo ga to ne privlači.“
To zvuči mirno i zrelo, ali upravo je to najopasniji oblik kompromisa – jer nema sukoba, ali nema ni zajedništva.
Nema otvorenog otpora, ali nema ni duhovne povezanosti.
Takvo stanje može trajati godinama, a vjernik polako otupi:
više se ne nada obraćenju, sve manje dijeli vjeru, i sve češće šuti da „ne izazove napetost“.
Tako polako, neprimjetno, srce se udaljava od Božjeg žara.
Kompromis u kojem „nitko ne smeta nikome“ često preraste u duhovnu pasivnost.
Nekršćanski partner možda ne priječi vjeru – ali ni ne dijeli je, ne ohrabruje, ne moli, ne podupire.
A brak nije samo tolerancija, nego savez duhovnog jedinstva.
U takvom odnosu kršćanin često osjeća neizrečenu prazninu:
ima ljubav, ali nema duhovno zajedništvo; ima bliskost, ali nema molitvu.
I s vremenom to postaje težak križ koji nosi u tišini.
To pitanje muči mnoge roditelje i pastire.
Kako mladi koji poznaju Boga i rastu u vjeri mogu svjesno ući u vezu s nekim tko ne vjeruje?
Zaljubljenost je snažna. Mladi vjeruju da „ljubav sve pobjeđuje“ i da će se sve riješiti ako se vole.
Ali Biblija nas uči da ljubav bez poslušnosti Bogu vodi u tugu.
Društvo poručuje: „Samo se volite, vjera je privatna stvar.“
Ali vjera nije dodatak životu – ona je temelj identiteta.
Bez zajedničke vjere, brak je poput kuće bez čvrstog temelja.
Mnogi misle da će kroz ljubav partner „doći do Boga“.
No, najčešće se dogodi obrnuto – vjernik se prilagođava, gubi gorljivost i opravdava odluke koje ranije ne bi donio.
Pavao jasno upozorava:
„Ne varajte se: loše društvo kvari dobre običaje.“ (1 Kor 15:33)
Kad dijete ima 20 godina ili više, roditelj više ne može naređivati, ali može molitveno i mudro utjecati.
Nemojte prekidati odnos ni biti hladni, ali jasno recite:
„Volimo te i poštujemo, ali ne možemo podržati ono što nije u skladu s Božjom voljom.“
Tako čuvate i istinu i odnos.
Molitva doseže srce tamo gdje riječi ne mogu.
Ne molite da se veza „raspadne“, nego da Bog otvori oči, osvijesti istinu i dade hrabrost za poslušnost.
Živite vjeru s radošću i mirom. Mladi više reagiraju na autentičnost nego na pritisak.
Prijateljstvo i poštovanje mogu otvoriti vrata srca više nego rasprave.
„Blagost vaših riječi neka bude uvijek začinjena solju.“ (Kol 4:6)
Kršćanski roditelj želi da mu djeca upoznaju Boga.
Ali ako partner ne dijeli vjeru, u obitelji se javlja sukob oko duhovnog odgoja.
Jedan roditelj želi da dijete ide u crkvu, drugi kaže: „Pusti ga da sam odluči.“
Naizgled to zvuči razumno, ali dijete uči da je vjera sporedna stvar.
Čak i ako nekršćanski roditelj ne proturječi vjeri, njegovo odsustvo duhovnog interesa šalje snažnu poruku.
Ako tata ili mama ne smatraju Boga važnim, zašto bi dijete?
Na taj način ono što je počelo kao „ljubav koja sve podnosi“ postaje ljubav koja se teško prenosi na iduću generaciju.
Kralj Salomon bio je najmudriji čovjek svoga vremena – ali je pao upravo kroz brakove s ne kršćankama (1 Kr 11:1-6).
Njegove su žene „odvratile njegovo srce od Gospodina“.
Nisu ga prestale voljeti – ali su ga odvojile od Boga.
To je dokaz da nitko nije toliko duhovno jak da može ignorirati Božje upozorenje.
Brak ima moć oblikovati srce, i ako partner ne dijeli vjeru, srce se lako odvuče.
Postoje i prekrasni primjeri gdje se nekršćanski supružnik kasnije obratio i povjerovao u Krista.
Hvala Bogu za svaku takvu milost!
Ali to nije dokaz da je neposluh bio ispravan, nego da je Bog bio milosrdan unatoč njemu.
Za svaku takvu priču „uspjeha“, postoji mnogo više onih koji su završili u bolnim sukobima, osamljenosti ili duhovnom gubitku.
Pastoralno iskustvo pokazuje da više brakova propadne nego što uspije kad nisu utemeljeni na zajedničkoj vjeri.
U Propovjedniku 4:12 čitamo:
„Ako tko i nadvlada jednoga, dvojica će mu odoljeti, a trostruko uže ne kida se lako.“
Brak nije savez dvoje, nego troje – muž, žena i Bog.
Kad je Bog treća nit u užetu, ono postaje čvrsto i postojano.
Bez Boga, uže koje spaja dvoje ljudi lako se troši pod težinom života.
„Ako Gospodin ne gradi kuće, uzalud se muče graditelji.“ (Ps 127:1)
Mnogi kažu: „Vjerujem u Boga.“
Ali Biblija pokazuje da vjera koja ne mijenja život nije prava vjera.
„Vjera bez djela je mrtva.“ (Jak 2:17)
Istinska vjera uvijek pokazuje plodove – ne savršenstvo, nego promjenu.
Zato, ako se pitaš „vjeruje li moj partner doista u Boga?“, ne gledaj samo riječi, nego plod života.
Evo nekoliko znakova koji pokazuju da vjera nije samo riječ, nego odnos s Kristom:
Kad Bog kaže:
„Ne ulazi u brak s onima koji Me ne poznaju“,
On to ne govori da ograniči ljubav, nego da sačuva njezinu čistoću i dubinu.
Prava ljubav ne traži da žrtvujemo Boga zbog osobe –
nego nas poziva da zajedno rastemo prema Njemu.
Bog želi da naši brakovi budu mjesto blagoslova, molitve i zajedništva, a to je moguće samo kad su oba srca usmjerena prema Njemu.
Zato, kad biraš životnog suputnika, ne pitaj samo:
„Voli li mene?“
nego i:
„Voli li Gospodina?“
Jer onaj tko iskreno voli Krista, znat će voljeti i tebe – onako kako Bog voli: vjerno, čisto i zauvijek.
Gospodine, daj nam mudrost da Te stavimo na prvo mjesto.
Daj roditeljima snagu i vjeru da s ljubavlju vode svoju djecu u poslušnost Tebi.
Ako hodamo putem koji nas udaljava od Tebe, zaustavi nas i otvori nam oči.
Ako si nam namijenio životnog suputnika, neka to bude netko tko Te ljubi svim srcem.
Ojačaj one koji su u mješovitom braku – da ostanu vjerni Tebi i budu svjetlo partneru.
Učini da svaki brak bude trostruko uže koje se ne kida, jer si Ti njegova treća nit.
Amen!
Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog članka! Ako vam je bio koristan, podijelite ga s prijateljima – možda će nekome baš danas trebati ova poruka. Zajedno možemo širiti vrijedne misli i poticati pozitivne promjene!
