Postoje trenuci u životu kada čovjek donese veliku odluku, napravi važan korak naprijed – i upravo tada osjeti snažan val straha.
Netko je nedavno opisao takvo iskustvo. Nakon dugog razmišljanja, potpisao je papire za najveću financijsku odluku u svom životu. Bila je to odluka koju je dugo želio i za koju je konačno skupio hrabrost.
Ali u trenutku kada je potpisao – strah ga je preplavio.
Ne dugo. Možda samo tri minute.
Odjednom se sve činilo stvarnim: težina odgovornosti, rizik, neizvjesnost. U mislima su se počela pojavljivati pitanja:
Što ako ovo ne uspije?
Što ako sam pogriješio?
Moram predvidjeti svaki scenarij.
U tom trenutku čovjek se osjeti malenim i usamljenim. Postaje svjestan koliko stvari može poći po zlu.
No upravo u takvim trenucima otkrivamo jednu važnu istinu: strah često govori glasno, ali rijetko govori istinu.
Biblija realno opisuje ljudsku narav. Ona ne prikazuje vjernike kao ljude bez straha, nego kao ljude koji se u strahu uče oslanjati na Boga.
U hebrejskom jeziku riječ za strah (yare) ima dvostruko značenje. Može označavati:
Biblija nas vodi od prvog prema drugom: od straha zbog nesigurnosti prema povjerenju u Boga.
Zato Bog kroz cijelu Bibliju iznova govori:
“Ne boj se.”
To nije samo emocionalna utjeha. To je teološka istina: Bog je veći od situacije koja izaziva strah.
Kada je Jošua trebao voditi Izrael nakon Mojsijeve smrti, suočio se s ogromnom odgovornošću. Pred njim je bio narod, nova zemlja i mnoge neizvjesnosti.
Bog mu tada govori:
“Ne zapovjedih li ti: budi jak i hrabar? Ne boj se i ne plaši se, jer je s tobom GOSPOD, Bog tvoj, kamo god pođeš.”(Jošua 1,9)
Ključ ove zapovijedi nije u Jošuinoj snazi nego u Božjoj prisutnosti.
Temelj hrabrosti nije samopouzdanje nego pouzdanje u Boga.
Jedan od razloga zašto strah postaje tako snažan jest naša želja da kontroliramo budućnost.
Glas u našoj glavi govori:
“Moraš predvidjeti svaki korak.“
“Moraš imati odgovor na svaku situaciju.“
“Sve ovisi o tebi.“
Ali to je iluzija.
Biblija nas podsjeća:
“Umjesto da govorite: ‘Ako Gospodin hoće, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono.’”
(Jakovljeva 4,15)
Ovaj tekst ne zabranjuje planiranje. On upozorava na opasnost života bez oslanjanja na Boga.
Čovjek planira, ali Bog vodi.
Apostol Pavao piše:
“Jer Bog nam nije dao duha straha, nego snage, ljubavi i razbora.”
(2 Timoteju 1,7)
Grčka riječ koja se ovdje koristi za strah označava paralizirajući strah – strah koji sprječava čovjeka da učini ono što je ispravno.
Nasuprot tome, Bog daje:
Kršćanska hrabrost nije odsutnost straha. Ona je poslušnost Bogu unatoč strahu.
Cijela biblijska povijest pokazuje isti obrazac:
Abraham napušta svoju zemlju ne znajući kamo ide.
Mojsije staje pred faraona iako se osjeća nedostojnim.
Petar izlazi iz čamca i hoda po vodi.
U svakoj od tih situacija postoji isti redoslijed:
Drugim riječima, vjera se ne rađa u potpunoj sigurnosti nego u povjerenju.
Ponekad se život svodi na jednu jednostavnu, ali tešku odluku: nastaviti naprijed.
Ne zato što nemamo strah.
Nego zato što vjerujemo da nas Bog vodi.
Često pokušavamo vidjeti cijeli put prije nego što napravimo prvi korak. Želimo sigurnost i odgovore na sva pitanja. No Bog nas često vodi drugačije: daje nam svjetlo za sljedeći korak, a ne kartu cijelog puta.
Psalmist kaže:
“Tvoja riječ svjetiljka je nozi mojoj i svjetlo stazi mojoj.”
(Psalam 119,105)
Svjetiljka ne osvjetljava cijeli horizont. Ona osvjetljava sljedeći korak.
I to je dovoljno.
Mnogi ljudi danas nose ogroman teret odgovornosti.
Poduzetnici, roditelji, voditelji, pastori, učitelji – mnogi osjećaju kao da sve ovisi o njima.
Ali glas koji govori “Sve je na tebi” često je laž.
Bog nikada nije planirao da čovjek nosi teret života sam.
Isus kaže:
“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
(Matej 11,28)
Kršćanski život nije život u kojem sve ovisi o našoj snazi, nego život u kojem učimo povjeravati svoje terete Bogu.
Psalmist u Psalmu 23 kaže:
“Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.”
(Psalam 23,4)
Bog ne obećava život bez dolina. Ali obećava nešto važnije: svoju prisutnost u dolini.
I to mijenja sve.
Svatko od nas može imati trenutke kada nas strah preplavi.
Možda samo na nekoliko minuta.
Ali ti trenuci ne određuju našu stvarnost.
Oni su samo podsjetnik da smo ljudi.
Iznad naše slabosti stoji Bog koji vodi, jača i podiže.
Zato ponekad najhrabrija stvar nije imati sve odgovore.
Ponekad je najhrabrija stvar jednostavno krenuti naprijed.
Čak i kada se bojimo.
Jer u Božjim rukama, to je uvijek bilo dovoljno.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
