Psalam 113
Postoje trenuci u životu kada se osjećamo neprimjetno, beznačajno i slomljeno. Ponekad nas okolnosti bace u „prašinu“, a ponekad nas život dovede na „pepeo“ razočaranja, gubitaka ili neuspjeha. Upravo takvim ljudima govori Psalam 113.
Ovaj psalam otkriva jednu od najljepših istina o Bogu: On je beskrajno uzvišen, a ipak beskrajno blizak. On vlada nad svim narodima i nad cijelim svemirom, ali istodobno vidi pojedinca koji pati, tuguje ili se osjeća zaboravljenim.
Velika poruka Psalma 113 može se sažeti ovako:
Sa svojega uzvišenog položaja vrhovne slave, Gospod može podići i najsiromašniju dušu na mjesto blagoslova i časti.
Psalam započinje riječima:
“Slava GOSPODU! Hvalite, sluge GOSPODNJE, hvalite ime GOSPODNJE!“ (Psalam 113,1)
Nije slučajno da se ovaj poziv upućuje upravo slugama Gospodnjim. Izraelci su dobro znali što znači biti rob. Stoljećima su služili faraonu u Egiptu. Sada ih Bog podsjeća da više nisu robovi čovjeka, nego sluge živoga Boga.
Isto vrijedi i za nas. Prije nego što smo upoznali Krista, bili smo robovi grijeha, vlastitih požuda i strahova. Krist nas je oslobodio kako bismo služili njemu.
Zato slavljenje nije samo pjevanje pjesama. Slavljenje je odgovor zahvalnog srca koje prepoznaje što je Bog učinio.
Psalam nas poziva da slavimo Gospodina:
Bog nije dostojan hvale samo onda kada je život lagan. On je dostojan hvale zato što je uvijek isti.
Psalmist zatim usmjerava naš pogled prema Božjoj veličini:
“Uzvišen je GOSPOD nad sve narode, nad nebesa je slava njegova.“ (Psalam 113,4)
U svijetu u kojem ljudi neprestano traže moć, položaj i utjecaj, Psalam 113 podsjeća da je samo jedan istinski Vladar.
Bog nije ograničen granicama država, političkim sustavima ili ljudskim planovima. Njegova vlast nadilazi svaku zemaljsku vlast.
To je velika utjeha za vjernika.
Možda se bojimo odluka političara, ekonomskih kriza ili društvenih promjena. No Psalam 113 podsjeća da nijedan vladar nije iznad Boga.
On sjedi na prijestolju.
On nije izgubio kontrolu.
On nije iznenađen događajima koji nas zabrinjavaju.
Psalmist postavlja pitanje:
“Tko je kao GOSPOD, Bog naš, koji u visinama stoluje.“ (Psalam 113,5)
Odgovor je jednostavan:
Nitko.
Nitko nema njegovu mudrost.
Nitko nema njegovu moć.
Nitko nema njegovu svetost.
Nitko nema njegovu ljubav.
Kroz cijelu Bibliju ovo pitanje služi kao podsjetnik da nijedna osoba, ideologija ili religija ne može zauzeti Božje mjesto.
Naš problem često nije nedostatak bogova, nego previše lažnih bogova koje stvaramo u svom srcu.
Novac, uspjeh, sigurnost, karijera, priznanje drugih ljudi – sve to može postati idol.
Psalam nas vraća jedinom Bogu koji je dostojan povjerenja.
Najljepši dio Psalma 113 dolazi u šestom retku:
“Koji se ponižava gledajuć’ što je na nebu i na zemlji?.“
Bog koji je stvorio milijarde galaksija saginje se kako bi promatrao život običnog čovjeka.
To je zapanjujuća misao.
Bog nije udaljeni vladar koji ne mari za svoje podanike.
On vidi naše suze.
On poznaje naše borbe.
On zna naše strahove.
On razumije naše slabosti.
Ova istina svoj vrhunac nalazi u Isusu Kristu.
Bog se nije samo „sagnuo“ da nas pogleda.
On je došao među nas.
Postao je čovjek.
Hodao je našim putevima.
Plakao je naše suze.
Nosio je našu bol.
Umro je za naše grijehe.
To je najveći dokaz Božje blizine.
Psalmist zatim opisuje četiri čudesna Božja djela:
Bog vidi one koje društvo ne vidi.
On ne procjenjuje ljude prema bankovnom računu, obrazovanju ili društvenom statusu.
Njegova milost dopire do onih koji su na dnu.
Pepeo je u Bibliji simbol žalosti, poraza i poniženja.
Mnogi danas žive upravo na takvom mjestu.
Možda nisu siromašni materijalno, ali su iscrpljeni duhovno i emocionalno.
Bog ima moć podići i obnoviti.
Bog ne samo da izbavlja.
On uzvisuje.
Josip je iz tamnice postao upravitelj Egipta.
David je od pastira postao kralj.
Estera je od siročeta postala kraljica.
Bog često podiže ljude upravo iz najnižih okolnosti.
U starozavjetno vrijeme neplodnost je bila izvor duboke boli.
Bog ovdje pokazuje da može donijeti život tamo gdje ga nema.
On može ispuniti prazninu.
Može donijeti radost usred tuge.
Može učiniti nemoguće.
Psalam 113 ne govori samo o socijalnom ili materijalnom uzdizanju.
Njegovo najveće ispunjenje nalazimo u evanđelju.
Svi smo mi bili duhovno siromašni.
Svi smo bili u prašini grijeha.
Svi smo bili nemoćni spasiti sami sebe.
Ali Bog se saginje prema nama.
Krist dolazi na zemlju.
Umire na križu.
Uskrsava treći dan.
I podiže grešnike kako bi sjedili za njegovim stolom kao djeca Božja.
To je najveće uzdignuće koje čovjek može doživjeti.
Psalam završava istim riječima kojima je i započeo:
“Slava GOSPODU!“
Kada promatramo Božju veličinu i njegovu milost, slavljenje postaje prirodan odgovor.
Bog je dovoljno velik da vlada svemirom.
I dovoljno blizak da vidi tvoju bol.
Dovoljno moćan da promijeni tvoje okolnosti.
I dovoljno milostiv da promijeni tvoje srce.
Zato, bez obzira nalaziš li se danas na vrhu ili u prašini životnih borbi, sjeti se ove istine:
Bog koji sjedi iznad nebesa isti je Bog koji se saginje kako bi podigao tvoju glavu.
“On postavlja svoje prijestolje tako visoko, a ipak se udostoji pogledati tako nisko. U ovom psalmu na prekrasan su način spojeni uzvišeno Božje veličanstvo i njegova bliska briga za slabe i ponizne. (Za druge primjere vidi 1. Samuelovu 2,1–10; Luku 1,46–55.)“
I. Njegovo ime zahtijeva slavljenje
II. Njegov položaj dostojan je slavljenja
III. Njegova djela pozivaju na slavljenje
I. Zapovijed da se slavi Jahvu (r. 1)
II. Odaziv na slavljenje Jahve (r. 2–3)
III. Razlozi za slavljenje Jahve (r. 4–9)
“Objava Božjega karaktera mora prethoditi čovjekovu slavljenju. Jahvina će hvala biti neprekidna (r. 2) i sveopća (r. 3); slavljenje kršćana svojevrsni je prvijenac toga. Bog ne samo da zna za zemaljske prilike, nego mu je stalo do ljudi na zemlji (r. 6). Kada se Bog sagiba, to čini kako bi podigao (r. 7).“
“Slavljenje Gospodina trebalo je biti trajni halel (‘hvala’). Bog koji je djelovao i objavio se u stvaranju i otkupljenju želio je da svaki naraštaj prenosi sljedećemu priču o otkupljenju kako bi imao vjeran narod na zemlji. Naglasak na trajnosti slavljenja izravno je povezan s trajnošću Božje vjernosti svome narodu. Zato psalam započinje slavljenjem i usredotočuje se na Božje milostivo prilagođavanje potrebama svojega naroda (rr. 6–9).
Nadalje, njega treba slaviti ‘od sada i dovijeka’ (r. 2; usp. Ps 121,8; 125,2; 131,3).“
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
