Približno vrijeme čitanja: 5 min

Psalam 31

• 1 Tebi se, GOSPODE, utječem, ne daj da se ikada postidim; u pravednosti me svojoj izbavi!
• 2 Prigni k meni uho svoje, izbavi me žurno! Budi mi bedem-stijena, tvrđa utvrđena gdje bih se spasio.
• 3 Jer ti si moja hrid i utvrda moja, i poradi imena svojega vodi me i upravljaj me.
• 4 Izvuci me iz zamke koju mi namjestiše, jer ti si bedem moj.
• 5 U tvoju ruku predajem duh svoj; ti si me otkupio, GOSPODE, Bože istine!
• 6 Mrzio sam one koji štuju ništavne idole; a ja se u GOSPODA uzdajem.
• 7 Klicat ću i radovat’ se milosrđu tvojemu, jer si na moju bijedu pogledao; ti si poznavao dušu moju u nevolji.
• 8 I nisi me predao u ruku neprijatelja, noge si mi postavio na prostrano tlo.
• 9 Smiluj mi se, GOSPODE, jer sam u tjeskobi; od žalosti slabi oko moje, duša moja i tijelo moje.
• 10 Jer život mi se troši u žalosti i ljeta moja u uzdisanju. Snaga mi se iscrpila zbog bezakonja mojega i kosti moje usahnuše.
• 11 Svim svojim neprijateljima postao sam ruglo, poglavito susjedima svojim, a znancima svojim strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.
• 12 Zaboravljen kao mrtvac, iščezao iz srdaca; postao sam kao razbijena posuda.
• 13 Jer sam čuo klevetanja mnogih, užas odasvud: zajedno se rote protiv mene, smišljaju kako da mi život oduzmu.
• 14 A ja se, GOSPODE, u tebe uzdam; i govorim: »Ti si Bog moj!«
• 15 Moji dani u tvojoj su ruci: izbavi me iz ruke neprijatelja mojih, i od onih koji me progone.
• 16 Rasvijetli lice svoje nad slugom svojim, spasi me po milosrđu svojemu!
• 17 GOSPODE, ne daj da se postidim što sam tebe zazvao: nek se postide opaki, u Šeolu nek zamuknu!
• 18 Nek zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.
• 19 O kako je velika dobrota tvoja, koju čuvaš za one koji se tebe boje, koju iskazuješ onima koji se tebi utječu pred sinovima ljudskim!
• 20 Sakrit ćeš ih u skrovište nazočnosti svoje od urota ljudskih, sklonit’ ih u zaklon od jezika svadljivih.
• 21 Blagoslovljen GOSPOD, jer mi čudesno iskaza milosrđe u gradu utvrđenu!
• 22 Ja naime rekoh u hitnji svojoj: »Odbačen sam pred očima tvojim!« Ali ti si čuo glas mojih preklinjanja dok sam tebi vapio.
• 23 Ljubite GOSPODA, svi pobožnici njegovi! GOSPOD čuva vjerne, a mnogostruko uzvraća onima koji postupaju oholo.
• 24 Budite hrabri i srce će vam osnažiti, svi koji se u GOSPODA uzdate!

Uvod: Kada nevolja ne prestaje

Što učiniti kada moliš, a ništa se ne mijenja?
Kada traje nevolja, a odgovori ne dolaze?

Postoje razdoblja u životu kada nevolja nije kratkotrajna, nego dugotrajna i iscrpljujuća. Nije riječ samo o jednom problemu, nego o nizu okolnosti: nepravda, odbacivanje, unutarnja borba i osjećaj zaboravljenosti.

Upravo u takvu stvarnost govori Psalam 31. To nije teorija, nego vapaj iz stvarnog života, ali i snažno svjedočanstvo nade koja se ne predaje.

1. Utočište nije mjesto – nego osoba (r. 1-3)

“Tebi se, GOSPODE, utječem, ne daj da se ikada postidim; u pravednosti me svojoj izbavi!
Prigni k meni uho svoje, izbavi me žurno! Budi mi bedem-stijena, tvrđa utvrđena gdje bih se spasio.
Jer ti si moja hrid i utvrda moja, i poradi imena svojega vodi me i upravljaj me.”

David odmah usmjerava pogled na Boga. Njegova sigurnost ne dolazi iz okolnosti, nego iz Božje naravi.

Bog je utočište jer je pravedan i vjeran svom imenu.

“Sigurnost ne dolazi iz promjene okolnosti – nego iz odnosa i pouzdanja u Boga.”

2. Spasenje nije mogućnost – nego sigurnost (r. 4-5)

“Izvuci me iz zamke koju mi namjestiše, jer ti si bedem moj.
U tvoju ruku predajem duh svoj; ti si me otkupio, GOSPODE, Bože istine!”

David priznaje opasnost, ali još više priznaje Boga.

Predanje Bogu nije slabost – to je najveća sigurnost.
Predanje Bogu nije znak slabosti, nego povjerenja.
Najveći primjer toga vidimo u Kristu, koji je na križu predao svoj duh Ocu.

3. Prostor slobode dolazi od Boga (r. 6-8)

“Mrzio sam one koji štuju ništavne idole; a ja se u GOSPODA uzdajem.
Klicat ću i radovat’ se milosrđu tvojemu, jer si na moju bijedu pogledao; ti si poznavao dušu moju u nevolji. I nisi me predao u ruku neprijatelja, noge si mi postavio na prostrano tlo.”

Bog ne samo da spašava – On daje prostor za život.
“Prostor za život“ ne znači život bez problema, nego život pod Božjom zaštitom.

4. Stvarna bol ne smije voditi u očaj (r. 9-13)

“Smiluj mi se, GOSPODE, jer sam u tjeskobi; od žalosti slabi oko moje, duša moja i tijelo moje.
Jer život mi se troši u žalosti i ljeta moja u uzdisanju…
Zaboravljen kao mrtvac, iščezao iz srdaca; postao sam kao razbijena posuda.
Jer sam čuo klevetanja mnogih, užas odasvud…”

Ovdje vidimo sirovu stvarnost patnje:

• emocionalnu bol
• fizičku iscrpljenost
• društveno odbacivanje

Biblijska vjera ne negira bol, ali odbacuje očaj.

“Bol je stvarna, ali očaj je izbor.”

5. Vjera mijenja perspektivu (r. 14-18)

“A ja se, GOSPODE, u tebe uzdam; i govorim: »Ti si Bog moj!«
Moji dani u tvojoj su ruci: izbavi me iz ruke neprijatelja mojih…
Rasvijetli lice svoje nad slugom svojim, spasi me po milosrđu svojemu!”

U Psalmu 31 vidimo suprotnost očaju. Očaj bi bio: prestati se uzdati i okrenuti se sebi ili svijetu. Očaj je često puta povezan sa odustajanjem od Boga. Očaj je stanje u kojem čovjek prestaje očekivati da će Bog djelovati.

Očaj fokusira:

• bol
• neprijatelje
• gubitak

Vjera fokusira:

• Boga
• Njegovu vjernost
• Njegovu kontrolu

Očaj kaže: “Nema izlaza.”
Vjera kaže: “Ne vidim izlaz, ali Bog ga vidi.”

Očaj = bol bez nade u Boga.
Vjera = bol s povjerenjem u Boga.

Ovdje dolazi ključni preokret:
“Ali ja… uzdam se u Tebe.”

“A ja se, GOSPODE, u tebe uzdam; i govorim: »Ti si Bog moj!«”

Temeljne istine:

• Bog je osoban – “Ti si moj Bog.”
• Bog je suveren – “Moji dani su u Tvojoj ruci.”

Ništa u našem životu nije izvan Božje kontrole.

6. Slavljenje Boga usred nevolje (r. 19-22)

“O kako je velika dobrota tvoja, koju čuvaš za one koji se tebe boje…
Sakrit ćeš ih u skrovište nazočnosti svoje…
Blagoslovljen GOSPOD, jer mi čudesno iskaza milosrđe…
Ali ti si čuo glas mojih preklinjanja…”

David slavi Boga i prije nego što se situacija promijenila.

Slavljenje nije rezultat okolnosti – nego pouzdanja.

Čak i kada mislimo da nas Bog ne vidi:
On i dalje sluša.

7. Nada kao način života (r. 23-24)

“Ljubite GOSPODA, svi pobožnici njegovi!
GOSPOD čuva vjerne, a mnogostruko uzvraća onima koji postupaju oholo.
Budite hrabri i srce će vam osnažiti, svi koji se u GOSPODA uzdate!”

Psalam završava pozivom:

Nada nije pasivna – ona je aktivna odluka.

Pitanja za osobno razmišljanje i primjenu

1. Utočište u Bogu

• Gdje tražim sigurnost kada dođe nevolja?
• Vjerujem li stvarno da je Bog moja stijena?

2. Predanje

• Što još nisam predao Bogu?
• Što znači za mene: “U Tvoje ruke predajem duh svoj”?

3. Sloboda u Bogu

• Koje “idole” trebam odbaciti?
• Vidim li Božju dobrotu u svojoj situaciji?

4. Suočavanje s boli

• U čemu se trenutno borim?
• Jesam li na rubu očaja – ili još stojim u vjeri?

5. Povjerenje u Božju kontrolu

• Vjerujem li da su moji dani u Božjoj ruci?
• Gdje pokušavam preuzeti kontrolu?

6. Slavljenje

• Zahvaljujem li Bogu i u teškim trenucima?
• Sjećam li se kako me Bog već izbavio?

7. Nada

• Gdje mi treba hrabrost danas?
• Kako mogu aktivno jačati svoju vjeru?

Zaključak: Nada koja ne popušta

Psalam 31 nas uči da vjera nije bijeg od stvarnosti, nego ispravan pogled na stvarnost kroz Boga.

Nevolja može trajati.
Bol može biti stvarna.
Ljudi mogu razočarati.

Ali jedna stvar ostaje nepromjenjiva:

Bog je vjeran.

Završna poruka

Psalam 31 nas uči:

Nije problem što si slomljen.
Nije problem što plačeš.
Nije problem što ti je teško.

Problem nastaje tek kada prestaneš vjerovati da je Bog i dalje tu i da djeluje.

“Nada nije osjećaj. Nada je odluka da vjeruješ Bogu – čak i kada ništa nema smisla.”

Ako te ovaj psalam dotaknuo, odvoji danas nekoliko minuta i ponovno ga pročitaj – polako, kao osobnu molitvu.

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.